Umirovljenici imaju četiri opcije: ‘Da ne postoje osobne ambicije ne bi ih nitko mogao podijeliti’

Parlamentarni su izbori prilika da građani svojim odabirom odluče tko bi trebao imati vlast u zemlji sljedeće četiri godine. Stranke, s druge strane, nastoje raznim obećanjima uvjeriti ih da zaokruže baš njih. Igra je to koja postoji otkako je demokracije, a u njoj ne izađu uvijek svi zadovoljni.

U Hrvatskoj su umirovljenici značajan faktor. S obzirom na njihovu brojnost, jer zauzimaju gotovo trećinu sveukupne populacije u Hrvatskoj, te naviku izlaska na izbore, oni su u posljednje vrijeme postali relevantan faktor i adresa na koju se obraćaju gotovo sve političke stranke koje se natječu za ulazak u parlament, ali i za vlast.

Stoga je zanimljivo bilo pratiti predavanje kandidacijskih lista u Državnom izbornom povjerenstvu. Među svim poznatim i manje poznatim strankama, pojavile su se i četiri opcije koje, sudeći po nazivu, ciljaju isključivo umirovljenike.

Četiri opcije

Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) dugogodišnja je parlamentarna stranka. Protekli mandat doduše nisu dovršili, jer je njihov jedini saborski zastupnik Silvano Hrelja izbačen iz stranke prije godinu dana. On je odlučio otići u mirovinu, a njegova bivša stranka se našla u koaliciji s HDZ-om. Takav se rasplet mogao očekivati i nakon izvanrednih lokalnih izbora održanih u svibnju prošle godine u Varaždinu kad su HDZ i HSU nastupili na zajedničkoj listi i – izgubili.

Druga politička opcija, koja samostalno izlazi na izbore, su Umirovljenici zajedno. Njih čine tri stranke – Blok umirovljenici zajedno, Stranka umirovljenika i Demokratska stranka umirovljenika te nekoliko umirovljeničkih udruga. BUZ je prije desetak godina bio parlamentarna stranka, a sad žele ponovno zasjesti u Sabor i pokušati poboljšati pitanje umirovljenika.

Treća opcija je zapravo nedavno formirana. Riječ je o stranci Hoćemo pravedno, koju čine bivši članovi HSU-a, koji su istupili iz stranke prije nekoliko godina, nezadovoljni novim vodstvom. Ovog puta odlučili su se na koaliciju sa strankom Možemo.

Za posljednju opciju rijetki su čuli. Naime, Reformisti imaju razvijene umirovljeničke ogranke, kako nam je rekla predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović, te su i oni najavili borbu za rješavanjem umirovljeničkih pitanja, kao, uostalom i većina drugih stranaka koje žele u Sabor.

Na rubu javnosti

“Imamo i ovaj puta neuvjerljive umirovljeničke priljepke koji nisu pregovarali o programima, nego su u zadnji čas prihvatili da bi dobili poziciju na listama. Među njima nije bilo ozbiljnih programskih razgovora, nikakvih stvari koje bi na neki način djelovale kao nekako suglasje. Mi smo to pratili”, rekla je predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović.

Umirovljeničke stranke inače nemaju neku veliku vidljivost u javnosti. HSU je doduše, 20 godina bila parlamentarna stranka. No, svoju je dugovječnost održala uglavnom zahvaljujući formalnim sporazumima ili neformalnom podrškom vladajućim strankama, putem kojih su nastojali ostvariti svoje ciljeve. U mnogočemu su i uspjeli, naročito u posljednjih nekoliko godina, ali i od 1999. do 2007. godine, objašnjava nam analitičar mirovinskog sustava, Željko Šemper.

