fbpx

STANKOVIĆ ODABRAO ‘ODLIČNOG’ GOSTA: ‘Tuđman je bio partizan s dna kace’, na Bleiburgu nisu ubijani Hrvati nego protivnici režima, a Tito nije bio diktator?

Autor: Marcel Holjevac

Dodajmo tome i druge redikulozne i neozbiljne teze, poput one da Tito nije bio ništa veći zločinac od Obame ili Blaira "jer su oni ubijali po Iraku", da je rat u Hrvatskoj bio građanski jer su u njemu sudjelovali Srbi koji su bili hrvatski građani, da ubijeni na Bleiburgu nisu bili nedužni...

Sastaše se dvojica profesionalnih antifašista da bi nam objasnili noviju hrvatsku povijest. Klasić je kod Stankovića većinom iznio teze koje je pred nekoliko tjedana već obrazlagao u intervjuu za portal “Lupiga”, i tamo je zapravo otvorenije rekao što stvarno misli, no očito da Klasić svoj radikalizam prilagođava ciljanoj publici.

On smatra da je do obrata u mišljenju i stavu spram “antifašizma”- komunizma i sličnih stvari u Hrvatskoj došlo zbog načina na koji je Hrvatska izašla iz Jugoslavije, i da se petokraka i JNA danas doživljavaju nečim negativnim zbog Domovinskog rata u kom se ratovalo protiv JNA i petokrake, pa da zato ljudi danas smatraju da JNA nije bila dobra i da partizani nisu bili dobri. No, smatra da za razliku od nacizma komunizam na razini ideje nije nešto što je loše i štetno (?). Možda bi bilo dobro da je dao koji primjer gdje je ta ideja dala ma kakve rezultate koji nisu bili u konačnici loši.

Ja sam profesor, dakle ne trebam argumente


Uglavnom, Klasić kaže da “neslaganje s dotadašnjim režimom tražimo u nečem što je kontra komunista a ne onom što je liberalno i demokratsko” – što nije istina, jer komunizam nije bio niti liberalan niti demokratski. On je time međutim ciljao na to da postoje simpatije za ustaštvo u Hrvatskoj temeljem “kontriranja komunizmu”, što je zapravo je skretanje pozornosti s bitnog, odnosno suptilan pokušaj obrane komunizma kao antidemokratskog i nedemokratskog sustava.

“Ljudi imaju svoje istine oblikovane u obiteljskom okruženju”, kaže Klasić, sugerirajući da će djeca partizana uvijek podržavati onu prokumunističku i projugoslavensku stranu, a djeca ustaša – prohrvatsku i proustašku, pri čemu su obje zapravo nedemokratske. No ja recimo nisam iz ustaške obitelji, imao sam i nešto slavodobitnika partizanskih mirovina u široj obitelji, pa svejedno nemam nikakvih simpatija za komunizam jer sam u njemu – živio. Dakle, ne temeljem obiteljskih priča, već vlastitog negativnog iskustva s “antifašizmom”.

Klasić sugerira da bi povijest trebalo ostaviti povjesničarima, jer u Hrvatskoj svi imaju stav o svemu bez ikakvog čitanja knjiga i znanja. Potonje je uglavnom točno: prvo nije, to je “argumentum ab auctoritatem“, jedna od brojnih logičkih greški, odnosno spinova, koji se prodaju naivcima. Naime, na taj način se ljude navodi na pogrešne zaključke, a umjesto argumentacije se poziva na stručnost govornika. Primjer toga je stara reklama koja kaže da najviše doktora puši Camel, pa je prema tome on zdrav, jer doktori najbolje znaju što je dobro za vas i njih. To što je netko stručnjak za neko područje, ne znači da su njegove tvrdnje istinite, niti da nije svoju stručnost zloupotrijebio za prodavanje političke agende pod firmom stručnosti. Isto ćete vidjeti na prezentacijama raznih čudotvornih mardaca i sličnih “zmijskih ulja” koja liječe sve bolesti, gdje se govornika u pravilu predstavlja kao profesora doktora i tako dalje.

