Nitko ne smije biti stigmatiziran zbog psihičkog poremećaja: Svatko ima pravo na radost

Mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko jer zajedno pridonosi ukupnom zdravstvenom aspektu neke osobe. Ujedno je to jedan od javnozdravstvenih prioriteta Svjetske zdravstvene organizacije.

U vezi s tim hrvatska je vlada 2022. donijela Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. kako bi se razvijali novi modeli zaštite mentalnog zdravlja u cilju smanjenja pojave psihičkih poremećaja.

Iza nas je pandemija koronavirusa i izolacija, kada smo bili prisiljeni nerijetko biti sami sa sobom ili samo s članovima svoje obitelji. Ta izolacija ostavila je posljedice na naše mentalno zdravlje jer nas je onemogućila u poslovnim, prijateljskim i osobnim odnosima s drugim ljudima.

Mnogobrojni izazovi

O tome kakve su posljedice na mentalno zdravlje govorila nam je ravnateljica Doma za odrasle osobe Lobor-grad Darinka Sviben.

“Izloženi smo mnogobrojnim globalnim izazovima, od posljedica rata, tranzicijskog razdoblja, starenja stanovništva, povećanja broja osoba koje konzumiraju psihoaktivne tvari, a nije nas mimoišla ni pandemija koronavirusa koja je ostavila posljedice na sve nas. Mi smo se u Domu Lobor-grad pridržavali svih preporuka HZJZ-a kako bismo zaštitili korisnike. Svi smo teško podnosili izoliranost. Posebno nam je bilo teško kada smo na početku pandemije imali zatvorene odjele zbog izolacije oboljelih. Uspjeli smo zaštititi mnogobrojne nepokretne korisnike, na stacionarnim odjelima, od prodora koronavirusa kada još nije bilo cjepiva. Jednako tako uspješno smo njegovali i izliječili mnogobrojne oboljele. Bili smo podrška jedni drugima, maksimalno smo se trudili olakšati izoliranost, održavali smo kontakte korisnika s obiteljima”, rekla je.

Daniel iz Njemačke došao na studij u Hrvatsku i iznenadio odlukom: Ovo je prava rijetkost

Odgovor na strah

Mnoge osobe koje imaju mentalne teškoće žive sa svojim obiteljima. Zanimalo nas je koliko su takvi ljudi stigmatizirani u društvu i na koji im se način može pomoći?

“Kada govorimo o stigmatizaciji, moramo znati o čemu govorimo. Stigmatiziranje druge osobe može biti odgovor na strah ili stvarnu opasnost. I zbog toga je ona često teško promjenjiva. Stigma može biti i krivi pogled na bolest zbog odbijanja liječenja, nepoznavanja ili krivog shvaćanja same bolesti i njezina uzročnika. Kada govorimo o stigmatizaciji osoba s mentalnim bolestima, to je najčešće negativno etiketiranje, omalovažavanje i samo izbjegavanje oboljele osobe. Uobičajeno se odnosi na stavove da su mentalno bolesne osobe opasne, agresivne i slično”, istaknula je ravnateljica Lobor-grada.

Osvrnula se na osobe s mentalnim bolestima koje su smještene u neku instituciju i istaknula da su sve današnje socijalne ustanove koje se skrbe o osobama s mentalnim teškoćama, odnosno domovi za odrasle osobe, specijalizirane ustanove i da se skrb o oboljelima temelji na zdravstvenoj skrbi koja podrazumijeva dovođenje osobe u stanje kvalitetne zdravstvene odnosno mentalne remisije. To je podloga za provođenje psihosocijalnih i rehabilitacijskih programa oporavka i integracije u život u zajednici.

Naglasila je kako su ponekad ti procesi dugotrajni, ali ustrajan proces rehabilitacije i kvalitetna podrška u sustavu socijalne skrbi danas daju pozitivne primjere rehabilitacije i mogućnosti povratka osoba s mentalnim teškoćama u život u zajednici.

