Tuđmana su zamrzili neki Hrvati zbog njegove ‘slabe točke’, kažu da se tamo Hrvatska obranila

Hrvatsko političko vodstvo kao odgovor na srpsku agresiju u Grudama, 18. studenog 1991. godine uspostavilo je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosne, sa sjedištem u Grudama, a potom u Mostaru. Sve regionalne zajednice su zajednički povezane u travnju 1992. godine, osnivanjem Hrvatskog vijeća obrane. Hrvatska republika Herceg-Bosna proglašena je 28. kolovoza 1993. godine u Grudama.

U Herceg-Bosnu su ujedinjene Srednja Bosna, Usora (sjeverni, slobodni dio) i Bosanska Posavina (jedini slobodni dio Orašje). U to vrijeme Srbi su zauzeli dvije općine Herceg-Bosne, Kupres i Kotor Varoš.

Republika Herceg-Bosna nastavila je postojati nakon donošenja Ustava Federacije BiH, a sve ovlasti je 14. kolovoza 1996. godine prenijela na Vladu Federacije BiH, čime je službeno prestala postojati.

Rat u BiH

Hrvatske obrambene snage osnivaju se 3. prosinca 1991., a Hrvatsko vijeće obrane osniva se 8. travnja 1992. godine, kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u BiH i zaštite drugih naroda u toj zemlji od bilo kojeg agresora. U početku rata Hrvati i Bošnjaci borili su se na istoj strani protiv srpskog agresora.

Ustavni sud Republike Bosne i Hercegovine u kojem su većinu činili Bošnjaci, 14. rujna 1992. godine proglasio je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu nelegalnom. Krajem listopada te godine izbija sukob između Hrvata i Bošnjaka. Bošnjačka vojska počela je zauzimati hrvatski teritorij te je osvojila gotovo cijelu sjevernu i srednju Bosnu i dio Hercegovine.

Predsjedništvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i hrvatski zastupnici u Vijeću općina Skupštine Republike Bosne i Hercegovine donose odluku o osnivanju Zastupničkog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne koji postaje nositelj zakonodavne vlasti u novostvorenoj Republici Herceg-Bosni. Odluka o transformaciji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu bila je u potpunosti pravno utemeljena na Owen-Stoltenbergom planu koji je predviđao uniju republika u Bosni i Hercegovini.

Washingtonski sporazum

Sukob Hrvata i Bošnjaka eskalirao je tijekom 1993. godine, no iduće godine intenziviraju se pregovori. U ožujku 1994. godine u Washingtonu je potpisano primirje hrvatske i bošnjačke strane te su teritoriji ujedinjeni u Federaciju BiH, iako će Herceg-Bosna kao entitet postojati do 1996. godine.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma kreću akcije oslobađanja teritorija koje su okupirale srpske snage. HVO je surađivao s Hrvatskom vojskom i Armijom BiH.

Srpske snage povlače se prema Banjoj Luci te nakon intervencije NATO-a i Srbi sjedaju za pregovarački stol te je 14. prosinca 1995. godine potpisan Daytonski sporazum koji je efektivno završio rat, iako je brojna pitanja ostavio otvorenima.

Država u državi

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna nastala je prema ustavnim pravilima o osnivaju zajednica općina. Povod je bio srpska agresija, odnosno to što vlasti u Sarajevu nisu adekvatno odgovorile na nju. Hrvati su se organizirali u zajednicu za samopomoć, te Zajednica pri svom osnivanju nije imala separatističke nakane, iako su o tome kružile glasine.

Predsjednik Hrvatske zajednice je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao na javnim izborima, već su ga birali članovi Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici, poslije Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i zadnji Krešimir Zubak.

Vladu HZ Herceg-Bosne je predstavljala civilna sastavnica HVO-a, koja je bila definirana kao najviša izvršna i upravna vlast, ali je bila zamišljena kao nužna privremena mjera dok vlada RBiH ne preuzme odgovornost za zaštitu svih građana. Kada je proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, civilna sastavnica HVO-a je prerasla u Vladu HR Herceg-Bosne, koja je konstituiranim Zastupničkim domom HR Herceg-Bosne, donosila zakone.

Kontroverza

Međunarodni sud u Haagu 2013. godine ukazao je na postojanje urote šestorice visokih dužnosnika Herceg-Bosne koji su prema njihovom navodu u dogovoru s vodstvom Republike Hrvatske planirali ostvariti dominaciju Hrvata na većinskim hrvatskim prostorima u BiH.

Srbima ‘prekipjelo’ zbog suđenja ratnim zločincima u Hrvatskoj: Oglasio se i Vučić

U tu zavjeru, koja je navodno uključivala i planove za združivanje Republike Herceg-Bosne s Hrvatskom, prema navodima Haaškog suda bili su uključeni čelnici i vlast Herceg-Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, HDZ-a i HDZ-a BiH te pripadnici raznih oružanih snaga i obavještajnih službi Hrvatske. Čak i ako su postojale separatističke težnje, one nikad nisu izašle iz povoja i Republika Herceg-Bosna je mirno razriješila svoj parlament dužnosti 1996. godine te prepustila svoje nadležnosti Federaciji BiH.

Danas je poznato da je Republika Hrvatska u odnosu prema Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni veoma pazila da ne ugrozi svoj interes kako bi zadržala podršku Zapada. Još u studenom 1991. godine postojala je struja koja je bila za pripajanje Republici Hrvatskoj, no Tuđman je bio protiv te struje. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i kasnije Republika Herceg-Bosna uvijek je postojala u okvirima BiH. Istina, nastojala je čuvati hrvatske interese, ali nije postojala kao sredstvo ostvarenja separacije i kojoj bi uslijedilo pripojenje Republici Hrvatskoj.