Za dom spremni i druge ustaške zmije

U nastavku smo slušali podulje lamentiranje o pozdravu “Za dom spremni” na stadionima, gdje se Klasić dao u objašnjavanje zašto je to pogrešno. Promaklo mu je da klinci na stadionima ne viču “Za dom spremni” zato što su ustaše, nego zato jer žele napakostiti mrskom HNS-u izbacivanjem iz reprezentacije, i usput nanervirati političare. Kad bi UEFA kažnjavala povike “Živio drug Tito”, vjerojatno bi vikali upravo to! U nastavku se osvrnuo na rehabilitaciju Draže Mihajlovića, gdje je ispravno naveo da je  sudac je jasno rekao kako je to bilo suđenje suđenju, i tu se moram složiti. Draža je samo proglašen neosuđivanim, ali je sporno što tvrdi daj je četnički pokret u praksi bio zločinački ali ne i fašistički (?).

Klasić je u pravu je i kad kaže da četništvo nije rehabilitirano ovim činom, ali jest devedesetih, na političkoj razini. No kad je govorio o tome kako je kralj krajem 1944. povao Srbe da se priključe partizanima nije rekao da je zapravo pozvao četnike da se priključe partizanima, što su oni masovno i uradili. Čime je četnički pokret zapravo postao partizanski, pa smo tako nakon rata brojnim četnicima plaćali partizanske mirovine, a to radimo i danas. On je to jasno upotrijebio kao paralelu kako bi osudio to što “ustaše u Hrvatskoj imaju pravo na mirovine” – što zapravo nije istina, to pravo imaju samo pripadnici domobranstva kao regularne vojske.




Naime takvo pravo postoji i u Njemačkoj, što je također izbjegao spomenuti: dok pripadnici Wehrmachta, kao regularne vojske pandana hrvatskom domobranstvu, imaju pravo na mirovinu, dotle pripadnici SS-a (pandan ustaša) kao stranačke vojske takvo pravo nemaju. On je rekao i da niti jedan četnik nije dobio mirovinu temeljem takvog zakona u Srbiji jer mu trebaju dva svjedoka partizana koji po njemu ne žele svjedočiti četnicima – što nije istina, jer je većina srbijanskih partizana služila u četnicima do pred sam kraj rata, a nije istina niti da u Hrvatskoj pod firmom služenja u “domovinskoj vojsci” ustaše mogu dobiti mirovinu, radi se zapravo o poluistinama i konstrukcijama. Spomenuto je, na upit Stankovića, i da je zakon o mirovinama za pripadnike hrvatske domovinske vojske 1993. potpisao današnji najveći hrvatski antifašist, Stipe Mesić.

Osvrnuo se i na broj Srba i Hrvata u partizanskoj vojsci, pa je ispravno naveo da je taj broj je na početku bio 70% hrvatskih Srba a 20% Hrvata (u Srbiji nije bilo partizanskih jedinica do pred kraj rata), a nakon 1943. i nakon kapitulacije Italije, kad je vrh HSS-a pristupio partizanima, to je dovelo do toga da je na kraju rata bilo 60% Hrvata i 20% Srba. Naravno, on taj podatak koristi kako bi se dokazalo da je partizanska vojska bila “naša, Hrvatska”, no to čija je vojska ne ovisi o tome tko se u njoj borio, nego za što se borio. Naveo je i da je na kraju rata domovinska vojska brojala 250.000 ljudi, ustaša i domobrana, “od toga više domobrana”. Oko deset puta više, po mojim podacima.

