JESTE LI VEĆ OSJETILI NJEGOV MIRIS? Veliki tjedan vrijeme najveće aktivnosti zloga

Napada svakog čovjeka pojedinačno, a ovako to radi

Veliki tjedan je jedan od trenutaka u povijestu u kojem se jasno vidjela borba između zloga i Boga. Pogotovo od Velikog četvrtka nadalje. Prije dvadeset stoljeća činilo se da će se đavao izvući s Isusovim raspećem, ali Božja djela imaju te misterije; On koristi zlo za postizanje još većeg dobra.

I u naše vrijeme đavao napada posebno na te datume, pokušavajući zavesti vjernike i odmaknuti ih od zbilje. Stoga moramo biti vrlo jasni o važnim stvarima koje su se dogodile od Velikog četvrtka do Uskrsa i njihovim posljedicama za nas.

Ovdje ćemo govoriti o napadima đavla u Velikom tjednu, jučer i danas, te kakva može biti naša obrana. Ako Sotona vidi kalendar, vjerojatno su dani koji pamte Isusovu smrt i uskrsnuće dva od njegovih najmanje omiljenih dana. Ali to ne znači da svake godine on uzima slobodan vikend, kako bi sjedio i zamišljao što bi moglo biti, ili plakao od srca.

Dok imamo naše Uskrsno trodnevlje i Uskrsne nedjelju, on nastavlja urlati i žderati, ali  čak i više nego inače. I iako zna da ne može spriječiti kršćane da slave Isusovu smrt i uskrsnuće, može ih barem prevariti da to slave više na njegov način.

Zato je Veliki tjedan vrijeme najveće aktivnosti zloga. To unaprijed pripremaju njegovi poslušnici, jer će u danima prije svetosti pokrenuti televizijske serije, filmove i knjige koje relativiziraju Isusovu žrtvu i trijumf, dovode u sumnju istinitost činjenica koje izvještava Biblija i dati informacije o novim arheološkim otkrićima, na primjer, koja obećavaju da će promijeniti povijest, a onda će kao i uvijek propasti.

On sije i razne prepreke za katolike kojima stvara dojam da ‘nemaju vremena za ništa’, jer još nisu otišli u trgovinu kupiti što je potrebno za rućak, jer još nisu počistili kuću do kraja, jer još nisu spremili sve što treba spremiti itd. Nerijetko izbijaju goleme svađe u obiteljima od silnog ‘moranja’ u mnogim katoličkim obiteljima, a ono najvažnije – obredi kojima bi trebali prisustvovati ostaju zaboravljeni. I tu je đavao uspješan. Naime, njegov cilj je da u vazmenom trodnevlju niti jednom ne pomislite na svoj grijeh koji je ubio Isusa nevninog i raspetog, njegov cilj je da ovaj Uskrs iz crkve ne izađete ‘nanovo rođeni’ i svjesni goleme radosti vječnog života i svih blagoslova koji vam pripadaju po Isusu Kristu, već da budete, ne djeca Boga Živoga, već djeca svijeta kome je trbuh gospodar. Nažalost, đavao posebno napada u ove dane, i posebno uspjeva u svom naumu. Razmislite, jesmo li više zabrinuti zbog uskršnjih jaja i zečića nego zbog onoga što se dogodilo Isusu i posljedicama toga za naše živote?

A iskušenja se događaju kako vjernicima tako i svećenicima.

On napada i svećenike na isti način, sije razdor i nemir gdje god stigne,  također im stvara dojam da nemaju vremena za pripremu propovijedi, što ih navodi na razmišljanje da se prepričavanje 2000 godina stare priče previše ponavlja i da je postalo zamorno i nebitno u današnjem svijetu. Zato ih potiče da proslavu začine raznolikom ‘pirotehnikom’.

Pa se događa da umjesto povijesnog i biblijskog izvještaja o Isusovom uskrsnuću: razgovarate o pitanjima koja danas zanimaju ljude, na primjer kako mogu “uskrsnuti” iz dugova, iz prekinutih veza, iz opće nesreće itd.

Za vrijeme Kristove muke, danas i jučer, oko Isusa na križu, bio je žestoki i strašan neprijatelj, nevidljiv, čija se prisutnost osjeća posvuda, s mržnjom koja je iznad ljudske. Zato na Uskrs moramo pojačati svoju budnost.

Jer tijekom cijele godine đavao mora moliti Boga za dopuštenje da nas iskušava i napada, dok mu tijekom Velikog tjedna Bog daje slobodu da sazna što je u srcima ljudi, o uvjerenjima svakog muškarca i žene i njihovoj vjernosti.

I zato ima više napada sada, nego u ostatku godine, da kršćani prevladaju duhovnu mlakost, da se izborimo da naše nesređene strasti ne preuzmu kontrolu nad našim životom.

Zli djeluju izravno napadajući i proslave Velikog tjedna i unutar samih crkava. Egzorcist Stephen Rossetti prepričava slučaj koji se dogodio na Uskrs 2021.

