Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Kako smo mi Hrvati svoj kraljevski grad smjestili baš u područje gdje vjekovima živi srpska živalj?!

Autor: Gordan Ivan Šojat

Prošlo je 25 godina od oslobođenja okupiranih krajeva Hrvatske, ali tenzije između dvije susjedne države nisu nikada splasnule niti došle na razinu priznavanja, ponajprije priznanje povijesnih činjenica i istine koja uvijek može biti samo jedna i to od  srpske strane.

Jučer sam po tko zna koji put u ovih pet desetljeća života opet svjedočio tumačenju povijesti s izvrtanjem činjenica i pomislio sam; ‘Pa dobro tko je tu lud?!’

Srpski čelnici kao i svake godine od 95e opet su se našli lamentirati o Oluji, ovaj put simbolično na mostu u Sremskoj Rači, koji povezuje dvije Srbije –  jednu koja je nastala po oslobođenju od Turaka, drugu koja je nastala nakon progona više-manje svih ne-Srba iz sadašnje Republike Srpske.

Našli su se tamo Vučić, Dodik, patrijarh Irinej i drugi čelnici s jedne i druge strane mosta te su počeli ponovno krojiti povijest kako njima odgovara i od agresora su napravili žrtvu.

Pitam se dokuda to ide, koliko možeš biti “zadojen“  da govoriš laži i neistine i uistinu vjeruješ u to! Da, Srbi stvarno vjeruju u to što govore, barem njihov državni vrh, ali vjerujem i većina onih koja je bacala cvijeće na tenkove kada su krenuli put Hrvatske, a poslije i BiH u svoj ubilački pohod.

Naši dragi susjedi ne spominju memorandum SANU-a nikada, a on se provodi na ovim prostorima već stotinu godina i jedini i glavni cilj je širenje njihove države na račun susjeda ponajprije Hrvata.

Izokretanje činjenica je očito jedini način na koji se mogu nositi sa povijesnim porazom, a prebacivanje krivnje je modus po kojem djeluju još od kada smo prvi put ušli u zajedničku državu tamo u prvoj polovici 20-og stoljeća.




Zaboravljen je Oktroirani ustav, zaboravljena je srpska žandarmerija koja je tada krenula lupati po Hrvatima, zaboravljeni su atentati u jugoslavenskom parlamentu na hrvatske čelnike, a sela po Lici i Zagori, koja su izbrisana sa lica zemlje, sigurno se ne spominju u srpskim povijesnim knjigama.

Patrijarh Irinej govorio je o ljubavi i patnji Srba, o njihovoj želji za mirom i suživotom na ovim prostorima, niti jednom se ne dotaknuvši tih ali i drugih činjenica koje su oblikovale našu povijest. Jedino što je bilo važno je kako su ti Hrvati protjerali Srbe sa njihovih ognjišta na koja su se većinom doselili nakon 45.-e i tako promijenili demografsku sliku, a najbolji dokaz je Knin, stari hrvatski kraljevski grad koji je bio glavni grad tzv. Krajine. Zanima me kako smo mi kao Hrvati svoj kraljevski grad smjestili baš u područje gdje vjekovima živi srpska živalj?!

I nije krivica Srba to što su pravoslavci ili Srbi.




Početkom 90-ih Hrvati nisu željeli da im se dogodi Kosovo i lupanje tadašnje milicije po svemu živom i neživom.  Ono što smo željeli je vlastita država na koju smo imali zakonsko pravo, a Srbi jednostavno nisu željeli živjeti u njoj.

I tada je krenulo od balvan revolucije, preko Plitvica, Benkovca, Knina, Gline, Vojnića, Dvora na Uni, Okučana, Pakraca, Vukovara, pa se ratni vihor proširio na BiH odakle su Hrvati protjerani iz svojih domova samo zato što su Hrvati.

I da to je povijesna istina. Krenuli smo braniti sebe i svoje obitelji sa lovačkim puškama i sklepanim borbenim vozilima protiv tada jedne od najjačih vojnih sila u Europi i pobijedili smo.

To je ono što se nama nikako ne može oprostiti  – to što smo pobijedili. Da nismo, sve bi bilo uredu. Srbi ne samo da bi uspostavili granicu na toliko propagiranoj liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag nego bi okupirali cijelu Hrvatsku i vjerojatno nas proglasili manjinom kao što su Hrvati u Srijemu, Banatu i Bačkoj, ako ih još uopće i ima.

Vučić se zahvalio Krajišnicima i ispričao im se što nisu djelovali. Pa pitanje je kako su još mogli djelovati i što su mogli još učiniti za njih? Jedini odgovor je da su trebali još jače udariti po hrvatskim gradovima, da kolone izbjeglica nisu trebale biti samo iz Vukovara i zapadne Slavonije iz Hrvatskog Podunavlja ili iz Like i Zagore. Valjda se tada Vučić ne bi ispričavao.

Ali nije se Vučić ispričao Hrvatima, on se ispričao Srbima! Pa dobro opet se pitam tko je tu lud?!

Na današnjoj komemoraciji, u sklopu proslave 25. obljentnice VRO ”Oluja” u Kninu, Hrvati su opet pružili ruku pomirenja, predsjednik, premijer, generali svi mi želimo ostaviti taj dio prošlosti iza nas i okrenuti se budućnosti ali sa retorikom koja dopire iz Beograda i Banja Luke to je nažalost  teško ostvariti.

No postoji jedna činjenica –  Hrvatska je pobijedila u ratu koji joj je nametnut i to nitko nikada ne može promijeniti i to mora postati nit vodilja –  ta teško izvojevana pobjeda na putu prema slobodi i samostalnosti.

OVO SU RIJEČI POMIRENJA? Dodik prozvao Miloševića, Oluju nazvao završnicom etničkog čišćenja Srba, Vučić: ‘Zahvalan Dodiku ali i svim ljudima u Srbiji…’

Autor:Gordan Ivan Šojat
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.