POSLIJE DUGOGODIŠNJE ŠUTNJE OGLASIO SE PARAGA: Na pasja kola izvrijeđao Milanovića i Tuđmana! ‘Karađorđevo je mračna ostavština Franje Tuđmana. Milanoviću je vojni starješina bio Šljivančanin’

Za Radiosarajevo.ba nakon godina tišine intervju je dao bivši hrvatski političar, osnivač Hrvatske stranke prava i predsjednik Hrvatske stranke prava 1861 Dobroslav Paraga. U vrijeme Domovinskog rata bio je predsjednik HSP-a te osnivač i vrhovni zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga od 1991. do 1993.

U intervjuu je govorio o odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Bošnjaka i Hrvata, novom Karađorđevu i planovima Zagreba i Beograda, politici Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, odnosima Milanovića i Milorada Dodika, Dragana Čovića i vrha vlasti u Srbiji, ali i o ubojstvima Blaža Kraljevića i Ante Paradžika, istupima Ante Prkačina, Gojku Šušku, Mati Bobanu, fra Ljubi Krasiću i drugima.

Radiosarajevo.ba: Gospodine Paraga, devedesetih godina bili ste među rijetkima koji su se otvoreno usprotivili podjeli Bosne i Hercegovine i dogovoru Tuđman-Milošević iz Karađorđeva. Kako gledate na te događaje 30 godina kasnije? Uzmemo li u obzir današnja dešavanja u kontekstu BiH, je li duh ovog sporazuma i dalje živ?

Paraga: Duh Karađorđeva je, nažalost, i dalje na životu, jer su sljedbenici politike i morbidnog kulta Tuđmana i Miloševića i dalje na vlasti u Beogradu i Zagrebu. Karađorđevo je mračna ostavština Franje Tuđmana 23 godine nakon njegove smrti, uostalom kao i njegove stranačke i političke sljedbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji su uvijek gledali na Muslimane i kasnije Bošnjake kao na neprijatelje i fundamentaliste u BiH i kao monetu za razmjenu u sramnim dogovorima sa Miloševićem i Beogradom oko podjele Bosne i Hercegovine radi tobožnjeg „onemogućavanja stvaranja muslimanske države“ na jugu Europe.

Teško je shvatiti, a kamoli prihvatiti i danas 31 godinu nakon Karađorđeva da je Tuđman bio saveznik i suradnik velikosrpske agresivne politike Slobodana Miloševića prije nego što je ispaljen prvi metak, ne na Bosnu i Hercegovinu, već na Republiku Hrvatsku, kojoj je on nezasluženo i zakulisnim igrama postao predsjednik 1990. godine.
Tuđman je, dakle, unaprijed Hrvatskoj kao žrtvi velikosrpske agresije dodijelio ulogu počinitelja i sukrivca za rat protiv Bosne i Hercegovine, i to mu hrvatski narod nikada ne smije zaboraviti niti može oprostiti.

Niz važnih događaja prethodili su dolasku Tuđmana na vlast 1990. godine u Zagrebu. Tuđmana je za glavnog protagonista hrvatske politike instaliralo republičko komunističko rukovodstvo u Zagrebu, a financijski ga je podržala takozvana Norvalska grupa iz Kanade predvođena pokojnim istaknutim promotorom Hercegovačke franjevačke provincije fra Ljubom Krasićem o čijoj povezanosti sa krugom razbijača BIH i osnutkom tzv. Republike Herceg-Bosne još nije objavljena prava istina.

Ti krugovi se osim opstanka cjelovite Bosne i Hercegovine ništa manje nisu pribojavali lustracije, odnosno njihove povezanosti sa Udbom, kakva je provedena u nekim bivšim komunističkim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i državama nastalim raspadom Jugoslavije.

Povijesna je istina da su se u Zagrebu i Beogradu nakon sastanka u Karađorđevu i Tikvešu u proljeće 1991. godine iscrtavale karte podjele Bosne i Hercegovine u čemu je Tuđman, koji si je utvarao da je povjesničar, bio fanatično dosljedan i zaslijepljen.

Tuđman je još 1978. godine u susretu sa Milovanom Đilasom u otetoj vili u Nazorovoj ulici u Zagrebu izjavio da novi srpsko-hrvatski dogovor ide linijom obnove tzv. Mačekove Banovine Hrvatske iz 1939. godine, dakle podjelom Bosne i Hercegovine između hrvatske i srpske oligarhije, čime je bosanske Muslimane, jedine prirodne saveznike hrvatskog naroda u BiH i Republici Hrvatskoj pretvorio u neprijatelje. O toj izjavi bio sam obaviješten neposredno nakon njihovog sastanka i ona je izazvala osudu i zgražanje većeg dijela ondašnje hrvatske političke opozicije u Zagrebu i u emigraciji.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite aktualnu politiku Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i zašto je ona, kako su primijetili i pojedini eksperti za međunarodne odnose, i danas „zakovana“ na tim „ratnim pozicijama“?

Paraga: Politika Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini ne bi danas bila zakovana ratnim pozicijama da nije bilo opskurne i autokratske vladavine Franje Tuđmana, koja je uz Miloševićevu velikosrpsku zločinačku politiku i ratnu agresiju najzaslužnija da je došlo do nepravedne daytonske podjele Bosne i Hercegovine, da je srpski agresor nagrađen teritorijalnim proširenjem umjesto da je bezuvjetno kažnjen, da je danas ta država nefunkcionalna i kao takva jedva održiva.

