Logoraški dani Srbina koji bi mogao postati ministar branitelja: ‘Tretirali su nas kao stoku’

Tomo Medved i Milorad Pupovac, dvije su to po biografijama teško spojive osobe. No, izgleda da ih je premijer Andrej Plenković ipak uspio spojiti pa u HDZ-u govore o tome kako je ovo dvojac kojeg se Plenković ne namjerava odreći unatoč spekulacijama koje se pojavljuju u medijskom prostoru. U kontekstu tih nagađanja kao potencijalni ministar branitelja počeo se spominjati vukovarski branitelj srpske nacionalnosti Predrag Peđa Mišić kojega na tu poziciju navodno predlaže Domovinski pokret.

”Plenković s Medvedom surađuje od prvog dana premijerskog mandata. Njih su dvojica postali prijatelji, a u ovih osam godina Medved se pokazao kao lojalan suradnik koji je Plenkoviću čuvao leđa u svim kriznim situacijama.

On je u HDZ-u manje percipiran kao ministar branitelja, a više kao Plenkovićeva desna ruka i čovjek koji uskače u svim krizama kao stabilizator i glas razuma. Plenković ne bi bio korektan da se odrekne Medveda, to bi u stranci odjeknulo poput bombe”, smatra naš sugovornik iz HDZ-a koji unatoč tome naglašava da bi Mišić bio i više nego korektna opcija za vođenje ovog resora.

Koliko je Plenkoviću važno Ministarstvo branitelja

”Pitanje je koliko je Plenkoviću uopće važno Ministarstvo branitelja, jer da nije bilo Medveda on bi i tijekom formiranja svoje aktualne vlade resor branitelja pripojio s obranom, no tada je Medved reagirao i objasnio Plenkoviću da se u takve rizike ne bi trebalo ulaziti i izazivati pobunu kod braniteljske populacije pa je Plenković vođen tim savjetima od svoje ideje odustao”, govori nadalje naš sugovornik koji nam je pokušao objasniti i pozadinu Plenkovićeva odnosa s Miloradom Pupovcem.

”Vidite, svi tvrde da se Plenković Pupovca ne odriče radi svojeg europskog ugleda, no to je samo djelomice točno. Pupovac se u ovih osam godina Plenkoviću pokazao kao najmanje problematičan suradnik. On njemu odobri koji milijun iz proračuna, financira gradnju kakvog srpskog centra i Pupovcu je to dovoljno da miruje i da Plenkoviću ne postavlja neugodna pitanja oko HDZ-ovih afera, i raznih drugih za premijera važnih tema što bi druge opcije i političke stranke vrlo vjerojatno činile. Plenković je to naučio na primjeru Mosta i zato je sada kod dogovora oko potencijalnih partnera oprezan jer mu je u cilju da vladajuća većina koju dogovori bude stabilna i dugoročna, a ne da se za par mjeseci opet mora na izbore”, objašnjava nam ovaj HDZ-ovac.

Istovremeno za Peđu suvišna objašnjenja nisu potrebna, o njemu ponajviše govori njegova biografija iz koje se jasno iščitava da je riječ o čovjeku koji je sušta suprotnost svojem sunarodnjaku Pupovcu koji je svoju političku karijeru sveo na svojevrsni etnobiznis kao što je to svojedobno kazao bivši predsjednik Ivo Josipović.

Mišićeva impresivna priča

Nije tajna da je Pupovac čest gost Milorada Dodika, baš kao što nije tajna niti to da se nikada do kraja i iskreno nije ogradio od poruka koje su na hrvatsku stranu stizale od strane političkog vodstva u susjednoj Srbiji u kojoj je najutjecajniji političar ondašnji predsjednik Aleksandar Vučić s kojim je šef SDSS-a u vrlo korektnim odnosima. S takvima Mišić nema nikakve odnose. Kako bi i imao kada je kao vukovarski branitelj u srpskom logoru u Mitrovici proveo 271 dan. Stoji iza Mišića teška i kompleksna životna priča jer je kako je sam svojedobno svjedočio braneći Vukovar vodio borbu protiv vlastitog brata.

”Moj brat je bio na drugoj strani, ali tako vam je to u životu. I danas bih isto ponovio i branio svoj dom. Kad netko napada vas, vašu obitelj, prijatelje, kuću, grad u kojem ste rođeni i državu, normalno je da ćete je braniti od zla”, izjavio je Mišić 2020.godine u Škabrnji kada se raspravljalo o tome hoće li se Pupovac doći pokloniti stradalim hrvatskim braniteljima i civilima koje su ubili srpski agresori.

