MOŽDA I VI IMATE DVOJNIKA: Stranci koji izgledaju poput vas s vama dijele puno više od izgleda

Kažu da svatko ima svog dvojnika s kojim nije u krvnom srodstvu. Na svijetu je danas gotovo osam milijardi ljudi pa onda zasigurno postoje šanse da tamo negdje postoji vaš dvojnik. Pitanje je samo kolike.

Prije nekoliko godina grupa prijatelja koja je pronašla svoje dvojnike odlučila je pokrenuti stranicu nazvanu “Twin Strangers” kako bi pomogla drugima da nađu sebi slične ljude. Pokretači ove stranice ustanovili su vrlo brzo da sa svojim fizičkim blizancima dijele puno više od pukog tjelesnog izgleda. Tako je Niamh Geaney iz Irske, jedna od osnivačica te stranice, izjavila da ju je iznenadila spoznaja da sa svojom dvojnicom dijeli i sličan ukus, ali i mimiku i geste.

Dvojnici pod povećalom

Dvojnicima koji nisu u krvnom srodstvu počeo se baviti, sada već davne 1999. godine, i kanadski umjetnik i fotograf François Brunelle, koji je putovao svijetom i snimao slične ljude od kojih su neki nalikovali jedni drugima kao jaje jajetu. Na to dugo putovanje potaknula ga je pomalo filozofska fascinacija ljudskom prirodom koja traga za sličnostima kao načinom uspostavljanja bliskosti s drugim ljudima. Ako vam se čini da mu je posao bio lak, to je daleko od istine. On kaže da je pokrenuo projekt pod nazivom “Nisam dvojnik!” te da je čak pet godina pokušavao doprijeti do ljudi koji bi bili voljni surađivati s njim, ali bez većeg uspjeha. No u trenutku kada je njegov projekt dobio pozornost medija, sve se promijenilo i pokrenulo. Ljudi su mu se počeli samoinicijativno javljati, a dvojnike koje je prikupio u svojoj fotografskoj bazi podijelio je u dvije grupe, one koji se poznaju i one koji se nikada nisu susreli. Dosad je pronašao stotine dvojnika. Tijekom svoje potrage zaključio je da ljudi silno žele pronaći sličnosti s drugim ljudima jer smo, kako on smatra, unatoč našim društvenim mrežama, usamljeniji nego ikada prije.

Prošle godine bivši je varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok našao svog dvojnika ili bolje rečeno dvojnik je našao njega. U tom pronalaženju posrednik je bio Čehokov znanac s Ugljana. Čehok je poslije na društvenim mrežama objavio fotografiju s komentarom: “Nije da se hvalim, ali sam tanji i ljepši”. Bilo bi zanimljivo doznati je li možda i njegov dvojnik ustvrdio da je puniji, ali zgodniji. No šalu na stranu, zanimanje za ovu temu nisu pokazali samo obični ljudi, nego i znanstvenici.

Istraživači s Instituta za proučavanje leukemije “Josep Carreras” u Barceloni odlučili su istražiti neke od dvojnika iz Brunellove baze.

Zapanjujući rezultati

Izabrali su ukupno 32 para dvojnika koji se nikada u životu nisu sreli, i stavili ih “pod povećalo”. Njihovo je istraživanje dovelo do iznenađujućih otkrića koja će imati višestruke implikacije na budućnost znanosti.

Svi izabrani sudionici studije bili su ekstremno slični. U njihovu istraživanju primijenjeni su i programi za prepoznavanje lica, prema čijim je rezultatima čak polovica parova pokazivala fizička podudaranja u mjeri koja je dotad zamijećena samo kod jednojajčanih blizanaca. Genetsko je istraživanje pokazalo da je 16 najsličnijih parova imalo više zajedničkih gena od ostalih.

No zanimljivo je da sličnosti među njima nisu bile samo fizičke nego su se očitovale i u životnim navikama. Dvojnici su tako imali manje-više sličnu tjelesnu težinu, razinu obrazovanja, slične ovisnosti i neke druge karakteristike. Upravo su ovi zapanjujući rezultati pokazali da je naše ponašanje velikim dijelom uvjetovano genima.

Fizička sličnost posljedica je, dakle, genetske sličnosti koja je opet produkt slučajnosti. Slična genetika ide u prilog i sličnosti u pogledu obolijevanja od određenih genetskih bolesti, zbog čega će se ovi rezultati, nadaju se znanstvenici, moći u budućnosti iskoristiti u ranom dijagnosticiranju potencijalnih bolesti i tako spasiti živote.

Primjena ovih rezultata očekuje se zapravo u raznim područjima znanosti, između ostalog i forenzici. Zaključak da su geni dobrim dijelom odgovorni za nečiji fizički izgled, ali i za određene sklonosti vjerojatno će se u budućnosti pokušati iskoristiti u kriminalističkom profiliranju, kako bi se na osnovi DNK došlo, primjerice, do strukture nečijeg lica.

Postoje razlike

Pojedini znanstvenici upozoravaju da primjenom ovih rezultata u forenzici ulazimo u sklisko i etički vrlo diskutabilno područje u kojem je moguće da se neke genetske osobine, a onda i fizionomije, tretiraju kao svojevrsna predispozicija za počinjenje zločina.

Daphne Martschenko iz Stanfordskog centra za biomedicinsku etiku nije oduševljena mogućom primjenom rezultata ovih istraživanja pa je izjavila: “Vidjeli smo brojne primjere kako su se postojeći algoritmi iskoristili za jačanje rasnih predrasuda (…) i kriminalno profiliranje”. O ovoj temi će se zacijelo još puno raspravljati. Ipak treba naglasiti da postoje razlike među ovim dvojnicima, koje su uvjetovane, između ostalog, i okolinom i uopće uvjetima u kojima neka osoba živi.

Jedan od starijih istraživača na ovom projektu, Manel Esteller, izjavio je da nije nerazumno pretpostaviti da biste i vi mogli imati dvojnika. No to ne znači da ga uistinu i imate, nego samo da postoji takva mogućnost koja se povećava s brojem stanovnika na planetu jer se sustav u osnovi ponavlja. Ovo istraživanje stavilo je pod znak pitanja i našu jedinstvenost. Za one koji žele naći svoje eventualne dvojnike preporučujemo da po virtualnim bespućima potraže brojne baze podataka za traženje dvojnika. U njih mogu dodati svoje podatke i čekati hoće li se neki od dvojnika pojaviti ili ne. No ako se i ne pojave, znajte da je lijepo imati dvojnika, ali nije loše biti i unikat.