‘GOSPE MOJA, ŠTO OD TEBE ČINE?’ Budući zagrebački nadbiskup, Kutleša, opaki je protivnik ukazanja u Međugorju!

Neki mediji naslađuju se činjenicom da je, budući nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije Dražen Kutleša protivnik Međugorja, i prenose njegove izjave o Međugorju kao da su jedino mjerilo nečije svetosti i pojavnosti u Crkvi. Međutim, to nije baš tako jednostavno.

Poznato je da je Katolička Crkva od svojih početaka iznimno oprezna kod priznavanja mističnih događaja objava i ukazanja, a te su pojave uvijek kroz čitavu povijest Crkve izazivale rasprave, dvojbe, mišljenja, sukobe pa čak i progone.

Jedan od poznatijih novijih mistika koji je proglašen svetim, a to je sveti Padre Pio, bio je žestoko progonjen unutar Katoličke Crkve, a u jednom trenutku bilo mu je zabranjeno čak i slaviti svetu misu jer je proglašen lašcem. Progon je doživljavao od same braće iz klera koji je podnosio tako što je ostao poslušan do kraja – do potvrde svetosti u svojoj i za svoju svetu Crkvi.

Ukazanja se u Katoličkoj Crkvi dijele na ona – odobrena, na ona koja imaju odobrenje samo biskupa i vjerojatno neće ni ići dalje od toga, na ona koja se još uvijek istražuju i nisu zabranjena, ali ni odobrena i na ona – zabranjena, odnosno potvrđena kao lažna.

Međugorje bez obzira na sva razna mišljenja svijeta spada u kategoriju onih ukazanja koja se još istražuju, koja još nisu potvrđena ali ni zabranjena. I u ovom trenutku baš svatko pa i svaki biskup ponaosob može dati vlastito mišljenje, doprinos, osvrt ili ukor ukazanjima o Međugorju, a konačni sud donijet će Crkva. Zapravo, mišljenje će moći iznijeti svatko i kad i ako se odluka o Međugorju donese.

Gospe moja, što to od tebe čine?

Jedno tako izrazito negativno mišljenje i stav ima biskup, novi koadjutor Zagrebačke nadbiskupije, Dražen Kutleša koji je priredio 2001. godine knjigu “Ogledalo pravde” s podnaslovom “Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”.

Don Dražen Kutleša, nekoć svećenik mostarske biskupije, priredio je 2001. godine knjigu “Ogledalo pravde” s podnaslovom “Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju”.

Kada su 24., odnosno 25. lipnja 1981. godine počela Gospina ukazanja u župi Međugorje u biskupiji mostarsko-duvanjskoj i trebinjsko-mrkanjskoj, u koju spada župa Međugorje, biskupom je bio mons. Pavao Žanić, a naslijedio ga je mons. Ratko Perić.

Don Kutleša u svojoj knjizi, među ostalim, navodi: “Pravo govoreći, biskup Žanić se ponajviše nadao kako je nebo progovorilo da razriješi hercegovački slučaj, kad su se već nemoćnima pokazale razne crkvene ustanove. Tijekom svoje službe u Mostaru pokušao je u više navrata stupiti u kontakt sa Svetom Stolicu po pitanju Međugorja. U pismima je navodio kako je stav dijecezanskog svećenstva poprilično rezerviran te kako mu nije jasno, ako se Gospa doista ukazala, zašto je odabrala župu neposlušnih franjevaca. Jedini odgovor koji je stizao iz Vatikana bio je da svi svećenici budu oprezni. Posebno je upamćena njegova propovijed na krizmi u Međugorju kada je rekao da je šest godina molio, studirao i šutio samo kako bi mogao doći do istine. Izrekao je svoje nezadovoljstvo prema ponašanju franjevaca koji su javno s oltara iznosili svoja mišljenja o Međugorju, iako to nije bilo dozvoljeno od strane Crkve. Također, nije skrivao svoju sumnjičavost prema ukazivanjima u kući, ogradi, polju, vinogradu, crkvi, oltaru, koru, zvoniku, automobilu, školama itd. te se zapitao: “Gospe moja, što to od tebe čine?”. Zaključno je rekao kako ukazanja u Međugorju nije bilo, te pozvao sve da se okrenu istini.

Uznemiravala ga je činjenica da se nikad u povijesti nije dogodilo da je Gospa stala protiv crkvenih odluka Svete Stolice i mjesnog biskupa, osim u Međugorju! A nakon što su djeca 1993. godine rekla da je to zadnje Gospino ukazanje te da više neće biti poruka, ali su se ukazanja nastavila, don Kutleša je zaključio: “Gospa ne bi bila lažljivica, a ni poštarica koja bi na grub način uvodila red među hercegovačkim svećenstvom”.