Na Bleiburgu nisu ubijeni nedužni ljudi… 




Rekao je da ga je razočarao prijenos iz Bleiburga gdje su počinjeni su brojni zločini pa je čak naveo i da je Tuđman umanjio broj poginulih. No, rekao je da “ne možemo govoriti o nevinim žrtvama”, jer je među njima svakako, uz mrtve civile, bilo i krivaca za zločine! Naravno da možemo: tko je te ljude ikad proglasio krivima, tko im je sudio? Osnovno je načelo zapadne civilizacije da je svatko nedužan dok mu se na sudu ne dokaže krivnja: Tito je pokoljem na Bleiburgu zapravo odbacio sve veze s civilizacijom! To je li tamo bilo više vojske, više civila, ili više koga god – jednostavno ne znači ništa! Zašto bi to bilo bitno, bitno je tek da su ti ljudi pobijeni indiskriminativno, bez suđenja! U krajnjoj liniji, slijedom Klasićeve logike, bilo bi moralno opravdano bombama srušiti zgradu sa stotinama civila jer se u njoj krije jedan osumnjičenik za ubojstvo! No prema Klasiću, nije u redu da se svi koji su ubijeni se automatski proglašavanu nevinim žrtvama nego su “stradalnici”? Vjerojatno bi se onda Klasić složio da eto ni u Jasenovcu nisu nevine žrtve, jer je među ubijenima svakako bilo i krivaca za ovo ili ono, četnika i neprijatelja režima, a ostali su eto tako kolateralna šteta?U pokušaju glumatanja objektivnosti, Stanković postavlja pitanje zašto krivci za Bleiburg nisu kasnije procesuirani? Zašto nitko nije odgovarao za 50 000 ubijenih? Vjerojatno zato jer im komunisti ionako nisu htjeli suditi, već su ih postavili na najviša mjesta u sistemu, zar ne. Klasić pita i zašto nakon Domovinskog rata nije procesuiran vrh JNA, što također nije istina. Procesuirani su, samo nisu bili dostupni. Kadijević se i danas skriva negdje u Rusiji, primjerice. Uostalom, čemu služi sud u Haagu? Time se zapravo želi sugerirati teorija “dogovorenog rata”, a pričom o Tuđmanu kao “partizanu s dna kace”, kako ga je nazvao Klasić, se zapravo pokušava reći, eto, partizani su bili i vaši, zašto ih se odričete? Bi li Klasić mogao objasniti, ako su Tuđman, Hebrang, Bobetko i brojni drugi bili hrvatski partizani, a jesu, zašto onda nema njihovih slika na skupovima antifašista, već ih se tamo tretira kao zlotovore i neprijatelje? Odgovor je očit, zar ne. I ne govori ništa o Tuđmanu, ali govori mnogo o tome što zapravo glorificiraju “antifašisti”.

Zanimljiv je i njegov stav o Titu. “Tito je morao znati za sve što se događa”, kaže on za Bleiburg, ali ga odmah iskupljuje: “Ne možemo gledati situaciju s današnjeg aspekta poimanja društva”. Ukratko, on tvrdi da je eto bilo takvo vrijeme, ubijalo se ljude. Spomenuo je atomske bombe, Hirošimu, Dresden – kako bi dokazao da Tito nije bio ništa veći zločinac od Churchilla ili Roosevelta. To je međutim laž i spin: baciti bombu na neprijateljski grad u ratu nije isto niti usporedivo u bilo kom pogledu s organiziranim i masovnim pogubljenjem zarobljenih neprijateljski vojnika NAKON rata! To saveznici nisu radili! Samo komunisti! On zločin u Bleiburgu relativizira time da je tada praksa bila drukčija, da je svijet bio drukčiji – no to nije istina. Nigdje u demokratskom i civiliziranom svijetu ni tada ni danas praksa nije bila takva! Ubijanje ratnih zarobljenika je napušteno u srednjem vijeku! Ne i u Jugoslaviji. On relativizira pokolj i time što su vojnici na Bleiburgu bili spremni staviti se na stranu demokratskih zapadnih država u eventualnom budućem ratu protiv komunističkih zemalja, relativizira ga time da Tito nije htio da ti isti vojnici danas sutra dođu ratovati protiv Jugoslavije: znači li to da bi bilo opravdano da smo mi pobili 200 000 izbjeglica 1995., kako se ne bi oni ili njihovi potomci vratili jednog dana ratovati protiv Hrvatske? Naravno, Klasić će opet reći “druga su bila vremena”. Jesu, komunistička. Osvrnuo se i na to da se katolička crkva na Bleiburgu nije pokajala npr. za “pokrštavanja Srba”, iako je brojnima upravo tim prijelazima (ne postoji pokrštavanje pravoslavaca, jer čovjeka nije moguće krstiti dvaput ako je već kršten), crkva zapravo spašvala od progona brojne Srbe. Sam čin je upitne moralnosti, jasno, no bio je iznuđen od politike, a ne od crkve. Smatra li da bi se tko u Jasenovcu trebao ispričati za 45 godina komunističke diktature? To nismo čuli.