“Prije 20 ili 30 godina smatralo se da su osobe s mentalnim bolestima osuđene na doživotnu izolaciju iz društva. Danas, zahvaljujući dobroj zdravstvenoj skrbi i kvalitetnim tretmanima, omogućujemo suživot u lokalnoj zajednici do razine da pojedini sugrađani u trgovini ili na ulici ne prepoznaju u osobi oboljeloga, već samo susjeda, znanca ili prolaznika. Svakomu treba pomoći, a jedan od osnovnih modela je edukacija i upoznavanje s bolešću. O njoj trebamo govoriti, o njoj trebamo slušati kako bismo lakše shvatili ljude s mentalnim teškoćama, pomogli im ako smo u prilici i ne osuđivali ih zbog bolesti koju nisu sami izabrali. Nikomu na čelu ne piše da je psihijatrijski bolesnik. Danas imamo divnih primjera osoba koje žive s mentalnom bolešću integrirani u svoju obitelj i zajednicu”, rekla je Darinka Sviben.

Daniel iz Njemačke došao na studij u Hrvatsku i iznenadio odlukom: Ovo je prava rijetkost

Stil života

Govoreći o liječenju takvih bolesti, naglasila je kako se ono sastoji od kvalitetne terapije i rehabilitacije. Ponekad dobra podrška obitelji, prijatelja, članova udruge može biti velik oslonac u rehabilitaciji. Lijekovi ne mogu čovjeka naučiti živjeti, ali mogu stabilizirati zdravstveno stanje, a primjerene i kvalitetne psihoterapijske metode i rehabilitacija mogu pomoći u integraciji u zajednicu, povratku na posao i slično.

“Ne govorimo o stilu života koji je netko izabrao. Ne govorimo o ‘depri’ jer mi se danas ne da nešto napraviti. Govorimo o pravoj mentalnoj bolesti koju liječe liječnici psihijatri, a sustav socijalne skrbi nastavlja se brinuti o onima koji s bolešću nisu mogli živjeti u obitelji. Govorimo o destigmatizaciji bolesti s kojom se može živjeti, raditi, funkcionirati u obitelji i na radnome mjestu, uz pravilno liječenje i adekvatnu podršku”, istaknula je.

Zanimalo nas je koliko je trenutno u Hrvatskoj domova za starije osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem.

Odgovorila je kako danas djeluje 58 pružatelja usluge smještaja za osobe s teškoćama mentalnog zdravlja. Od toga je 18 pružatelja usluga kojima je osnivač Republika Hrvatska, među kojima je i Dom za odrasle osobe Lobor-grad, i 40 pružatelja usluga drugih osnivača. Kvalitetna skrb može kod oboljelih osoba dovesti do oporavka i uključenja u zajednicu kroz organizirano stanovanje uz stručnu podršku u stambenim zajednicama, a sve češće dovodi i do povratka osobe u vlastitu obitelj.

Unapređivanje zdravstvene zaštite i aktivno sudjelovanje u rehabilitaciji u domovima za odrasle osobe i ustanovama koje se skrbe o osobama s mentalnim teškoćama bitni su za podizanje njihove kvalitete života, destigmatizaciju, socijalnu uključenost, a posljedično i produktivnost.

Ipak, kako bi ostali ljudi prihvatili one “malo drugačije” trebalo bi unaprijediti svijest stanovništva. Pritom je prije svega potrebna edukacija i razvoj empatije prema osobama s mentalnim bolestima.

Sviben ističe kako je važna pravodobna skrb, u školi, na radnome mjestu i u lokalnoj zajednici, odgovarajuće liječenje i rehabilitacija, podrška obiteljima oboljelih i prihvaćanje osobe takvom kakva ona je, bez obzira na bolest. Nitko ne bira svoju bolest i nitko nije kriv što je bolestan.

“Međutim, mi u ustanovama teško možemo nešto sami postići jer smo ponekad i sami stigmatizirani, kao i naši korisnici”, naglasila je.

Daniel iz Njemačke došao na studij u Hrvatsku i iznenadio odlukom: Ovo je prava rijetkost

Jednako pravo

Dom za odrasle osobe Lobor-grad javna je ustanova u nadležnosti Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike sa sjedištem u općini Lobor u Krapinsko-zagorskoj županiji. Dom pruža usluge smještaja za 190 osoba, organiziranog stanovanja uz stručnu podršku za 25 osoba i pomoći u kući za 50 osoba s invaliditetom, odnosno mentalnim bolestima. Dom pruža socijalne usluge i osobama s višestrukim oštećenjima uz primarno mentalno oštećenje.

