Foto: Damir Krajac / CROPIX

NEMOJTE ISKORIŠTAVATI ONE O KOJIMA VAM OVISI ŽIVOT: Gotovo šezdeset posto ljudi zove Hitnu pomoć bez veze

Autor: Ivana Jurišić / 7dnevno

Ove godine se obilježava devet godina otkako je, 2013., Hrvatski sabor 30. travnja proglasio Nacionalnim danom hitne medicinske službe. Nacionalni dan HMS-a jedinstvena je prilika da se građani informiraju i senzibiliziraju o važnostima, specifičnostima i djelokrugu rada ove odgovorne i zahtjevne javnozdravstvene djelatnosti te njezini djelatnici na taj dan nizom edukacijskih programa nastoje razviti svijest građana o važnosti prepoznavanja hitnih stanja te ih upoznati s jednostavnim postupcima pružanja pomoći kojima mogu pridonijeti boljem zdravstvenom ishodu ozlijeđene ili oboljele osobe.

Veliki problem

U povodu tog dana razgovarali smo s ravnateljicom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Majom Grba-Bujević, koja ističe kako su u protekle dvije godine medicinski dispečeri zaprimili više od dva milijuna poziva, što znači da su na razini RH u prosjeku dnevno odgovorili na gotovo 3000 poziva.

“Najčešći razlozi izlaska tima HMS-a na teren su intervencije vezane uz simptome i bolesti cirkulacijskog (visoki krvni tlak, srčane bolesti, cerebrovaskularne bolesti), dišnog i probavnog sustava, zatim ozljede te bolesti mišićno-koštanog sustava. Najviše pacijenata zbrinutih u objedinjenim hitnim bolničkim prijmovima imalo je kardijalne simptome te ozljede zadobivene u nesrećama”, objašnjava Grba-Bujević.

Veliki problem cijelog sustava je što u Hrvatskoj mnogi pacijenti koji traže pomoć, bilo izvanbolničkog, bilo bolničkog HMS-a, nisu hitni pacijenti.

“Takvih je tijekom pandemijske godine bilo čak 58 posto”, navodi ravnateljica, ističući kako upravo ti pacijenti, čije zdravstveno stanje neposredno ne ugrožava njihov život, ali zahtijeva zdravstvenu skrb koja im na drugim mjestima nije dostupna, predstavljaju najveći izazov u sustavu.

“S obzirom na to da su odlučujući čimbenici učinkovitosti HMS-a brzina reakcije i dostupnost, jasno je kako nehitni pacijenti usporavaju rad HMS-a te dovode u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje. Ovaj problem nije specifičan samo za naš sustav, s njim se susreću i druge zemlje”, kaže ravnateljica.

Prvo zvati 194

Dio rješenja je u edukaciji građana, zbog čega je HZHM izradio letak “Hitna medicinska služba” i u suradnji sa županijskim zavodima za hitnu medicinu kontinuirano provodi kampanju informiranja javnosti o hitnim stanjima koja zahtijevaju intervenciju HMS-a te ih uče kako razgovarati s medicinskim dispečerom koji zaprima poziv.




Ipak, cjelovito rješenje zahtijeva uvođenje promjena u način i organizaciju rada svih dionika u zdravstvenom sustavu kako bi se racionalizirali postojeći ljudski, materijalni i financijski kapaciteti te osigurala pravodobna zdravstvena skrb svim pacijentima.

Na pitanje koji su to nehitni razlozi zbog kojih dolaze pacijenti, odgovara kako je problem u tome što građani često ne mogu sami procijeniti zahtijeva li njihovo zdravstveno stanje hitnu medicinsku skrb.

“U tim slučajevima, kao i pri hitnim stanjima, treba što prije kontaktirati educiranog medicinskog dispečera na broj 194 i postupiti prema njegovim uputama. Jasno je kako upala grla, bolesti uha ili uganuća nisu hitna stanja, što ne znači da tim pacijentima nije potrebna zdravstvena skrb, samo im nije potrebna hitna medicinska skrb. Često u nedostatku ili nedostupnosti liječnika obiteljske medicine pacijenti traže pomoć HMS-a iako im upravo njihov liječnik u slučaju nehitnih stanja može dati najbolji savjet i pružiti odgovarajuću skrb”, objašnjava ravnateljica.




Građani se često žale na dugo čekanje Hitne pomoći, a kada je Hitna u medijima, to je često zbog toga što nije došla na vrijeme.

Grba-Bujević odgovara kako su u 80 posto slučajeva timovi HMS-a dostupni unutar deset minuta od poziva u gradskim sredinama, a unutar 20 minuta u ruralnim dijelovima RH. “Zahvaljujući reorganizaciji sustava hitne medicine, iz dana u dan približavamo se standardu ‘zlatnog sata’ pri zbrinjavanju hitnih pacijenata na području cijele RH”, napominje ravnateljica.