Na Veliki četvrtak, kada je svećenik započeo Uskrsno trodnevlje, neočekivano su svjetla u crkvi počela treperiti. Postale su nenormalno svijetle, a zatim i vrlo zatamnjenea, iako su u pitanju klasična svjetla koja nemaju mogućnost promjene.
A onda su svjetla bljesnula, potpuno se ugasila, a crkva je potpuno zamračila. Međutim, svećenik je neometano predvodio lijepo slavlje uz svijeće. A kasnije mu se jedna duhovno nadarena žena, nazočna na slavlju, povjerila: “Jedan od Sotoninih sluga ušao je u crkvu i pozvao demone u pomoć da prekinu misu.” A kad je misa završila, svjetla su se vratila u normalu , kao da se ništa nije dogodilo

U obližnjoj crkvi, na Uskrsnom bdijenju, kada je trebalo pjevati Gloriju, neobjašnjivo nisu zazvonile orgulje. Svećenik je mirno nastavio voditi svetu misu a cappella, bez instrumenata. Orguljaš je tijekom cijele liturgije pokušavao natjerati orgulje na rad, ali bezuspješno. I na kraju je imao inspiraciju; izvadio je svete vode, poškropio je po orguljama i one su počele normalno raditi – baš na vrijeme za završnu pjesmu. Ovo je tipičan demonski napad: demon uznemirava, uzrokuje probleme, ali nikada ne može osujetiti Božje djelo. Stoga se ne trebamo odvratiti od središnje priče o muci Gospodnjoj koja je započela na Veliki četvrtak što god on pokušao učiniti, jer ovi su dani jedni od najvažnijih dana u cjelokupnoj povijesti svijeta.

Riješenje? Što god radili, i u kakvu god vas situaciju stavili pokušajte cijelo vrijeme razmišljati o Gospodinu i onome što je učinio u vazmenom todnevlju za vas.

U četvrtak rano ujutro, Isus je poslao Petra i Ivana da organiziraju večeru u Gornjoj sobi za proslavu Uskrsa. Oprao je noge apostolima, slavio prvu misu i ustanovio svećeništvo. Najavio je da će ga Juda izdati i dao je “novu zapovijed” da ljubite jedni druge. Naznačio je da će Petar imati posebnu pastoralnu ulogu među apostolima, najavio da će ga Petar zanijekati i molio za jedinstvo svojih sljedbenika. Otišao je u Getsemanski vrt i molio se, a učenici su zaspali unatoč Njegovom upozorenju. Tu Isusu proživljava strašnu tjeskobu u mučenje zloga. Tužan zbog onoga što bi morao pretrpjeti, On govori Ocu: Neka bude volja Tvoja. Judina izdaja je završena, Isus je uhićen, a On sprječava svoje učenike da nastave s nasilnim otporom. On također liječi uho Malhu, slugi velikog svećenika, nakon što ga je Petar mačem odsjekao!

I konačno, doveden je pred velike svećenike Anu i Kajfu, a zatim pred Pilata. Najjači napad koji je Gospodin pretrpio bio je tijekom molitve u Getsemanskom vrtu. Počevši od 21 sat u četvrtak, Isus je doživio ogromno fizičko pogoršanje koje je počelo u Getsemanskom vrtu. Tamo je bio napadnut, gledajući grijehe koje će cijelo čovječanstvo počiniti u budućnosti, a zbog fizičke i moralne boli osjećao je strah vidjevši sve što će morati pretrpjeti dan poslije, na Veliki petak.

Ono što je Isus doživio prije uhićenja otkriveno je u različitim spisima kao neizreciva mješavina tuge, straha, dosade i slabosti.

To ga je dovelo do moralne kazne, koja je dostigla toliki stupanj intenziteta da se somatski očitovala kroz oslobađanje kemijskih tvari koje su uzrokovale hematidrozu, odnosno krvavi znoj. Ovaj neobičan proces kod ljudi nastaje zbog kapilarno-vaskularne kongestije i krvarenja u žlijezdama znojnicama, zbog čega koža postaje krhka i slaba. U tim slučajevima prije protoka krvi javljaju se glavobolja, tjeskoba, bol u trbuhu i povišena tjelesna temperatura. I to je uzrokovalo vrijedan gubitak tekućine, što je s niskom temperaturom okoline i mokrom kožom izazvalo jezu našeg Kralja.

I dok stvarni gubitak krvi time nije završio, Njegovo je tijelo postalo krhko i pretrpio je ono što je moralo biti veliko psihičko uznemiravanje. To će kasnije biti dovršeno bičevanjem, različitim poniženjima, među kojima je i to da je narod izabrao oslobođenje Barabe umjesto Njegovog; i naravno, Njegovo raspeće.

Međutim, tada se sve promijenilo: Isusovo uskrsnuće bilo je nevjerojatno ironičan poraz za đavla, koji kao da je pobjeđivao. Iz sotonine perspektive, Raspeće je bilo njegova pobjeda; porazio je Božje namjere.

Ali Uskrsnuće je bilo zadivljujuće, nevjerojatno, beskrajno poništavanje te prividne pobjede. Križ nije uništio obećano Isusovo Kraljevstvo, već je umjesto toga bio veliki korak naprijed za Božje planove.

Suočeni s namjernim pokušajima neprijatelja da porazi Božje suverene namjere u povijesti, uskrsnuće je pokazalo Božju moć da preuzme lukavštine svog neprijatelja, koje su imale za cilj uništiti njegove namjere, i koristiti te iste strategije za postizanje božanskih ciljeva.

Stoga je smisao Isusove žrtve i njegova uskrsnuća da Božja obećanja i namjere neće i ne mogu biti poražene – nikada. Iako se neprijatelj Božji usredotočuje na poraz Božje namjere sa svim svojim resursima i uz podršku čak i velikog broja ljudskih bića, on to neće moći učiniti.