Čeka ga misija života u Srbiji: ‘Uništit ću ga u Beogradu’

Jedan od najvećih zagrebačkih autora i kroničara grada, a čovjek u čijoj se kavani u samom centru svakoga dana okupljaju neki novi Zagrepčani, Zvonimir Milčec, jednom je rekao: “Biti Zagrepčanin nije stvar geografije, jer nije štos u tome gdje je tko rođen, nego kako je tko prihvatio Zagreb i kako se u njemu osjeća i ponaša.”

Upravo ta rečenica možda i najbolje opisuje sjajnog argentinskog borca sa zagrebačkom adresom, Francisca Barria. U razgovoru s njim ne bi ste nikad rekli da je riječ o nekom tko je rođen u Argentini. On govori “kaj”, tu i tamo ubaci šatru, a uz sve to savršeno barata riječima karakterističnim za zagrebački ulični govor. Ali tu nije kraj. Veliki je poznavatelj povijest Hrvatske i Zagreba, ali to i ne čudi jer  u Zagrebu je znao raditi i kao turistički vodič.

Poznat je po nadimku Croata, trenutno je prvak u lakoj kategoriji u najboljoj regionalnoj organizaciji FNC. Njegova priča zaista je filmska, a karijera mu tek dolazi na vrhunac. Čeka ga borba karijere, 4.11. u Beogradu protiv Vase Bakočevića. Njega je Croata prije dvije godine pobijedio gušenjem, a sada u Beogradu revanš koji su svi ljubitelji slobodne borbe jedva čekali.  Upravo smo ga zatekli usred priprema i napravili intervju s njim.

Kako teku pripreme i kako se osjećate?

Pripreme idu odlično, a tako se i osjećam. Treniram svaki dan po dva treninga dnevno. Moj tim čine ljudi iz ATT-a (MMA klub) te Lokomotive (hrvački klub). Dakle, moji glavni treneri su: Dražen Forgač, Stipe Todorić i Saša Drobac.  U Lokomotivi treniram s hrvačima kao što su Lizatović, Mateković, Etlinger. Moj kondicijski trener je Pero Varoščić. Jako puno radim snagu i izdržljivost s njim. Osim mene kod njega su Ante Delija i Ivan Erslan.

Prošle je dvije godine od borbe s Vasom i velike pobjede u Šibeniku. Osjećate li napredak od tada?

Ma da. Pa ja sam poslije njega se borio s 3 jaka protivnika od čega su dva bila u KSW-u. Ti borci su puno bolji od njega i samo po tome sam napredovao. Ne mogu ja previše napredovati jer već imam godina, ali držim konstantu, a ako sam negdje napredovao to je onda psihički i u taktici najviše.

Idemo sad kronološki. Sa šest godina dolazite u Hrvatsku Vaš otac koji je Argentinac i nema nikakve hrvatske korijene odlučio je doći pomoći Hrvatskoj u Domovinskom ratu i tako cijelu svoju obitelj preselio u Lijepu našu. Kakva je bila reakcija obitelji?

Sa šest godina sam došao ovdje. Imam još šestero braće i sestre. Tako da nas je ukupno sedam, a ja sam baš u sredini haha. Otac je došao ovdje, vidio je da je  Hrvatska tražila vojnike, a on je bio profesionalni vojnik. Cijeli život je proveo u vojsci, završio akademiju, obučavao komandose, a uz sve to nevjerojatno je inteligentan. Došao je tu kao dragovoljac i zavolio Hrvatsku kao i cijela obitelj i osta tu. U međuvremenu je postao brigadir HV. Mama je sve razumjela, tata je vojnik i to je takav život.

Što otac misli o vašoj karijeri, imate li neku sličnost s njim?

Pa obadvoje možemo umrijeti na svom poslu. On kao vojnik ja kao borac. Od njega sam naslijedio ratnički mentalitet i to da nikada ne odustanem. Nisam ja tehničar, imam srce i upornost i to je moja najveća snaga.

U Hrvatskoj ste bili od  6. do 16. godine. Kako je bilo odrasti u Zagrebu tada? 

Odrastao sam na Martinovci pa mi je hrvanje bilo blizu. Bio sam na ulici, uvijek loše društvo, voljeli smo se tuči. Kvart protiv kvarta, ali to je bilo takvo vrijeme početak 2000.-tih. Bili smo cijeli dan vani, “klošarali” se po kvartu. Nogomet i tučnjava. Uvijek sam se volio tuči i eto gdje sam sada.

Jeste li tako zavoljeli u Dinamo?

Naravno volim Dinamo. Ja sam purger bez obzira na to što sam Argentinac. Ja sam odrastao u Zagrebu. Ja volim Zagreb, tu sam sve počeo i tu sam postao čovjek. Volim svoje kumove “provocirati” da sam za Hajduk, ali to je samo šala malo da ih provociram.

Zašto se vraćate u Argentinu?

Mama je htjela da se vratimo da još malo naučimo španjolski pa smo se mi djeca vratili. Bila je to dobra odluka jer smo usavršili jedan svjetski jezik kao što je španjolski, a uz sve to znali smo i hrvatski kojeg sam brzo naučio jer kao dijete upijate kao spužva.

Kada ste odrastali Cro Cop je počeo biti mega zvijezda. Koliko su na vas utjecali Mirko Filipović  i Branko Cikatić?