Nije teško složiti se s njima da nije bitno cjenkanje brojevima u Jasenovcu. Njegov “beskompromisan stav da je u Jasenovcu počinjeno zlo” nije sporan, no zašto onda ne zauzme isti takav beskompromisan stav o Bleiburgu? Već traži milijun načina kako bi to zlo relativizirao! Ustvrdio je i da su na Bleiburgu ubijeni ne Hrvati nego “neprijatelji države ” – je li bilo onda, opet slijedom iste logike, opravdano pobiti recimo 200 000 Srba koji su bježali na traktorima 1995? Ili je li bio opravdan Jasenovac time što su tamo ubijani neprijatelji države? Naravno, ubijeni na Bleiburgu su bili Hrvati, a za Hrvate se, osim onih u partizanima i to ne svih, pretpostavljalo da će biti neprijatelji države – jer ionako nije bila njihova. Pa su tako neprijatelji države svedeni na isti zajednički nazivnik s Hrvatima, na Bleiburgu. Još je to jedan povijesni spin vrlog profesora. Osvrnuo se i na polaganje vijenaca tim vojnicima, pitajući kako će to Kolinda objasniti, recimo, Izraelu. Pa i Angela Merkel polaže vijence poginulim vojnicima Wermachta, zar ne? Zašto bi to trebalo nekom posebno objašnjavati? Namjera komemoracije je po njemu revizija povijesti, no najveću reviziju povijesti je u nastavku napravio upravo on sam, proglasivši Domovinski rat – građanskim!

Tuđman je bio ‘partizan s dna kace’

Za Tuđmana je rekao da je bio “partizan s dna kace”, i da je Zagrebački korpus kojeg je Tuđman bio član pobio osam tisuća ljudi. Insinuacija da u lustraciji “Tuđman ne bi dobro prošao” je također pljuckanje po mrtvom osnivaču države u namjeri da se omalovaži ne njega već Hrvatsku. Inače, u lustraciji bi Tuđman vjerojatno prošao sasvim dobro, jer se lustracija nigdje nije odnosila ni na koga osim na pripadnike komunističke tajne policije te vrhušku partije. Ne i na generale ili vojna lica. U svojim pokušajima da oblati Tuđmana a eskalupira Tita, rekao je i kako je “Tito evoluirao”. Krasno, tko kaže da i Pavelić ili Hitler ne bi “evoluirali” tijekom 45 godina? I u čemu se ta “evolucija” ogledala, je li Tito možda evoluirao kad u demokratskog lidera i dozvolio slobodne izbore? Raspustio svemoćnu tajnu policiju koja je i nakon Tita ubijala u ime Tita? “Da je tito bio diktator onda bi to tako izgledalo”, kaže Klasić. On nije neuk čovjek, i vjerojatno zna kako je definiran diktator: drugim riječima, on svjesno i otvoreno laže. Tito, naravno, jest bio diktator, jer u političkoj teoriji se diktatora smatra automatski svakog onog tko prigrabi apsolutnu vlast, zabrani sve stranke osim svoje, i ne održava demokratske izbore. Molim, Klasiću, to je definicija. Neki je proširuju i stupnjem poštivanja ljudskih prava, koji je za Tita bio nula, tako da je on diktator po svim ozbiljnim kriterijima, i kao takav naveden u svim povijesnim knjigama i dokumentima. “Diktator” nije neka etiketa koja se lijepi pa se može raspravljati o tome, postoje jasni i čvrsto definirani kriteriji po kojima netko jest ili nije diktator! Tvrditi da Tito to nije bio nije samo neozbiljno, to je i glupo i bezobrazno!