SDSS je prema Mišićevim riječima osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. ”Svi jako dobro znamo što to znači i koja je sljedba te stranke. Bez njihova iskrenog i ljudskog pokajanja i traženja oprosta nemaju potrebu dolaziti tu”, tvrdio je Mišić koji je svoju priču iznio i tijekom gostovanja na HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2.

”Bio sam zaposlen u jednoj privatnoj firmi, ’89. se rodila starija kći, živjeli smo normalnim životom u krugu rodbine, prijatelja, kumova. Rat je počeo, bili smo još djeca, prisiljeni da braniš obitelj, kuću, dom, državu, domovinu”, rekao je Mišić koji je početkom rata bio vojnik na Mitnici, dok se njegov brat našao s druge strane među četnicima nakon čega više nikada neće biti isti.

Branitelj Peđa prima strašne prijetnje iz Srbije: Poruke su na ćirilici i gnjusne su

Pričao nam je o logoraškim danima

”Dijete mi se rodilo 6. rujna u Slavonskom Brodu, samo sam je pokupio iz bolnice i vratio se, jedino što sam pomislio da je više nikada neću vidjeti. Mislio sam to je to, sad će nas pobiti i s tim smo završili”, pričao je Mišić koji je nakon zarobljavanja odveden na Ovčaru, a onda i u Mitrovicu. U logoru je proživio strahote o kojima niti ne voli govoriti. Dio svojih sjećanja Mišić koji je pod povećalo javnosti došao kao Srbin koji je razbio ćiriličnu ploču u Vukovaru ipak jest podijelio s našom novinarkom i urednicom rubrike Domovina Snježanom Vučković.

”Da, u logoru Sremska Mitrovica završio sam 18. 11. 1991. nakon zarobljavanja. Trajalo je dugih devet mjeseci… 271 dan… I svaki dan se pitaš je li ti to posljednji. Teško je, zapravo opisati stanje u kojem se nalazi zatočen čovjek. Ne radi se samo o zarobljenom tijelu. Zatočena ti je misao, duh, pravo na postojanje. Osuđen si na poniznost, molitvu i tuđu dobru volju da te poštedi smrti”, objasnio je Mišić koji je nakon razmjene i slobode napokon vidio svoje jednogodišnje dijete.

”Tučeni smo svakodnevno. To su bili ti, tzv. “razgovori” od čega bi te 90 posto vremena tukli, a onih 10 posto nešto bilježili i zapisivali. Ja sam u sebi zbog svoje vjeroispovijesti nosio, recimo to tako, “dvostruku muku”. Osjećao sam prezir i šaputanja s obje strane, no u tim uvjetima, kad su ljudi na rubu, to nije niti čudno. Jednako bolno poput batina, bilo je njihovo ignoriranje nas kao ljudi. Jednostavno, tretirali su nas gore nego stoku. Za njih smo bili potpuno prozirni i prolazili su nas kao pored duhova. Ništa im nije značio naš život ili naša smrt. Sjećam se Josipa Boldiša, čovjeka koji nikada ni mrava ne bi zgazio. Na razgovor su ga odveli oko pola deset.

U pola četiri bio je mrtav, pretučen do smrti. Za takve ljude nekako nema mjesta više ni u pričama, nema ih u medijima, a siguran sam da ih nikad neće biti ni u povijesnim knjigama. Sve su to nevine žrtve koje pomalo padaju u zaborav. Što se pokojnog Boldiša tiče, mi u Vukovaru smo se pobrinuli da dobije plaketu našeg grada, a njegova obitelj novčanu satisfakciju. To je, međutim, sve interno i samoinicijativno. Volio bih da se malo češće prisjetimo ubijenih u logorima”, svjedočio je Mišić kojega prijatelji poznaju kao nesebičnog čovjeka velikog srca koji pomaže bolesnoj djeci i siromašnim građanima zbog čega je svojedobno dobio priznanje Ponos Hrvatske što i ne čudi kada se zna da godinama svakog ljeta vukovarske mališane šalje na more, što je kako svjedoče oni koji ga poznaju samo dio dobrih djela koja stoje iza čovjeka kojeg Pokret predlaže za ministra branitelja.