Hrvoje objavio što je doživio pred grobom Ivana Pavla II: ‘Svi su me pitali što se događa’

Donosimo vam svjedočanstvo bogoslova kojemu je Isus promijenio život. Svjedočanstvo je objavljeno na kanalu Bog je tu. Ovaj mladić je imao sve u životu, bio je dijete imućnih roditelja, ali u sebi je osjećao  prazninu koju je jedino Bog uspio ispuniti.

“Ja sam Hrvoje, karmelićanin, bogoslov, završio sam prvu godinu studija. Kad sam dolazio mislio sam si Bože zašto moram svjedočiti, znaš da to ne volim? Mislio sam si bit će pet ljudi pa to neće biti puno, a kad sam došao tu vas je bio toliki broj.

Jedino sam dijete u svojih roditelja, odgojen sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, nedjeljom se išlo na misu i to se smatralo nečim normalnim i obaveznim, barem do godine kada sam prvi put mogao reći, neću, a to je bilo negdje pred srednju školu.

Kleknuo pred Ivana Pavla II

Nekih dubljih spoznaja vjere i Boga nisam imao do neke srednje škole, kada sam se već u pubertetu odlučio maknuti od Boga, no tada su me pozvali na hodočašće, odnosno na sprovod Ivanu Pavlu II, ne iz vjerskih razloga nego zbog toga što mi se tamo sviđala jedna djevojka.

Kad sam došao u Crkvu svetoga Petra ja sam bio oduševljen, to mi je izgledalo kao da sam došao u raj. Kleknuti i pomoliti se ispred Ivana Pavla II. je bio jedna od mojih najljepših trenutaka u životu, jer sam se tada prvi put susreo s blizinom Božjom.

Do tada mi se činilo da me Bog ne čuje,  ali tada mi se učinilo po prvi put da mi je jako blizu. To me se toliko dojmilo, kada sam se vrtio kući totalno sam promijenio svoj život. Od jednog relativno problematičnog srednjoškolca postao sam odlikaš. Svi su se čudili i pitali se što se događa. Prijatelji su rekli da sam poludio.

Zlo me prevarilo, opet

Odlučio sam ići svaki dan na misu. I po završetku srednje škole mislio sam se gdje ću se upisati. Imao sam nekoliko opcija, međutim prva je bila teologija. Tada nisam imao jasnu viziju hoću li biti svećenik, no mislio sam kada završim prvu godinu teologije bit ću svećenik.

Kada sam upisao teologu tu se zlo poigralo sa mnom. Uvjerilo me da ne trebam svaki dan ići na misu jer sam upisao teologiju. I tako sam krenuo ići na misu samo nedjeljom. Onda sam počeo preskakati i molitvu. I tako od jednog pobožnog dječaka, ja sam shvatio da to nije za mene. Odlučio sam se ispisati iz teologije. Završio sam privatnu gimanziju i kasnije privatni fakultet, a moja obitelj je bila imućna. Sve svjetovno sam si mogao priuštiti, no u svemu tome nisam bio ispunjen.

To nezadovoljstvo je postalo sve veće, u dubini duše sam težio za srećom. I tu dolazi jedan obraćenik Mijo Špar i Marija, oni su me zvali da ima neka duhovna obnova i pitali me želim li ići, ja nisam htio. Jednom prilikom se molilo u našoj kući za rođaka i skupljala se obitelj na molitvu a mama je pitala možemo li uključiti i vlastite nakane u molitvi i onda su uključili i svoje nakane.

Mene to ništa nije zanimalo, ja tu nisam dolazio. Zvao me Mijo po treći put, rekao sam mu ako bude duhovna obnova kad budem slobodan idem. Nakon nekoliko mjeseci zove me i bio sam slobodan i otišao sam.

Čudesno ozdravljenje mladića iz Hrvatske po zagovoru Ivana Pavla II koje je došlo do Vatikana! Stvoreno novo tkivo u nekoliko dana

Volja Božja

Drugi dan dolazi jedna djevojka koja će se meni svidjeti  i s kojom ću biti u vezi. Nakon duhovne obnove odlučio sam za korizmu svaki dan ići na misu. U međuvremenu sam bio i na duhovnoj obnovi u Taboru i ja sam se u potpunosti zaljubio u Boga.

Sebe sam vidio u braku, međutim dogodilo se to da ne mogu razviti dublju emociju prema djevojci. No u srcu nisam mogao probiti nevidljiv zid, osjećao sam da me Bog vuče na drugu stranu. Otišao sam na cjeloživotnu ispovijed.  Počeo sam moliti Boga da bude volja Njegova”, ispričao je Hrvoje koji je naposlijetku donio odluku za Boga.