Ukrajinci dobili novo vrlo moćno oružje: Ako ga iskoriste, Rusi najavljuju veliku odmazdu

Moskva je posebno osjetljiva kada je riječ o Krimu, kojemu britanski ministri najviše i prijete. Naime, dužna je tamošnjim stanovnicima osigurati sigurnost s obzirom na to da im je to zajamčila još 2015. godine, prilikom, kako ruski političari i mediji vole naglašavati, “vraćanja Krima u rusku luku”.

Ali isto je tako svjesna da tu promjenu granica nikada nisu priznali ni Ukrajina ni ogroman dio međunarodne zajednice, a kamoli UN, pa s te strane ipak nije posve isto kada Ukrajinci raketama ili dronovima gađaju “stari” ili matični ruski teritorij, ili pak Krim koji Kijev smatra svojim. Isto kao što svojima smatraju i ostale četiri regije na jugoistoku zemlje koje su Rusi anektirali početkom listopada 2022. i koje još nemaju pod punim nadzorom. Upravo se isključivo za njih već dvije godine vode borbe, dok druge bojišnice u toj zemlji i ne postoje.

Početkom prošlog tjedna ruski su izvori objavili da su oborili nekoliko američkih raketa ATACMS upravo iznad Krima. Pojedini ruski analitičari o tome govore kao o američkom prelasku svih ruskih “crvenih crta”, nakon kojih mora uslijediti ruski “simetrični odgovor”.

Velika odmazda

Kakva će biti ruska reakcija ako se zapadnim raketama počne napadati Krim, teško je reći. Rusi su ovih dana pustili u promet i potpuno novu željezničku prugu koja kopnom povezuje Rusiju s Krimom, a ne više isključivo Krimskim mostom. Očito, Moskva ne isključuje rušenje tog mosta od ukrajinskih snaga, kojim se dosad jedino odvijala kopnena opskrba ruske vojske na tom poluotoku.

Međutim, treba li Moskvi eskalacija dok njezinim snagama na terenu ide bolje nego ikad prije? Prošlotjedni ukrajinski gubitak strateški važnog naselja Očeretino, zapadno od Avdiivke, sada je službeno priznao i Kijev. U njemu se sada vode oštre polemike zbog tog poraza jer su se navodno ukrajinski vojnici povukli bez snažnijeg otpora, dok Rusi pak govore da se radilo o čistom bježanju. Osim teškog stanja u spomenutom Časiv Jaru, sve je teže stanje i u zoni grada Severska, čijim bi se padom Rusima također širom otvorio put prema Slavjansku – gradu od 100.000 stanovnika.

Rat u Ukrajini može se završiti na samo jedan način želi li se izbjeći Armagedon

Rusi već gomilaju nove pričuvne snage u pozadini bojišnica, navodno do 50.000 vojnika s mogućnošću ubacivanja u zone gdje se za to otvori potreba, a na državnoj granici s regijom Harkiv formirali su i novu armiju sjever veličine oko 35 tisuća vojnika. Ti brojevi sigurno nisu dovoljni za brzo zauzimanje Slavjanska ili još više milijunskog Harkiva, ali su dovoljni za njihovo operativno ili potpuno okruženje ako krene nova ruska ofenziva, a Kijev ubrzo ne konsolidira svoju obranu koja se sve lakše probija na pojedinim točkama više od 1000 kilometara duge bojišnice.
Ukrajini, osim topničkog oružja i sredstava PZO-a, sada kronično nedostaje i žive sile, a novi zakon o mobilizaciji samo je povećao otužne scene nasilnog hvatanja ljudi po ulicama gradova i njihov fizički otpor ili bježanje, o čemu svjedoče brojne videosnimke.

I SAD i Rusija se boje tuđeg oružja

U svakom slučaju, ove godine ne treba očekivati nikakvo zatišje na crtama bojišnica. Puno je izglednija nova ruska ofenziva nego bilo kakvo primirje. Ali došlo do primirja ili ne u dogovoru Moskve i Washingtona, to ništa neće značiti u pogledu dugotrajnog rata na koji su se Sjedinjene Države definitivno odlučile protiv Rusije svim drugim sredstvima. Kako će na kraju izgledati Ukrajina, tj. gdje će u konačnici ona graničiti s Rusijom, u tome neće imati nikakvu ulogu. Američki konačni obračun s Rusijom višedesetljetni je američki projekt, započet još konačnom odlukom o širenju NATO saveza na istok koju je donijela administracija Billa Clintona.

Također, slijedi i američko otvaranje istog takvog fronta s Kinom. Sigurno ne bez razloga, nedavno je, prigodom posjeta Sergeja Lavrova Pekingu, moćni kineski šef diplomacije Wang Yi izjavio kako će na američko dvojno sprečavanje Kine i Rusije ove dvije zemlje odgovoriti zajedničkim, dvojnim suprotstavljanjem.

To će se vjerojatno najbolje vidjeti u skorom Putinovu posjetu Xi Jinpingu od kojeg se mnogo toga očekuje, barem kako najavljuju moskovski analitičari bliski Kremlju. I to je sukus sadašnje geopolitičke slike svijeta koja će se projicirati i u budućnost. Paradoksalno – ali strateško nuklearno oružje sada je jedini stabilizirajući čimbenik, nužan za osiguravanje suzdržanosti da se tri velesile međusobno ne pobiju do nečije konačne vojne pobjede – u što bi onda uključili i cijeli svijet, kako je to bilo i u Drugom svjetskom ratu.