Što kaže Papa Franjo: Kongregacija je obavila dobar posao

Još kao nadbiskup u Buenos Airesu Jorge Bergoglio naljutio se kad je jedan od vidioca rekao da će se Gospa ukazati u određeni sat te je zbog toga zabranio sastanak na temu Međugorja u crkvi. Nakon što je postao Papa, tijekom razgovora s novinarima na putu iz svetišta u Fatimi koje je proslavilo 100. obljetnicu ukazanja Djevice Marije, Papa je otkrio rezultate komisije koja je utvrdila jasnu razliku između početka fenomena koji se smatra “nadnaravnim” (fenomen koji je trajao od 24. lipnja do 3. srpnja 1981.) i onoga što se dogodilo nakon tih prvih ukazanja.

U izvješću komisije stoji da je šestero djece vidioca bilo psihološki zdravo, da su bili iznenađeni ukazanjem, te da nije bilo vanjskog utjecaja na svjedočanstva djece. Kao i kod slučaja trojice pastira u Fatimi, vidioci iz Međugorja odbili su reći što su vidjeli unatoč tome što ih je policija uhitila i prijetila im smrću. Odbačena je i pretpostavka da se radi o demonskom fenomenu.

Papa Franjo je na kraju izrazio pozitivno mišljenje o radu komisije koju je osnovao papa Benedikt XVI., a koju je predvodio kardinal Camillo Ruini od njenog osnutka 2010. do završetka rada 2014. godine. Komisija je iz pastoralnih razloga bila za to da se ukloni zabrana hodočašćenja u Međugorje. Ruinijevo izvješće zaključuje da svetište treba biti pod vlašću Svete Stolice i predlaže da se župa pretvori u papinsko svetište.

Papa je tada bio poslao poljskog nadbiskupa Henryja Hosera u Marijansko svetište da procijeni situaciju te da prouči pastoralnu skrb koja se pruža lokalnim vjernicima i hodočasnicima. Svrha posjeta bila je dobiti više informacija kako bi se mogle planirati buduće inicijative za pastoralnu skrb. Papinski izaslanik tada je novinarima vidno iznenađen izjavio da je Međugorje svijetlo svijeta i da je riječ o najvećoj ispovjedaonici svijeta što je za njega bilo čudo.

‘Međugorje je u mome srcu’

Također, Chiara Amirante, talijanska katolička djelatnica i autorica, prije nekog vremena je progovorila o papi Franji i njegovom mišljenju o Međugorju. “Otišla sam razgovarati s Papom jer sam znala da su vijesti o Međugorju koje dolaze u Vatikan neistine. Do Pape su došle glasine da se broj ukazanja popeo i do 76000, što je navelo papu Franju da misli da naša Gospa svaki dan upućuje razne poruke raznim vidjeocima.

‘Nije istina’, rekla sam mu, ‘Oče, istina je da su do danas bile 682 poruke. Shvaćam da je zbunjujuće saznanje da Gospa svake minute upućuje razne poruke’. Zatim mi je rekao nekoliko pozitivnih činjenica o Međugorju. Prošla je već godina dana otkako smo čuli za nesporazume koji postoje o Međugorju tako da sam znala za sve što je on učinio po tom pitanju no, rekao mi je: ‘Chiara, vidite, ja sam spasio Međugorje jer je Kongregacija za nauk vjere, na temelju tolikih lažnih vijesti, već okarakterizirala Međugorje kao problem. Ja sam sam spasio Međugorje, Međugorje je u mome srcu, ja sam poslao Hosera jer vjerujem da su plodovi jasni i da ih ima mnogo, a to sam rekao i na konferenciji za novine. Može se reći da je Međugorje u mome srcu i nisam shvatio da je afirmacija koju sam izrekao u svoje ime, a koja je došla iz krivih izvora, primljena tako snažno. Stalo mi je do Međugorja i zato nastavljam dalje sa svojim izaslanikom kako bih očuvao sve ono što je lijepo u Međugorju.”

Usred pandemije papa je predvodio molitvu svete krunice iz Gospinih svetišta diljem svijeta, a na iznenađenje mnogih krunica se na zahtjev Pape Franje molila i iz Međugorja, iako Međugorje još uvijek nije službeno svetište.

Također, Papa Franjo godinama za redom šalje svoje pismo u Međugorje, na festival mladih koji okuplja i do 50 tisuća mladih ljudi diljem svijeta a među kojima su i brojni svećenici i biskupi prisutni. Jasno je naime da se oko Međugorja vode golemi sukobi i rasprave no plodovi Međugorja su ono što ni sam Papa ne želi, a i ne može zanijekati.