screenshot

JEZIVA PRIČA IZ TAMNOG VILAJETA: SDA kandidira ubojicu generala HVO-a, naredio je da ga rastope u kiselini!

Autor: Mia Mitrović

Da će predstojeći izbori u Bosni i Hercegovini, najavljeni za jesen 2018. biti sve samo ne uhodan, rutinski demokratski proces, najbolje svjedoče imena koja su se našla na izbornim listama. Izborne liste zaista su živopisne i na prvi pogled djeluju nestvarno, poput neslane šale ili scenarija za veoma poremećenu crnu komediju.

Svakakvih se na listama našlo, od vrhunskih intelektualaca poput Abdulaha Sidrana, preko glumaca (Emir Hadžihafizbegović) pa sve do optuženika za genocid u Srebrenici (Dragomir Vasić) te osumnjičenog za ubojstvo hrvatskog generala.

Ovaj potonji hrvatskoj je javnosti najzanimljiviji jer od uhićenja zbog ubojstva do kandidature na izborima nije prošlo ni godinu dana! Riječ je o Hamdiji Abdiću zvanom Tigar, ratnom zapovjedniku 502. brigade Petog korpusa Armije BiH i bliskom suradniku generala Atifa Dudakovića. Tigar je, usprkos tome što ga se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića ovih dana istakao svoju kandidaturu na predstojećim izborima u BiH. Njegovo ime našlo se četvrto na popisu kandidata Stranke demokratske akcije (SDA) u Unsko-sanskom kantonu.

Vlado Šantić jedini je hrvatski general koji se vodio nestalim, a njegov nestanak i ubojstvo još uvijek nisu do kraja rasvijetljeni. Uoči proslave Dana žena, u noći 8. na 9. ožujka 1995. general i njegovi suradnici nasilno su dovedeni u hotel Sedra u blizini Bihaća gdje se održavala proslava. Šantić je doveden u pratnji Vojne policije Armije BiH kojom je tada upravljao Hamdija Abdić Tigar. U hotelu ih je čekao general Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa Armije BiH. Šantić i Dudaković u to su vrijeme, navode svjedoci, bili u sukobu jer je Dudakoviću navodno smetala nazočnost pripadnika HVO-a na bihaćkom području. Nakon verbalnog sukoba Šantića i Dudakovića u hotelu Sedra, hrvatski general i njegova pratnja razoružani su i od tada mu se gubi svaki trag.

Bačen u bačvu s kiselinom i razrjeđivačem

U to vrijeme, Bihać je bio u potpunom okruženju srpskih snaga, a grad su branile udružene snage Armije BiH i HVO-a pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića i Vlade Šantića. Nakon sukoba dvojice generala, Šantića su pripadnici 502. brigade Armije BiH, kojom je zapovijedao Hamdija Abdić, kombijem odvezli u zapovjedništvo Vojne policije koje se nalazilo u zgradi stare željezničke postaje i tamo ga tukli i mučili. Potom su ga smjestili na tavan, a pred svanuće izveli u naselje Kostela gdje su ga navodno likvidirali s četiri metka. Njegovo je tijelo potom skriveno u željeznu bačvu u koju su vojnici natočili benzin, kiselinu i razrjeđivač. Bačva je neko vrijeme bila odložena kraj sličnih bačvi nekadašnjeg poduzeća Šipad Bina u centru grada, a potom je prebačena na deponij.

U siječnju 2014. na deponiju u blizini Bihaća pronađena je bačva s karboniziranim ljudskim ostacima, no u gotovo dvadeset godina koliko je bačva odležala na deponiju, ljudski su se ostaci toliko razgradili da nije bilo moguće provesti DNK analizu i potvrditi radi li se doista o nestalome generalu Šantiću.




General Šantić rođen je 1952. u bihaćkom naselju Vedro Polje, a do rata je radio u poduzeću Bihacit. U politiku ulazi 1989. kada sudjeluje u osnivanju bihaćkog HDZ-a. Predsjednik tadašnje Republike Herceg – Bosne Mate Boban imenovao ga je zapovjednikom 101. pukovnije Ante Knežević Krpe.

Na samom početku rata Šantić se zalagao za mobilizaciju vojske iz Bihaća prema Kninu, no to nije realizirano. Bihać se uskoro našao pod opsadom srpskih snaga pa grad udruženim snagama brane 101. pukovnija HVO-a i 5. korpus Armije Bih. Atif Dudaković, zapovjednik 5. korpusa prije formiranja Armije BiH bio je potpukovnik JNA pod čijim su zapovjedništvom napadnuta sela u zadarskom zaleđu. Navodno je zbog toga došlo do sukoba između Šantića i Dudakovića jer ga je hrvatski general nazvao četnikom.

Nekoliko dana prije nestanka, 5. ožujka Šantića i Dudaković posjetilo je izaslanstvo iz Zagreba koje su činili Muhamed Zulić, Bernardo Jurlina i Drago Lovrić. Šantić se zaputio s njima u Zagreb, no Vojna policija Armije BiH ih je zaustavila i zapovjedila da Šantić ostane u Bihaću.




‘Svi su bili dio mreže organiziranog kriminala’

Prema knjizi “Bezbožni teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog džihada” američkog stručnjaka za terorizam Johna R. Schindlera, Šantićevo ubojstvo naručio je Dudaković jer je znao za njegove krijumčarske poslove. Dudaković će kasnije postati poznat po rukovanju s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem na mostu preko Korane 1995. nakon Oluje kada su hrvatske snage deblokirale Bihaćki okrug i tako ga spasile od sudbine kakvu je imala Srebrenica. Drugi pak spekuliraju da je otmicu i ubojstvo generala Šantića naručio sam Alija Izetbegović.