“Najveći uspjesi umirovljenika postignuti su od 1999. do 2007., kad je bila jedna stranka, Hrvatska stranka umirovljenika kao politički predstavnik umirovljenika uz podršku MUH-a, SUH-a i zajednice udruga umirovljenika velikih tvrtki (HEP, INA, HŽ, MUP). To je bilo čvrsto jedinstvo i velika snaga umirovljenika. Umirovljenička razjedinjenost je počela od parlamentarnih izbora 2007., kad su oni koji nisu ostvarili svoje ambicije u HSU-u, počeli osnivati strančice, koje danas nude brda i doline, imaju nerealne zahtjeve, jer nemaju pojma o mirovinskom sustavu i parolom ‘svima jednako’ ruše temelje mirovinskog sustava”, rekao je Šemper.

Nakon sezone iz noćne more Modrićev suigrač napokon saznao prekrasnu vijest koja sve briše

‘Ne vidim potrebu za umirovljeničkim strankama’

Stručnjak za komunikaciju Kristijan Sedak pita se čemu uopće služe umirovljeničke stranke, jer postojeće poznatije političke opcije u svom članstvu i izbornim programima obuhvaćaju i starije stanovništvo. Podsjetio je da su stariji u Hrvatskoj uglavnom oni koji redovito izlaze na izbore i uglavnom vjerno glasuju. Iz toga se može zaključiti da stariji baš i nisu pretjerano skloni političkim opcijama koje su orijentirane na njih.

“Rekao bih da umirovljenici u ovom trenutku nisu možda najnesretnija ciljna skupina. Vlada je donijela neke mjere, tako da ne vidim dovoljno nekakvih negativnosti da bi oni krenuli nekako aktivnije zahtijevati neka svoja prava. S druge strane, i HDZ i SDP i većina naših stranaka su narodnjačke stranke, a to znači da one imaju u svom aktivnom članstvu, sve sociodemografske skupine stanovništva, ali i da imaju programe, odnosno odgovore na sva pitanja, ili bi trebali imati odgovore na sva pitanja koje se odnose na pojedine društvene skupine. Ne vidim zato potrebu za niti strankama umirovljenika”, rekao je Sedak.

Činjenica je da umirovljeničke stranke redovito osvajaju malen broj glasova i da bez udruživanja s drugima ne bi mogle prijeći izborni prag koji je postavljen na pet posto osvojenih glasova. Koalicije su stoga za umirovljeničke predstavnike nužnost.

Nakon sezone iz noćne more Modrićev suigrač napokon saznao prekrasnu vijest koja sve briše

Koalicije i osobni interesi

Umirovljeničke grupacije se kod nekog pokušavaju priheftati. Ovog puta, to koaliciji ili platformi Umirovljenici zajedno nije uspjelo. Oni su jedini samostalno morali na kraju izaći na izbore jer su se nadali da će biti tu mogućeg dogovora. HSU je nastavio tradiciju koju je Hrelja započeo. I imamo tek osnovanu stranku koja je bila uz HSU, ali su članovi istupili jer su se posvađali s Hreljom i Gabričevićem te su onda osnovali Hoćemo pravedno. Oni su prišli stranci Možemo, mada nemaju velike sličnosti u programu”, objašnjava Petrović.

Dodaje da se pokazalo kako je sve zahtjeve lakše ostvariti uz velike stranke. No, postoji i drugi način, a to je ujedinjavanje političkih opcija. No, nitko osim Lazara Grujića i njegove platforme Umirovljenici zajedno nije pokazao interes za time. Čini se, tako, da umjesto općih, prevladavaju partikularni interesi.

“Da ne postoje osobne ambicije ne bi nitko mogao podijeliti niti oporbu niti bilo koju stranku ili neko biračko tijelo. S obzirom da postoje takve nekakve osobne ambicije, imamo jako puno pravaških stranaka, jako puno braniteljskih udruga, jako puno umirovljeničkih stranaka. Tu priča počinje i završava, a s obzirom da je Hrvatska relativno mala i svi se znaju, relativno je malo političkih aktera koji su se bavili tim temama te dolazi i do osobnih animoziteta. Oni su obilježili osipanje tog biračkog tijela i tih stranaka”, zaključio je Sedak, referirajući se na izbacivanje Silvana Hrelje iz HSU-a, što je bio popriličan potres na umirovljeničkoj političkoj sceni.