‘ŠTO SAM NAPRAVIO, UBIT ĆE ME TATA!?’ Prijatelji se optužuju zbog smrti studentice: ‘Sjeti se što si rekao nakon nesreće’, Ivana poginula u Ferrariju, a presude nema

Hrvatsko pravosuđe još je jednom pokazalo koliko tromo može biti. Naime, već je drugi put ukinuti presuda Marinu Čolaku i Daliboru Opačku zbog smrti studentice Ivane Obad (20) koja je 2010. godine poginula u prometnoj nesreći pokraj Bosiljeva kao suputnica u Ferrariju Marina Čolaka.

Naime, Visoki kazneni sud ukinuo je prvostupanjsku presudu Županijskog suda i naložio novo, treće suđenje.

Utvrđeno je da je vijeće Županijskog suda u Zagrebu pogriješilo kod izricanja i obrazlaganja nepravomoćne presude, odnosno da je napravljena bitna povreda odredbi kaznenog postupka. Sama presuda proturječna je razlozima, utvrdio je Visoki kazneni sud primjećujući da je u činjeničnom opisu ostavljena inkriminacija koja je teretila i Čolaka i Opačka iako je Opačak na kraju oslobođen. I prva presuda kojom su obojica bila osuđena na po tri godine zatvora pala je zbog pogreške suca.

Krimen iz optužnice

Divljali Ferrarijem i Nissanom pa se sudarili

Kako piše u optužnici, Čolak se 5. studenog 2010. u 12:20 Ferrarijem kretao autocestom A6 iz smjera Zagreba prema Rijeci lijevim prometnim trakom brzinom od 181.5 kilometara na sat, dok se Opačak kretao desnim trakom u svojem Nissanu 350. Čolak je, tvrdi tužiteljstvo, započeo prelazak iz lijevog u desni prometni trak a da se nije uvjerio kako to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

Opačak je, vozeći brzinom od 205.3 kilometra na sat, započeo kočiti, no nije mogao smanjiti brzinu na vrijeme pa su se automobili okrznuli. Nissan je prednjim lijevim kotačem dotaknuo stražnji desni kotač Ferrarija, nakon čega je taj dodir destabilizirao Ferrari koji se počeo nekontrolirano kretati te je sletio desno izvan kolnika. Automobil se prevrnuo i zapalio pri čemu je poginula suvozačica Ivana Obad.

Protiv obojice je optužnica podignuta još 2012. godine, a proglašeni su krivima i kažnjeni s tri godine zatvora 2015. godine. Međutim, Županijski sud u Rijeci je 2018. godine poništio presudu i suđenje je ponovno krenulo na zagrebačkom Općinskom sudu, ali se ubrzo proglasio nenadležnim, pa je spis završio na karlovačkom Županijskom sudu. Vrhovni sud je pak prošle godine predmet ponovno delegirao na Županijski sud.

Međusobno se optužuju

Čolak i Opačak nekad su bili prijatelji, ali suđenje je sve promijenilo. Sada se međusobno optužuju i svaljuju krivicu jedan na drugoga.

Čolak koji je vozio Ferrari u kojem poginula Ivana, tvrdi kako je istina da je vozio brzo, ali da do toga ne bi došlo da je Opačak držao dovoljan razmak. Ispričao je kako je vozio brzinom između 180 i 200 kilometara na sat te da ga je Opačak svojim autom udario u stražnju desnu felgu. Nakon toga je izgubio kontrolu i vjerujući da je to najsigurnija opcija, usmjerio auto prema livadi. Nažalost, ispriječio se rinzol koji je okrenuo auto.

“Bio sam cijeli slomljen i ne mogu vjerovati da sam ja ispao krivac, a gotovo sam poginuo u nesreći. S tim se ne mogu pomiriti. Istina je da sam kriv za brzinu, ali nesreću nisam prouzročio”, rekao je Čolak.

Pitanje mu je postavio i suoptuženi Opačak kojeg je zanimalo, među ostalim, sjeća li se što mu je nakon nesreće govorio, kao i godinu dana poslije kad su se sreli u Opatiji.

Nakon nesreće si mi rekao: ‘Što sam napravio?! Ubit će me tata‘. Sjećaš li se i Opatije, kad smo se našli u kafiću na rivi godinu poslije? Ispričao si mi se i rekao da si pogriješio”, podsjetio je Opačak Čolaka koji je, pak, negirao susret: “Ja s tobom nisam uopće razgovarao 10 godina. A nisam ti niti odgovorio na poruku koju si mi poslao nakon zadnjeg ročišta na sudu. Nema smisla razgovarati nakon deset godina šutnje. Poruku i danas čuvam”.

Opačak tvrdi kako je Čolak vozio lijevom trakom te da su obojica vozili gotovo podjednakim brzinama i da je imao osjećaj da je Čolak svojim stražnjim krajem dotaknuo prednji kraj njegovo automobila.

“Iznenadio me, a ja sam refleksno reagirao kad je Čolak krenuo udesno i mislio sam si: ‘Što radiš? Gdje ideš, čovječe Božji?‘ Kamo sam mogao u tom trenutku? Skočiti u zrak? Kontakt je bio minimalan, ja sam pustio kočnicu i micao sam se u desno, a Ferrari je izletio na livadu kad je auto dodirnuo rizol te je eksplodirao. Stumbao sam se, prevrtao i zemlja je frcala. Suvozač i ja smo i istrčali iz auta, govorio sam: ‘Dado, napravi nešto, ljudi su unutra‘. Od silnog plamena i vatre meni su gorjele trepavice. Netko je rekao da u travi leži čovjek. Bio je to gospodin Marin. Zvali su odmah i Hitnu. Istina je da nisam vozio po ograničenju, nego nekih 150 do 160 km/h, po mojoj procjeni”; prisjetio se Opačak, piše Jutarnji.