fbpx
Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

JUNAKINJE VUKOVARA: Ove djevojke donijele su prvi trofej u Grad heroj! ‘Nitko nije to očekivao. Bile smo prava ekipa i otišle do kraja!

Autor: Daniel Radman

Iduće godine obilježit će se trideseta obljetnica ratnog stradanja Vukovara. U dane obljetnice sjetit će ga se svi, a samo mi kroz našu rubriku ‘Vukovarske priče’ pišemo o Gradu heroju tijekom cijele godine! Svake subote na ovom mjestu moći ćete pročitati zanimljive tekstove o fascinantnim Vukovarcima i Vukovarkama, onima koji grad čine tako posebnim. Više sadržaja potražite na našem portalu VUKOVAR2020.

Iako će vam vrlo vjerojatno prve asocijacije na sportski Vukovar biti osvajači olimpijskih medalja, rukometaš Damir Bičanić ili veslač Damir Martin, možda i stolnotenisačica Sandra Paović, ponos grada ipak su one – odbojkašice ŽOK ENNA Vukovar.

Znamo svi što u Hrvatskoj znače kolektivni sportovi, a upravo su odbojkašice donijele prve trofeje Gradu Heroju. Povijesni Kup Hrvatske ‘žokice’ su osvojile 2010. godine, da bi isti uspjeh ponovile i godinu poslije. Igrale su u to vrijeme i dva finala prvenstva, no tu su ipak morale stisnuti ruke favoriziranim Riječankama.

Ako se vratimo malo dalje u povijest, onda treba spomenuti i to da su Vukovarke igrale prvoligašku odbojku i u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, a i da su dvaput došle do finala nacionalnog finala (1978. i 1981.) Dakle, i tradicija je na njihovoj strani. Ono što je važno istaknuti, odbojkašice imaju i budućnost. U klubu trenira oko 100 djevojaka, od najmlađih uzrasta do seniorki. A red je da progovorimo i o sadašnjosti. Vukovarke su prošlu sezonu, prekinutu zbog pandemije, okončale na petom mjestu, a u aktualnom prvenstvu drže odličnu četvrtu poziciju.

“Prošla sezona prekinuta je tri kola prije kraja, bile smo pete, a eventualno smo se mogle pomjeriti za jedno mjesto. Imale smo isti broj bodova kao i četvrtoplasirana ekipa, ostale su nam utakmice s lošije rangiranima…. Ali, i peto mjesto je bio zadovoljavajući plasman”, kaže nam Marijeta Majer, predsjednica kluba koja još uvijek zasuče rukave i izađe na teren kao igračica.

“Ove sezone nismo krenule tako ambiciozno. Kako je prvenstvo odmicalo i kako smo upoznavale druge ekipe – sve su dosta izmijenjene u odnosu na proljeće – vidjele smo da možemo dosta. Na žalost, ne raspolažemo velikim fondom igračica, postoji i stalna mogućnost ozljeda, da netko završi u izolaciji, tako da je nezahvalno prognozirati što će biti do kraja.”

Vukovarke su odlično su ušle novu u sezonu – FOTO: ŽOK Vukovar

 

S obzirom da se bliži desetgodišnjica od prvog trofeja, predsjednicu smo upitali je li došlo vrijeme da se klupska vitrina opet popuni. Inače, Majer je predsjednica već tri godine, a s njom je kao generalni sponzor ušla grupacija Energia Naturalis (ENNA) u sklopu koje djeluje i najpoznatija vukovarska tvrtka Prvo plinarsko društvo.




“Ambicija nam je da svake godine idemo stepenicu više. Prošle smo završile kao pete od deset ekipa, sad smo četvrte od dvanaest… Uz dva-tri pojačanja mislim da bi bilo neupitno da bi se borile za trofej, no nama je i dalje, kao i protekle tri godine otkako sam u klubu, fokus na mladim i domaćim igračicama.”

Tako su Vukovarke, umjesto skupocjenih pojačanja, ove godine pojačale dvije juniorske reprezentativke, Dijana Karatović i Petra Dugandžić, pristigle iz Čepina, koje svoj talent trebaju izbrusti kod trenerice Ivane Džamarije. I Džamarija je, inače, dio stožera mlade reprezentacije kao pomoćnica izbornika.

