HNS-ovci Radoša poslali po glasove u Bosnu i Hercegovinu: Zaslužuje li ih čovjek ovakve biografije?

Jozo Radoš progovorio je o pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Promovirajući politiku svojega HNS-a kandidat za mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru Jozo Radoš posjetio je rodnu Bosnu i Hercegovinu, gdje je između ostaloga progovorio o pravima Hrvata u toj državi, u razgovoru za ondašnji otisak.ba.

-Temeljna ideja je da se od strane HNS-a, HSU-a i HSS-a Hrvatima u Bosni i Hercegovini na izborima za Hrvatski sabor ponudi jedna drugačija politička opcija. Mi smo sigurni da je to dobra ideja. Hrvati u Bosni i Hercegovini ne trebaju biti određeni ili osuđeni samo na HDZ. To će sigurno obogatiti politički život Hrvata u Bosni i Hercegovini, a sigurno malo više otvoriti Bosnu i Hercegovinu za političke opcije koje za sada, sticajem okolnosti, nisu imali priliku previše gledati na djelu u Bosni i Hercegovini. Obilazimo, dakle, uglavnom ljude i predstavnike stranaka koje imaju utjecaj na hrvatsko biračko tijelo ovdje. Tako ćemo učiniti i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. To je jedna mala turneja, nije to klasična kampanja sa skupovima, ali je to niz kontakata sa ljudima koji mogu pomoći da ta lista dobije više glasova. Naravno, teško je predvidjeti što će na kraju biti. Sigurno je dobra inicijativa, a pogotovo će biti dobro ako ta naša inicijativa otvori nekakav novi pogled prema odnosu Hrvatske prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini ili čak ponudi Hrvatima u Bosni i Hercegovini jednu novu političku opciju koja je legitimna u potpunosti – izreferirao je Radoš čija biografija uistinu obiluje zanimljivostima.

Rođen je nedaleko od Tomislavgrada te je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. No, zanimljivosti iz njegove biografije vezuju se uglavnom uz političku karijeru, i to iz onoga doba kada ga je pod svoj kišobran primio Dražen Budiša omogućavajući mu da postane ministrom obrane. Pomoćnik za sigurnost bio mu je Mladen Ružman, dok je za načelnika SIS-a imenovan Davor Biščan. Na čelo Radoševa kabineta došao je bivši djelatnik SIS-a uhvaćen u otuđivanju značajne količine povjerljive dokumentacije. Željko Peratović objavio je 2002. godine u Vjesniku zgodan tekst o mutnim igrama oko naplate u MORH-u za raketni sustav S-300.

-Zvonko Zubak tvrdio je da ima svjedoka koji će na sudu potvrditi kako je pomoćnik ministra obrane za sigurnost Mladen Ružman od njega tražio mito da bi mu osigurao naplatu spomenutog duga od MORH-a, te da je Ružman ‘možda u ime Joze Radoša tražio mito – pisalo se tada. Uz njegovo ime veže se afera objavljivanja čuvenih Miloševićevih transkripata, odnosno telefonskih razgovora unutar obitelji bivšeg srpskog čelnika. Tada je počinjena svojevrsna veleizdaja jer je hrvatska strana izgubila mogućnost daljnjeg prisluškivanja. Pisao je o liku i djelu Joze Radoša i portal Tjedno spominjući i aktualnog ministra pravosuđa Orsata Miljenića.

-Orsat Miljenić je bio upetljan u slučaj Blaškić. Lažnim dokumentima  MUP-a, HIS-a i MORH-a temeljem kojih je Blaškić izvučen izvan zidina Haaga, a ukopan Dario Kordić. Pa u sakrivanje ubojica iz Ahmića, Ivice Rajića… Tijekom 2001. Orsatova desna ruka u Uredu Vlade Republike Hrvatske za suradnju s MKS-om u Haagu postaje suzupovac Mile Cindrić.  U taj krug ulijeću Kotromanović, Dušan Viro i novinar Igor Alborghetti, kao link za cijeli EPH. Svi ovi Damjanovićevi prijatelji i suradnici postat će Orsatovi klijenti u njegovoj odvjetničkoj kancelariji. Orsat je u toj fazi transmisija između Tužiteljstva u Haagu i Gorana Granića, odnosno Ante Damjanovića i Joze Radoša. Jozo Radoš je čak organizirao i “specijalni tim” koji je bio na usluzi haškim istražiteljima u svojstvu vodiča kroz najtajnije vojne arhive MORH-a. Cijelu operaciju u MORH-u vodio je njegov pomoćnik za sigurnost Mladen Ružman. Taj posebno odabrani”specijalni tim” za selekciju dokumenata i vođenje haških istražitelja, predvodio je Damir Stručić, kasnije nagrađen mjestom šefa SIS-a, dok je otpremanjem dokumenata koordinirao Vlado Rendulić.  Orsat  je znao da se tu stvara karijera, radio je  što je tebalo  i postao je dio unutarnjeg kruga. Kontinuirano  kontaktira  s Goranom Granićem, već devet godina šefom izmišljenog, nepotrebnog, ali jako unosnog Instituta „Hrvoje Požar”. Jednom mjesečno zajedno ručaju- pisao je ovaj medij. U knjizi ‘Bitka za Vukovar’ autora Davora Marijana posebno se naovde imane osoba i zahvaljuje za pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i posebno naglašava da su uporabu  dokumentacije uz ministra omogućili Jozo Radoš,  Ante Damjanović,  Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava i  Branko Turić. Ime Joze Radoša provlačilo se i po internetskim stranicama HSP1861, a oni su ga pak nazivali pitomcem Vojne akademije iz Beograda. O njemu je svojedobno progovarao i Tvrtko Dolić osvrćuči se na famozni Lex Perković:

-I ministar obrane iz kvote HSLS-a u Račanovoj Vladi, a danas zastupnik HNS-a, Jozo Radoš u toj Vladi bio je navezan na Perkovića preko Blaškićevog kuma Ante Damjanovića koji je bio Radošev specijalni savjetnik za sigurnost, stvarno nadređen pomoćniku ministra Ružmanu i načelniku SIS-a Bišćanu. Radoš se s Damjanovićem i Perkovićem volio sastajati na večerama u Sesvetskom Kraljevcu. Ne čudi što je upravo on nedavno u Saboru bio među grlatijima da se donese ‘Lex Perković’- pisao je Dolić.