OD SHIZOFRENIJE RANIJE OBOLIJEVAJU MUŠKARCI: Bolesne osobe umiru i petnaest godina ranije od zdravih ljudi

Shizofrenija je psihijatrijski poremećaj koji često označava kroničnu, ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno pogađa našu sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje, te slabim izražavanjem emocija. Najčešće manifestacije uključuju zvučne halucinacije, paranoju, bizarne deluzije ili neorganizirani govor i misli te su praćene značajnim socijalnim i radnim disfunkcijama. Prvi se simptomi obično javljaju u mladih odraslih ljudi. Genetika, okoliš, neurobiološki i psihološki faktori te društveni procesi važni su čimbenici koji sudjeluju u razvoju ove bolesti. Postoje naznake da neke psihoaktivne droge i lijekovi na recept uzrokuju ili pogoršavaju simptome. Trenutna istraživanja fokusiraju se na ulogu neurobiologije iako dosad nije pronađen ni jedan organski uzrok. Velik broj mogućih kombinacija simptoma potaknuo je raspravu predstavlja li dijagnoza jedan poremećaj ili više diskretnih sindroma.

Glavna komponenta liječenja su antipsihotici, koji inhibiraju aktivnost dopaminskih receptora. Psihoterapija te strukovna i socijalna rehabilitacija također su važni u liječenju. U ozbiljnijim slučajevima, kod kojih postoji opasnost od ozljeđivanja sebe i drugih, može postojati potreba za prisilnom hospitalizacijom, iako su danas hospitalizacije rjeđe i traju kraće nego u prošlosti. Smatra se da ovaj poremećaj većinom utječe na kognitivni aspekt, ali obično pridonosi i kroničnim problemima vezanima uz ponašanje i emocije.

Brojna samoubojstva

U ljudi koji boluju od shizofrenije postoji veća vjerojatnost za razvoj dodatnih stanja, uključujući kliničku depresiju i anksiozne poremećaje, a pojava zloporabe psihoaktivnih tvari tijekom života je gotovo 50 posto. Društveni problemi su česti, uključujući dugotrajnu nezaposlenost, siromaštvo te beskućništvo. Prosječni životni vijek ljudi s ovim poremećajem je 12 do 15 godina kraći od zdravih ljudi, što je rezultat većeg broja fizičkih zdravstvenih problema i veće stope samoubojstava.

Shizofrenija je teški duševni poremećaj znakovit po gubitku dodira sa stvarnošću halucinacijama, deluzijama, nenormalnim mišljenjem i prekinutim radnim i društvenim funkcioniranjem. Iako specifični uzrok shizofrenije nije poznat, poremećaj ima jasan biološki temelj. Mnogi stručnjaci prihvaćaju model “strespovredivost”, pri kojem se shizofrenija shvaća kao pojava u ljudi koji su biološki ranjivi. Što čini osobu ranjivom na shizofreniju, nije poznato, ali može uključiti genetsku sklonost, probleme koji se javljaju prije, za vrijeme ili nakon rođenja, ili virusnu infekciju mozga. Poteškoća u preradi podataka, nemogućnost obraćanja pozornosti, oštećena sposobnost ponašanja na društveno prihvatljive načine i općenito nemogućnost svladavanja problema, mogu ukazivati na ranjivost. Pri tom modelu, okolinski stresovi, kao što su stresni životni događaji ili problemi zloporabe sredstava, u ranjivih pojedinaca potaknu početak i ponovno pojavljivanje shizofrenije.

Shizofrenija se najčešće pojavljuje u dobi između 18 i 25 godina u muškaraca, a u žena u dobi od 26 do 45 godina. Međutim, nije rijedak početak u djetinjstvu ili u ranoj razvojnoj dobi ili kasnije u životu.