On ubojstva koja je Tito vršio pravda time da je “bilo i terorista koje je Tito ubio, koji su ubijali diplomate”. Zanimljivo, Mandela je radio isto, služio se terorizmom, pa se smatra borcem za slobodu! Koji je sud te teroriste osudio na smrt? Niti jedan? Opet se vraćamo na isto: ako je Tito kao vladar bilo koga dao ubiti mimo suđenja – onda je politički kriminalac, odnosno zločinac. Ako su ti ljudi bili teroristi, trebalo im je suditi! Ne slati tajnu policiju sa sjekirama. No on pita, bi li i Obamu i Tony Blaira radi Iraka trebalo proglasiti zločincima??? To su fore na razini internetskog trola, koje je moguće prodavati neukima. Da je Obama dao jednog američkog državljanina likvidirati mimo suda, bio bi zločinac, da! Ali ubijati neprijatelje u ratu, nije isto što ubijati vlastite građane u miru, Klasiću! Nije isto baciti bombu na Irak ili zabiti sjekiru u glavu disidenta! I demokratske države ponekad ratuju, no samo diktatori ubijaju političke protivnike!

… A DR je bio građanski jer su Srbi bili Hrvati… 

On kaže da se Tito obračunao sa staljinizmom na staljinistički način, i  to stoji. Ono što međutim ne stoji, je laž koju stalno ponavlja: da je Domovinski rat u Hrvatskoj bio – građanski rat! Po njemu, rat je bio građanski jer su Srbi koji su sudjelovali u njemu 1991. bili građani Hrvatske, a “bilo je i agresije, ali nema građanskog rata bez stranih trupa”! No karakter rata – je li on građanski ili ne – ne određuje tko u njemu sudjeluje, nego za što se vodi! A rat se vodio za teritorij, ne za vlast, pa nije niti mogao biti građanski! Laž je i da su Srbi koji su u njemu sudjelovali bili “građani Hrvatske” – oni su bili građani nama neprijateljske države SRJ, eventualno marionetske SAO Krajine! On tvrdi da su po popisu iz 1991. oni bili građani Hrvastke, no to jednostavno nije istina: oni hrvatske dokumente nikad nisu imali, ni prije ni za vrijeme rata, pa se s toga ne mogu smatrati građanima Hrvatske! Mogli su biti samo građani SFRJ/SRJ/SAO Krajine (dok smo mi pak bili građani RH).

Pokriće za svoje lamentacije pak traži u tome što je navodno bio u HV, iako mu imena nema u registru. Kaže da “nije ratovao protiv Srba ali je branio svoju obitelj grad i prijatelje i razočarao se”. Nije rekao da je branio Hrvatsku, jer očito i nije, za njega je to bio građanski rat. A protiv koga je ratovao, ako ne protiv Srba? Protiv Kineza? Japanaca? Je li tako teško reći, prevaliti preko usta, da su s druge strane barikada bili Srbi, i da su ratovali zato jer su Srbi, a mi Hrvati, i da već zato rat nije mogao biti građanski već međunacionalni? Protiv koga se ratovalo u Drugom svjetskom ratu? Nijemaca, jasno.

Na kraju, on priziva društvo dijaloga jer mi živimo u društvu monologa. To je točno, evo danas smo slušali još jedan monolog i recitaciju naučenih floskula kod Stankovića. Kaže da bi ga zanimalo da mu tko ukaže gdje je pogriješio. Ja sam to eto uradio i nedavno, pišem i sad, i pozivam ga na javni dijalog pred kamerama ako mu je već do dijaloga. No znajući što stvarno znači kad “antifašisti” pozivaju na dijalog, ne nadam se odgovoru.

Svoj recital je završio time kako “nije sve u Jugoslaviji bilo loše”. No nije ni u Trećem rajhu sve bilo loše, zar ne? Hitler je gradio ceste, stanove, bolnice, dao ljudima velika socijalna prava… znate već kako ide pjesmica o Titu. Za kog, ispravno, kaže da nije bitno tko je bio, je li bio vanbračno dijete ili sin Franje Broza. Što bi uostalom trebalo ustanoviti DNK analizom. Slažem se da je nebitno tko je stvarno bio Tito, no bitno je reći: bio je diktator. Radi povijesne istine, nesporne.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.