OD ŠPIJUNA DO TAJKUNA: Brkićev prijatelj iz SOA-e, milijunaš vedri i oblači po Hrvatskoj i BiH

Prije nekoliko dana, lokalne novine ”Makarska kronika”, objavile su razgovor s Josipom Jurčevićem, bivšim pomoćnikom ravnatelja SOA-a.

Od velikih afera do velikih investicija

Na ovoj dužnosti, Jurčević je bio deset godina, a državnu službu, napustio je 2012, i od tada se bavi poduzetništvom. Josip Jurčević, danas ima 42 godine, što znači da je visoku poziciju u SOA-i preuzeo ubrzo nakon završetka fakulteta kriminalistike. S obzirom na to da postoji još jedan, javnosti poznatiji povjesničar Josip Jurčević, o bivšem dužnosniku SOA-e, nema previše javno dostupnih informacija. Zato nas pomalo i čudi, njegov otvoreni istup u ”Makarskoj kronici”.

Doduše, javnost je upoznata s aferom Karlovačke banke i famoznim projektom ”Opatovina”, no ta priča nije imala očekivani pravosudni rasplet. Podsjetimo, supruge Milijana Brkića i Josipa Jurčevića, koji su tada obojica bili pomoćnici ravnatelja SOA-e, Tomislava Karamarka, uložile su novac u ”Opatovina projekt”. Druga dva ulagača, Drago Brekalo i Petar Šola, kasnije su uhićeni, a čitava afera Karlovačke banke, teška je 170 milijuna kuna.

Nakon takve obavještajne karijere, Josip Jurčević se počeo baviti velikim investicijskim projektima. Njegovi partneri su Pavao Vujnovac i Zoran Gobac iz PPD-a. Samo jednom prilikom, Vujnovac je HDZ-u posudio 4,2 milijuna kuna za kampanju, a posrednik u toj transakciji bio je potpredsjednik Sabora Milijan Brkić, bivši kolega i dugogodišnji prijatelj Josipa Jurčevića. Pavo Vujnovac, Zoran Gobac i Josip Jurčević, dijele vlasništvo u nekoliko uspješnih tvrtki.

Na primjer, kao što navodi i ”Makarska kronika”, Gobac i Jurčević, u prvoj godini poslovanja s tvrtkom ”Iskraemeco”, ostvarili su prihod od 40 milijuna kuna. Njihov poslovni uspjeh, usko je povezan s PPD-om, a samim time i državom, ali ne samo Hrvatskom, nego i s moćnom Ruskom federacijom. Konkretno, za Makarsku kroniku, Jurčević je odgovarao na pitanja o investicijama u Baškoj vodi.

Grade i kupuju po cijeloj regiji

Tamo gradi kompleks od tri zgrade s ukupno 36 apartmana. Svaka zgrada imat će zajedničke prostorije, bazen, sunčalište i dječje igralište. Na pitanje o drugim projektima s nekretninama, Jurčević je odgovorio sljedeće.

”Razvijamo više nekretninskih projekata. Vlasnici smo zgrade u Zagrebu, na Radničkoj cesti. Iznajmljujemo je Erste i Croatia osiguranju. Imamo objekt u Umagu, 130 apartmana i restoran što sada završavamo pa ćemo ići s tim u prodaju sljedeće ljeto. U Ljubljani planiramo 350 stanova. Sad smo u fazi projektiranja, ishođenja dozvola. Bavimo se investicijama. Svaka dobra poslovna prilika se analizira.”

Na konkretno pitanje novinara, odakle mu, kao bivšem državnom službeniku, početni kapital za ovako velike poslove, Jurčević nije dao konkretan odgovor.

”Čitav život sam se bavio organizacijom. Nisu vam svi ljudi u državnoj službi nesposobni. Ima jako prosperitetnih. Bavio sam se organizacijom, strategijom. Generalno. To je uvijek široka tema. ”

Ove godine, Gazprom je potpisao desetogodišnji ugovor s PPD-om za izvoz deset milijardi prostornih metara plina, što je oko 20 milijardi dolara. Za taj novac, može se kupiti puno toga u Hrvatskoj, što PPD i radi. Golemi novac ulaže se u nekretnine i turizam, a čitavom pričom rukovode i ljudi poput Josipa Jurčevića, bivšeg visokog dužnosnika SOA-e. U pozadini je Milijan Brkić, ali i krug ljudi oko predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović.

Amerikanci tvrde, čitavom pričom, upravlja se iz Moskve

Ipak, ključnu ulogu u biznisu PPD-a, Josip Jurčević nema u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini. Portal ”žurnalist.online”, blizak američkim izvorima povezuje i Dragana Čovića s ekipom iz PPD-a. Navodno ih je spojio upravo Josip Jurčević. O Jurčeviću ”žurnalist.online” piše:

”…Dok je u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA) upravljao Tomislav Karamarko, bio je ondje šef personalne uprave, te ključni čovjek Milijana ”Vase” Brkića.Privukao je javnu pažnju ponašajući se kao svaki hercegovački tajni agent iz filmskih komedija. Na plaći državnog činovnika vozikao se naokolo u BMW-u 6. Njegovu ženu istraživao je USKOK jer je na malen udio u nekretninskoj firmi ”Opatovina projekt” (koja je propala uz goleme dugove koji nisu nikad sanirani) dobila od ”Hypo Leasing” kredit od 20 milijuna eura. Ništa specijalno. Sve je to pokrio jorgovan i šaš, a Jurčević se sad ukazuje kao ključni operativac u širenju velike poslovne mreže plinskog biznisa na Balkanu. Kao što piše vašingtonski ekspert David Salvo, tim se pothvatom upravlja iz Kremlja.”

Kada ove informacije analiziramo kronološki, tada možemo zaključiti kako je došlo do svojevrsnog velikog obrata u hrvatskom gospodarstvu. Prvobitna akumulacija kapitala, ili bolje rečeno prvobitna pljačka, provedena je tako da se odabranim pojedincima, od kojih je znatan dio imao veze i u tajnim službama bivše države, omogućilo ratno profiterstvo, brzo bogaćenje, i to u najtežim vremenima za hrvatski narod.

Posljednjih dana, svjedočimo i konačnom krahu te politike. Ivica Todorić, nalazi se u Remetincu, a ono što slijedi je pravosudna trakavica, koja bi trebala zaokupiti pozornost svih medija i cjelokupne javnosti. Ali Todorićeva priča, završila je puno prije nego što je postao stanovnik Remetinca. Uz sve ostale poznate razloge propasti, sasvim je jasno da on nije prototip poduzetnika i tajkuna za današnju Hrvatsku. Pojavili su se novi igrači, eksponenti ruske ekonomske politike, što su svoj zanat ispekli u obavještajnoj zajednici, koju i danas u dobroj mjeri kontroliraju.

Po svemu sudeći, oni su nedodirljivi državnim institucijama Republike Hrvatske. Dapače, mogu si dopustiti i zavidnu dozu bahatosti, jer nikome nisu dužni davati odgovore o porijeklu imovine, početnom kapitalu i poslovnim planovima. Također, kao bivši obavještajci, ti ljudi posjeduju kompromitirajuće informacije o svim bitnim akterima političke scene u Hrvatskoj. Sve istrage, zaustavljaju se ili sabotiraju, prije podizanja bilo kakvih optužnica.

Isto tako svaka prijetnja poslovnoj idili, koja dolazi od strane istražnih organa, anulirana je pomoću široke mreže suradnika i kumova, prije nego što postane ozbiljna. Tako, umjesto da ih država kontrolira i nadzire, oni su ti, koji kontroliraju i rukovode ovom državom.