“Ne samo da smo pomladili seniorke, sve mlade igračice smo povukle u drugu i treću ekipu, doslovno nam igraju cure koje su sedmi-osmi razred. Zasad tu nema reprezentativnog potencijala, ali uz rad, kroz nekoliko godina, mogao bi se razviti. Sada nam je prioritet da zadržimo interes djevojčica za odbojku. Zbog korone je sve stalo pa ih uz online-treninge nastojimo animirati na razne načine kako bi ostale s nama.”

Svake godine žele stepenicu više – Foto: ŽOK Vukovar

 




Majer je tu da djevojkama pomogne iskustvom, no ovo joj je vjerojatno oproštajna sezona.

“Ma, već sam se opraštala(smijeh). Nikad nije to bilo službeno, ali već me na poslu i u obitelji zezaju, ‘svake godine kažeš da ti je zadnja’. Mislim da će ovo biti, treba mlađe pustiti da igraju. Kao,  svaki put bude ‘pomozi im još da izguraju ovu godinu’, a iskreno, mislim da je vrijeme da mlađe cure postanu samostalne. Dok sam na terenu, ne oslanjaju se na sebe pa nekad pomislim da im činim medvjeđu uslugu.”

Premda je jedina igračica koja povezuje ekipu iz 2010. i ovu aktualnu, duh stare, šampionske generacije još ih povezuje.

“Uz mene koja još uvijek igram, tu je i naša trenerica Ivana Džamarija, ona je također dio te generacije. Do prošle sezone igrala je Aleksandra Vujović koja se oprostila od odbojke, Ana Starčević je trenirala s nama dok nije našla inozemeni angažman u Francuskoj. Da nije potpisala, zaigrala bi. Ines Rendulić i Tihana Lončar žive i rade u Zagrebu, kad igramo tamo dođu, jave se, poprate nas… Dunja Novalić je tu bila do lani kad je prekinula karijeru zbog ozljede ramena…”

Vukovarke slave protiv Riječanki u finalu kupa 2011. godine Foto: Nel Pavletic/PIXSELL

 

Spomen na staru ekipu i trofejne dane, jasno, kod naše sugovornice i danas budi emocije.

“To je definitivno bilo nešto najbolje što mi se dogodilo u karijeri. Nitko nije očekivao da ćemo uzeti trofej, ali skupile smo se, bile prava ekipa i otišle do kraja. Bila su tu i luda putovanja kad smo igrale Interligu i Challenge Cup… Takvo iskustvo ne može ništa nadomjestiti. Ono, putuješ cijele dane autobusom, i onda nakon 20 sati dođeš do Grčke, dočeka te puna dvorana, a ti si kao ‘Alisa u zemlji čudesa'”, priča nam.

Šampionke – Marijeta (desno) i Aleksandra poziraju s osmijehom na licu nakon osvajanja Kupa Foto: Goran Ferbezar/PIXSELL

 

Iskopali smo i jednu staru izjavu Marijete iz tog vremena. Ekipa Nove TV došla je u Vukovar napraviti priču o odbojkašicama, a naravno nije moglo proći bez pitanja kako djevojke vide svoj grad i planiraju li tu ostati. “Mislim da se vrijedi boriti, nadam se da ću se jednog dana zaposliti i da neću morati tražiti posao dalje”, izjavila je i potom dodala da se “Vukovar iz godine u godinu razvija”. Je li vrijedilo boriti se, pitali smo je danas.

“Jako sam zadovoljna ovdje. To da sam se nadala da ću se zaposliti, ostvarilo se. Zaposlila sam se u tvrtki Prvo plinarsko društvo, trenutno sam na poziciji voditelja nabave i kontrolinga. Tvrtka je jako uspješna, ambicozna, imam veliku mogućnost napretka i u tom pogledu sam stvarno jako zadovoljna. U Vukovaru se vidim i u budućnosti i ne planiram otići”, poručila je.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.