Egzodus osoblja

Istočna Europa posljednjih je godina svjedok egzodusa medicinskog osoblja na zapad. Na pitanje kako se njihova služba nosi s tim problemom, ravnateljica odgovara da u malim sredinama bilježe veliki nedostatak osoblja, dok situacija u velikim gradovima još nije kritična.

“Upravo zato kontinuirano se provode projekti kojima se može odgovoriti na takve izazove, poput projekta specijalizacija iz hitne medicine kako bi se mlade liječnike privuklo da ostanu u sustavu. Tim projektom financijski su se rasteretili županijski zavodi za hitnu medicinu koji svoja sredstva mogu uložiti u opremu i zapošljavanje. Zahvaljujući konstruktivnim i kvalitetnim organizacijskim mjerama, u proteklih 13 godina broj zdravstvenih djelatnika na terenu povećan je za gotovo 100 posto, a time je povećana i dostupnost hitne medicinske skrbi”, govori ravnateljica.

Hrvatskim je građanima danas na raspolaganju 709 timova HMS-a s liječnikom, 205 timova s medicinskim sestrama i tehničarima te 31 tim pripravnosti, dok su u bolnicama uspostavljena 24 objedinjena hitna bolnička prijma s odgovarajućim, standardiziranim procesom rada. Uvedena je specijalizacija hitne medicine, standardizirani su postupci zbrinjavanja, redovito se nabavljaju standardizirana vozila, medicinska oprema, uređaji i pribor.

Na pitanje koja je razlika između hitne pomoći u Hrvatskoj i one u drugim zemljama EU-a, odgovara kako je Hrvatska jedna od država u kojoj je liječnik dio tima izvanbolničkog HMS-a.

“Za razliku od nas, u anglosaksonskim zemljama hitnu medicinsku skrb pružaju paramedici koji prolaze i do tri dodatne godine edukacije te poslije rade pod supervizijom liječnika. S druge strane, germanske i frankofonske zemlje prakticiraju rendez-vous sistem, paramedici izlaze na intervenciju, a samostalno im se priključuje liječnik po pozivu paramedica ili po procjeni dispečera da izađe na teren istovremeno s paramedicima”, objašnjava.

Gužva u sezoni

HMS je posebno važan tijekom turističke sezone kada dolazi do znatnog povećanja intenziteta prometa na cestama, ali i porasta broja posjetitelja na obali i otocima, što zahtijeva odgovoran i promišljen način zbrinjavanja hitnih pacijenata. Broj intervencija tijekom turističke sezone obično se udvostruči, a kako bi osigurali kvalitetnu hitnu medicinsku skrb svakom pojedincu, redoviti timovi HMS-a pojačavaju se dodatnim timovima koji se raspoređuju na frekventne lokacije duž hrvatskih prometnica.

“Najčešće intervencije timova HMS-a županijskih zavoda za hitnu medicinu i objedinjenih hitnih bolničkih prijmova u ljetnom periodu su srčane smetnje, alergijske reakcije, ozljede zadobivene u prometnim nesrećama, ali i u prirodi, zatim vrućine i nesvjestice, visoke temperature te dehidracija.

U hitnim stanjima svi zdravstveni djelatnici dužni su pružiti pomoć potrebitima bez odgađanja. U skladu s navedenim, HMS ne naplaćuje zbrinjavanja pacijenata prvog stupnja hitnosti ni na terenu ni u ambulanti, bez obzira na njihovo državljanstvo. Pružanje zdravstvenih usluga stranim državljanima regulirano je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH”, zaključuje ravnateljica.

U kojim slučajevima treba zvati pomoć?

Hitna medicinska služba poziva se na broj 194 kada je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje. U tim trenucima pitanja koja postavlja medicinski dispečer nužna su kako bi pacijenti što brže dobili pomoć kada im je ona potrebna pa mu treba dopustiti da vodi pozivatelja kroz razgovor. Zaprimanje poziva propisano je Hrvatskim indeksom prijma hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu, čime je ujednačena metodologija primanja poziva u svim hrvatskim županijama te osigurano ispravno dodjeljivanje stupnja hitnosti. Medicinski dispečeri u svakom trenutku vide sva vozila i sve timove na terenu te na hitnu intervenciju uvijek šalju najbliže vozilo.

Pri pozivanju HMS-a treba imati na umu da svaki nepotreban ili lažan poziv zauzima telefonsku liniju i onemogućava pomoć onima čiji je život ugrožen. Također, u slučajevima kada nije ugrožen život ili zdravlje (npr. manje posjekotine, prehlada, kronična bol koja se ne mijenja, prijelomi prstiju, uzrujanost), timovi HMS-a ne izlaze na teren, ali će medicinski dispečer pozivatelju savjetovati što učiniti i komu se obratiti za pomoć.

Autor:Ivana Jurišić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.