Različiti simptomi

Početak može biti iznenadan, u razdoblju od nekoliko dana ili tjedana ili polagan i neprimjetan godinama. Težina i tip simptoma mogu biti značajno različiti među različitim ljudima sa shizofrenijom. Sve u svemu, simptomi spadaju u tri glavne skupine: deluzije i halucinacije, poremećaj mišljenja i neobično ponašanje i manjkavi ili negativni simptomi. Osoba može imati simptome iz jedne ili iz svih triju skupina. Simptomi su dovoljno teški da mogu smetati radnoj sposobnosti, međuodnosu s ljudima i brizi za samoga sebe. Deluzije su pogrešna vjerovanja koja obično zahvaćaju krivo tumačenje percepcija ili iskustava. Na primjer, ljudi sa shizofrenijom mogu imati progoniteljske deluzije, vjerujući da ih se muči, slijedi, vara ili uhodi. Mogu imati deluzije odnosa, vjerujući da su odlomci u knjigama, novinama ili riječi pjesama upravljeni specifično njima. Mogu imati deluzije povlačenja mišljenja ili unošenja mišljenja vjerujući da im drugi mogu čitati misli, da im se misli prenose drugima ili da su im misli i nagoni nametnuti od vanjskih snaga. Mogu se pojaviti zvučne, vidne, njušne, okusne ili dodirne halucinacije, premda su zvučne halucinacije daleko najčešće. Osoba može “čuti” glasove koji tumače njezino ponašanje, razgovaraju jedan s drugim ili daju kritičke i uvredljive primjedbe. Poremećaj mišljenja odnosi se na poremećeno mišljenje koje postaje očito kada je govor nesuvisao, skreće od jedne teme na drugu i gubi svoju kakvoću upravljanja cilju. Govor može biti blago poremećen ili potpuno nepovezan i nerazumljiv. Čudno ponašanje može imati oblik dječje budalaštine, uzbuđenosti ili neodgovarajuće pojave, higijene ili ponašanja. Katatoničko motoričko ponašanje krajnji je oblik čudnog ponašanja pri kojem osoba može održati rigidni položaj i oduprijeti se naporu da je se pomakne ili, suprotno, izvoditi motoričku aktivnost bez svrhe i poticanja.

Mnoge teorije

Genetski čimbenici – procjene nasljednosti – variraju zbog poteškoća u odvajanju učinka genetike i učinka okoliša. Najveći rizik za razvoj shizofrenije imaju oni kojima rođak u prvoj liniji boluje od shizofrenije, više od 40 posto jednojajčanih blizanaca onih koji pate od shizofrenije također su zahvaćeni. U bolest je vjerojatno uključeno mnogo gena, od kojih svaki ima mali utjecaj i nepoznat prijenos i ekspresiju.

Okolišni čimbenici povezani s razvojem shizofrenije uključuju životne uvjete, uporabu droga te prenatalne faktore stresa. Stil odgajanja, čini se, nema značajnog utjecaja, iako ljudi kojima roditelji pružaju podršku obično imaju blaže simptome od onih s kritičnim ili neprijateljskim roditeljima. Život u urbanom okolišu tijekom djetinjstva ili odrasle dobi redovito se pokazuje kao povećan čimbenik rizika za razvoj shizofrenije, s faktorom povećanja od dva puta, čak i nakon uzimanja u obzir konzumiranja droga, etničke pripadnosti te veličine socijalne grupe. Tu je i zloporaba psihoaktivnih droga – nekoliko je droga dosad povezano s razvojem shizofrenije, uključujući kanabis, kokain i amfetamine. Otprilike polovica ljudi sa shizofrenijom prekomjerno uzima droge i/ili alkohol. Uloga kanabisa najvjerojatnije nije uzročna, već je pokazano da ga oboljeli od shizofrenije koriste samo kao mehanizam obrane od depresije, anksioznosti, dosade i usamljenosti. Primarna terapija shizofrenije predviđa upotrebu antipsihotičkih lijekova, često s psihološkom i socijalnom podrškom.

Hospitalizacija je potrebna samo u teškim slučajevima ili voljom pacijenta ili bez pristanka pacijenta ako to zakon dopušta. Dugoročna hospitalizacija je rijetka jer je deinstitucionalizacija tretmana duševnih bolesti koja je započela 1950-ih još u tijeku. Kućni posjeti stručnjaka za duševne bolesti, terapijsko zapošljavanje i grupe za podršku česti su oblici terapije. Postoje dokazi koji ukazuju na to da redovita tjelovježba ima pozitivan učinak na fizičko i psihičko zdravlje pacijenata sa shizofrenijom.

Širok spektar

Lijekovi za liječenje shizofrenije nazivaju se antipsihoticima. Danas imamo na raspolaganju širok izbor antipsihotika, od onih starijih, koje nazivamo antipsihoticima prve generacije, pa do najnovijih koje nazivamo skupinom druge generacije. U antipsihotike prve generacije, uz klorpromazin koji je prvi otkriven, ubrajamo još haloperidol, tioridazin, flufenazin i još mnoge druge. Antipsihotici druge generacije su klozapin, risperidon, olanzapin, ziprasidon, i quetiapin, a neki su još u fazi kliničkih ispitivanja. Na našem se tržištu zasad nalaze klozapin, risperidon i olanzapin. Karakteristike prve generacije su dobro djelovanje na pozitivne simptome, uz izražene brojne nuspojave, prije svega one poznate pod nazivom ekstrapiramidalne nuspojave. Antipsihotici druge generacije, risperidon i ziprasidon, imaju znatno širi spektar djelovanja jer djeluju i na pozitivne i na negativne simptome, no čvrsto se vežu za dopaminske receptore, zbog čega mogu izazivati ekstrapiramidalne nuspojave i porast prolaktina pri većim dozama.