S druge strane, ima i onih koji smatraju da Šantićeva otmica i ubojstvo imaju puno dublje razloge koji leže u organiziranom kriminalu koji je tih godina cvao, osobito na prostorima BiH. U opsežnoj temi koja se bavi Šantićem na jednom bosanskohercegovačkom forumu, jedna anonimna osoba navodi:

“Vlado Šantić nije ubijen jer je Hrvat, niti jer je bio protiv BiH, niti zato što je podržavao četnike i Abdića. Šantić je bio dio dobro uvezane mreže ratnih profitera i kriminalaca koja je uključivala neopjevani ološ iz sve četiri vojne formacije, sam vrh komandi i istaknute komandire, majore i generale koji su se nalazili u i oko tadašnjeg bihaćkog okruga, koji je kasnije nazvan Unsko – sanskim kantonom. Ta krimogena, švercerska paraformacija u hotelu Sedra je slavila rođendane, Nove godine, važne godišnjice pa tako i Osmi mart. Jela se janjetina i bijeli kruh, imam to na VHS kaseti, a živjelo se za razmjenu dobara poput nafte i cigara sa Srbima i s Abdićevcima. Krajiški narod koji im je pljeskao po stadionima i koji se kleo u njih, uglavnom je jeo kruh od crvavog brašna, mekinje, Ikara, one hrane za pse koja je dolazila iz Švedske. Šantića je ubio Bihaćki kriminalac Hamdija Abdić Tigar koji bi, da smo pravna država, već odavno bio u zatvoru, ali se očito čekalo da mu iscure politički poeni u SDA pa da ga elegantno strpaju na mjesto gdje će ćutati o čovjeku koji mu je te noći u hotelu Sedra rekao da ‘vodi generala na spavanje’, o ljudima koji su bili spremni rušiti helikopter s Vladom Šantićem ‘pa makar pao i na džamiju’ itd. Da li je Vlado Šantić zaslužio da bude ubijen? Kao i svaki ratni profiter, ljudska i moralna ništica koja je u očima nepismenog naroda bila heroj, a zapravo šljam koji je na svako bojište dolazio s višesatnim kašnjenjem, kad je sve bilo gotovo, da se snima i slika kako s neprijateljem razgovara na motorolu, a javlja mu se njegov vojnik kojemu je naređeno da imitira Srbe, Šantić je zaslužio da mu se sudi. Nije takav bio samo Šantić već i mnogi drugi. Ovaj slučaj nije ni izbliza rasvijetljen. Trebalo bi raskrinkati cijelu tu mafijaško – ratnoprofitersku mrežu koja je tada, a dobrim dijelom i danas, držala u strahu svakog Krajišnika koji nije želio šverc, kriminal i lopovluk. Živim za dan kad će propasti i kad će mnoga politička ubojstva u Krajini, u ratnom i poratnom periodu, doći pred lice pravde”, napisao je anonimni, no dobro upućen forumaš.

Sud ga oslobodio nakon prijetnji?

Krajem prošle godine, 11. prosinca, činilo se da se to vrijeme približava. Više od 18 godina nakon Šantićeva nestanka, Uprava policije MUP-a federacije BiH kazneno je prijavila sedam bivših pripadnika Armije BiH zbog sumnje na upletenost u ubojstvo hrvatskog generala. Prvoosumnjičeni bio je Hamdija Abdić zvani Tigar koji je ubrzo i uhićen.

Da stvar bude apsurdnija, ni mjesec dana nakon uhićenja, 8 siječnja ove godine, kantonalni sud u Bihaću oslobađa Hamdiju Abdića i ostale osumnjičene iz pritvora zbog nedostataka dokaza i nedostatka tijela. Sud pri tome nije uzeo u obzir da su u hotelu Sedra, gdje se trenutno nalaze stotine imigranata koji pristižu u Bosnu, kao i u zapovjedništvu Vojne policije pronađeni tragovi Šantićeve krvi.

Sudac Reuf Kapić koji je donio ovu dvojbenu odluku, pišu bihaćki mediji, živi u strahu za vlastiti život otkako mu je 2006. bomba podmetnuta u automobil zbog procesa Ismetu Čavkiću koji je ubio svjedoka pokajnika Safeta Vardića u također nikad razjašnjenom četverostrukom ubojstvu kod Paviljona. Nakon eksplozije auto-bombe Čavkić je oslobođen optužbi. Jedan od ubojica iz slučaja Paviljon, Emin Pivić dugogodišnji je bliski suradnik Hamdije Abdića Tigra. Zajedno su 2007. osuđeni na pet godina zbog premlaćivanja i reketiranja Nedžada Bajrića. Tigar je odsluženje ove kazne izbjegao.

Da Tigru netko ozbiljno čuva leđa, ne treba posebno naglašavati. Zanimljivo, SDA, stranka čiji je ovaj čovjek ponos i dika, nakon Tigrova uhićenja oglasila se priopćenjem da je sve zapravo montirani politički proces povezan s presudom Praljku:

“GO SDA Bihać vjeruje u nevinost gospodina Abdića te da će i iz ove bitke, kao i iz onih ratnih, izaći kao pobjednik i ponosni bosanski gazija. Vjerujemo u pravnu državu i nezavisno i profesionalno pravosuđe u ovom, ali i svakom drugom slučaju te očekujemo da će biti omogućen pravičan postupak uz puno poštivanje svih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava”, cinično zaključuju iz SDA.

Stari igrači u BiH su, koliko možemo vidjeti i dalje na svojim starim pozicijama na svakoj od tri nekad zaraćene strane. Tenzije su ogromne, a da će na jesen u Bosni sve proći u miru, možemo se samo nadati.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.