Tuđman je glavni krivac što se je rat na ovim prostorima produljio, jer da je vodio ispravnu politiku ne bi Beograd nikada uspio zadržati okupirane dijelove Hrvatske između 1990-1995., ne bi bilo UNPROFOR-a, ne bi bilo podjele Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Miloševićem, ne bi bili ubijeni načelnik ratnog stožera HOS-a Ante Paradžik i general HOS-a i Armije BiH Blaž Kraljević i desetkovana Stranka prava, ne bi bilo tisuća mrtvih u sukobu bh. katolika i muslimana, ne bi rat u Hrvatskoj i Bosni potrajao pet godina, ne bi Hrvatska bila politički i gospodarski opustošena.

Ne bi kadrovi Udbe i KOS-a i danas drmali Hrvatskom, ne bi bilo pljačkaške pretvorbe i privatizacije, ne bi se toliko slizala sa režimom i kompromitirala Katolička crkva, ne bi bilo toliko izbjeglica, ubijenih branitelja, gladnih kruha, besposlenih, besperspektivnih, uzaludno školovanih, ne bi vladali izdanci najrigidnijeg dijela nekadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije, ne bi bilo međunacionalnog i vjerskog raskola katolika, pravoslavaca i muslimana u Hrvatskoj, ne bi bile uništene tisuće tvrtki, obrta i poduzeća, itd.

Politički, pravni i rodbinski sljedbenici i nastavljači te čudovišne Tuđmanove politike i danas drže konce vlasti, medija i financija u Zagrebu, jer u Hrvatskoj demokracija i višestranačje postoje samo nominalno, a u stvari ne postoje kao uostalom niti kritično javno mišljenje koji bi onemogućili recikliranje državnog kriminala i njegovih nositelja u obnašanju ili ostajanju na vlasti.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate činjenicu da predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović Milorada Dodika, člana Predsjedništva BH naziva partnerom, dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da se sa Hrvatskom slaže 90 posto BiH?

Paraga: Današnji predsjednik Republike Hrvatske bivši je gardist Jugoslavenske armije sa Dedinja u Beogradu kojem je vojni starješina bio ratni zločinac Veselin Šljivančanin. Milanović se učlanio u Savez komunista (SK) u Jugoslavenskoj armiji 1985. godine kada je i zadnjem slijepcu bilo jasno u što je nakon Tita pretvoren Savez komunista Jugoslavije i takozvana jugoarmija, nakon vojne okupacije i krvoprolića na Kosovu 1981. godine. Milanović u svojoj kandidaturi za predsjednika Hrvatske 2020. godine zanijekao da je bio u Partiji, i to bez ikakvih posljedica za njegovu karijeru.

Dakle, Milanović postaje partijski aktivist dok su zatvori toga istog Saveza komunista bili prepuni političkih zatvorenika a u inozemstvu ubijani istaknuti politički emigranti kao što je bio hrvatski književnik i bivši direktor INA-e Stjepan Đureković.

Dakle, on je od mladosti iščašenog karaktera, konformist, karijerist i partijski poslušnik koji je kao predsjednik hrvatske vlade pokušao onemogućiti izručenje počinitelja političkih ubojstava Njemačkoj pod cijenu da Hrvatska bude izložena sankcijama Bruxellesa već 2013. godine, a sada gleda kako ih pomilovati nakon što su osuđeni na doživotni zatvor i vraćeni u Hrvatsku.

I taj i takav Milanović brani tobože interese hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, drži prodike Sarajevu i usput pljuje po poginulim pripadnicima legendarnih postrojbi HOS-a BiH i RH, lažno ih optužujući za fašizam i ustaštvo. Kada je bio rat, on je dezertirao u nekakvu Tuđmanovu diplomaciju pa mu se zauzvrat odužio imenovanjem zagrebačke zračne luke Tuđmanovim imenom.

Republika Hrvatska je jedina zemlja u EU kojoj se glavna zračna luka naziva po nekome koga je Međunarodni kazneni sud proglasio vođom udruženog zločinačkog poduhvata radi secesije Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

Inače mu svako malo podižu spomenike koji će svi jednog dana završiti na rezalištu, grade lažni kult ličnosti i peru mozak javnosti skrivajući čudovišnu istinu o samoproglašenom ocu Hrvatske.

Stoga ne treba čuditi da Milanović umanjuje značenje srebreničkog genocida po Dodikovom obrascu, kao što i Čović glasa protiv sankcioniranja genocida u Srebrenici, zajedno sa srpskim partijama, jer su usmjereni protiv vitalnih hrvatsko-bošnjačkih interesa kao što je zajedništvo i suradnja bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka.

Dodik i Vučić, prezadovoljni politikom Zagreba, čiji najtiražniji „Večernji list“ promovira Dodika kao najpozitivnijeg političara kod bosanskohercegovačkih Hrvata, dobili su u Milanoviću, a dobrim dijelom i u Plenkoviću nastavljače politike Miloševića i Tuđmana, Karađorđevo II, neki oblik nastavka dogovora iz Karađorđeva u novim okolnostima., rekao je Paraga između ostalog.

Cijeli intervju pročitajte u nekoliko nastavka na portalu: radiosarajevo.ba.