Obavljaju se i druge djelatnosti koje služe i povezane su s osnovnom djelatnošću, npr. radne aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu. O korisnicima se skrbi 140 zaposlenika. Liječenje i skrb provode se uz pomoć suvremenih psihijatrijskih lijekova koje ordinira psihijatar Darko Perušić.

Najveći partner im je općina Lobor i njihova načelnica Ljubica Jembrih, koji su bez straha i stigme prihvatili korisnike Lobor-grada i rado ih pozivaju na svoje manifestacije, kulturna i vjerska događanja. Dom Lobor-grad jedan je od suorganizatora hodočašća osoba s invaliditetom koje se svake godine održava u svetištu Majke Božje Gorske u Loboru. Ovo je primjer destigmatizacije koji je zaživio među stanovnicima općine Lobor.

Dom za odrasle Lobor-grad sudjelovao je na Festivalu mentalnog zdravlja. Darinka Sviben kaže kako su ideju za festival dale profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja godinama dovodi svoje studente psihologije na vježbe u Dom za odrasle sobe Lobor-grad, prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić, i novinarka i urednica HTV-a koja je u duši ostala psihologinja senzibilizirana za zaštitu mentalnog zdravlja, magistra psihologije Antonia Ćosić.

Projekt “Bijeli ljiljani”, festival mentalnog zdravlja, održao se od 9. do 15. siječnja u zagrebačkoj Laubi – kući za ljude i umjetnost. U sklopu tog projekta organizirana je izložba fotografija štićenika Doma za odrasle osobe Lobor-grad. Festival su svečano otvorili Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i Darinka Sviben, ravnateljica Lobor-grada, a podržale su ga brojne poznate osobe iz javnog života. Građani su sudjelovali u edukacijskim panelima, pogledali izložbu “Bijeli ljiljani”, a omogućeno je i besplatno psihološko savjetovanje.

“Ovdje nije riječ o fotografijama, nego o ljudima koji su svi isti. Svatko ima jednako pravo na životnu radost, osmijeh, toplu riječ prijatelja, prihvaćanje u društvu i razumijevanje”, rekla je Duška Stepanov, autorica fotografija i jedna od inicijatorica projekta, koja je ponosna što je rekreirala rad ukrajinskog fotografa Čekmenjeva, poznatog po fotografijama marginaliziranih ljudi.

Naši stari nikada nisu bacali vodu u kojoj se kuhao grah, evo za što su to koristili

Paleta usluga

Ideja je krenula od HRT-ove voditeljice, novinarke i psihologinje Antonije Ćosić, koja je snimila dokumentarni film “Bijeli ljiljani”. Dirljivi dokumentarac prati živote štićenika doma, njihovu rutinu, tragedije koje su ih pogodile te nadu koja ih vodi kroz život. Poseban doprinos dokumentarcu dala je pjevačica Mia Dimšić, koja je obradila pjesmu “Ljiljan”, koju je ustupio Ibrica Jusić.

“U Lobor-gradu postoji groblje u koje su se nekoć pokapali ljudi bez imena i prezimena jer je netko bio samo ostavljen u Lobor-gradu. Do prije 50 godina imali smo grobove bez imena, a danas svjedočimo tomu da među javnim osobama iz Hrvatske sjede štićenici Lobor-grada. Ti su ljudi, usprkos svemu, izvukli vjeru i nadu”, rekla je Antonia Ćosić, koja poručuje da smo svi jednaki.

“Ovo je za nas bio velik i divan iskorak u javnost, a sve velike i pozitivne stvari izviru iz jednostavnosti života”, istaknula je Sviben.

U ožujku prošle godine prijavljen je projekt izgradnje Centra za starije osobe Lobor na Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Projekt bi se trebao financirati u stopostotnom iznosu iz fondova EU-a. Zanimalo nas je kako napreduje taj projekt.

“Nositelj tog projekta je Općina Lobor. Centar će pružati raznovrsnu paletu usluga, uključujući i smještaj za 93 korisnika, uslugu cjelodnevnog i poludnevnog boravka, psihosocijalne podrške i pomoći u kući. Imat će odjel za brigu o osobama oboljelima od Alzheimerove i drugih demencija i osiguran prostor za liječnika obiteljske medicine. Koliko mi je poznato, u pripremi je postupak javne nabave za izvođenje građevinskih radova. Sam početak radova očekuje se tijekom 2024. godine”, rekla je ravnateljica Lobor-grada.