Zbog Filipovića sam zavolio MMA-a. Sjećam se da sam mami pokazao sliku da hoću raditi to kaj radi Cro Cop. Samo mi je rekla da nisam normalan. Cikatić je više bio kickbox, a mene to nikad nije zanimalo. Međutim, jako sam dobar sa sinom od Cikatića i trenirao sam s njim.

Početci karijere?

Počeo sam u Južnoj Americi s nekoliko Argentinaca. Scena u Južnoj Americi je naravno orijentirana prema Brazilu, a oni pak gledaju samo kako doći do UFC-a ili bilo koju drugu američku organizaciju. Ja sam radnik, a ne talent, ali znam puno talentiranijih od mene koji nisu bili radnici. Nakon druge borbe u Južnoj Americi kontaktirao me FFC koji je tada bio najbolja organizacija u regiji. Kontaktirao me Marko Petrak i pozvao, a trenirao me Goran Babić Hambi. Još uvijek sam s njima jako dobar prijatelj i hvala im na svemu.

Scena na Balkanu?

Ma tu ima svega i svačega. Mnogi se prave dobri, a čim okrenete leđa dobijete nož. I to je tako. Svi se grle sa svima i onda poslije pljuju po njima. Zato ja ne grlim nikoga.

Je li poraz od vašeg prijatelja Pejića u FFC-u najteži u karijeri?

Pa je sigurno. Pogodio i uspavao me. Poslije toga sam otišao sam u Irsku trenirati s McGREGOROM. Trebao sam se boriti u jednoj drugog organizaciji, sparirao s njim, ali meč mi je otkazan i tako nisam nikad dobio novu priliku. Vratio sam se u Argentinu u hrvačku reprezentaciju i od njihovog olimpijskog saveza dobivao plaću.  Bio sam jednu minutu od Olimpijskih igri. Da me pitaš što bi radije, zlato na OI ili UFC pojas, bez razmišljanja bi uzeo zlato.

U Ljubuškom ste uzeli FNC pojas. Kakav je osjećaj bio?

Super je bilo. Tata je zbog svega što je postigao u ratu postao počasni građanin Livna, a Ljubuški je blizu pa je bilo jako puno navijača i ljudi koji su me odlično primili. Protivnik je bio Brazilac što je bio motiv više. Ne mrzimo se mi zbog rata ili nešto mi smo s Brazilcima samo sportski rivali i da se radi o kuglanju, mi ćemo bit “nabrijani”. Sva sreća pojas je završio kod mene, nisam razočarao Ljubuški haha.

E sad idemo na Vasu. On od vaše borbe nije imao nijednu ozbiljnu borbu.

Slažem se, ali znam da će se on odlično spremiti. Što znači da se ja moram još bolje spremiti. Nije mi bitno tko je protivnik ja moram biti spreman, meni je svaka borba kao da se borim za naslov prvaka svijeta. Plan je jednostavan idem ga pobijediti, riješiti ga i baš ga uništiti u Beogradu.

Ulazite na pjesmu “Dolazak Hrvata”. Meč je ipak u Beogradu znate li što će biti s tim?

Ne znam hoće li FNC dopustiti. Ne želim nikoga provocirati ili slično. To je hrvatska pjesma, ali dolazim u Srbiju i moram poštovati to. Kako bi nama bilo da neki Srbin u Hrvatskoj uđe s nekom srpskom pjesmom u RH.  Thompsonove pjesme su ulazne pjesme za mnoge Hrvate poput: Delije, Hrgovića, Erslana i Soldića, ali treba poštovati tamo gdje dolazim.

Mnogi su vas prozvali nacionalistom?

To je domoljubna pjesma, ja ne poštujem osobu koja ne voli svoju zemlju. Ja sam Hrvat, ja sam prošao isto kao i svi Hrvati. Nemam krvi Hrvatske, ali mi je duša hrvatska. Moj otac je bio u ratu i ja volim svoju zemlju, ali nisam nacionalist. Ja ne mrzim nikoga, ja ne dijelim ljude na zastave, nego dobre i loše. Zašto bi mrzio nekoga? Meni je bitno da si dobra osoba. Ali volim svoje, ne mogu ti reći koga više volim Argentinu ili Hrvatsku.

A u nogometu za koga ste?

Za Argentinu haha. Ali i tu ima jedna stvar. Ako sam u Argentini onda sam za Hrvatsku, a ako sam ovdje onda sam za Argentinu haha. Jednostavno mi fali druga zemlja pa sam za nju. Npr. 2006. kad su igrali Argentina i Hrvatska kada su Modrić i Messi debitirali ja sam bio u Argentini i navijao za Hrvatsku koja je tada pobijedila možete misliti kako su me gledali haha. Bio je težak vikend za mene kad je bilo SP 2022. Rodila mi se kćer, Hrvatska treća, a Argentina prva. Ufff puno alkohola haha.

Vaso vas je proglasio kukavicom jer je navodno došao u vašu dvoranu i provocirao vas, a niste ništa napravili?

Ma laže, došao je, ali nije provocirao. Taj čovjek je lažljivac, on samo brblja. Nema ništa drugo za pričati. On priča Srbima da ja njih mrzim da sam ustaša jer samo o tome može pričati. Pejić je prozivao Vasu, ali Pejić je ozlijeđen pa se ja borim. Za razliku od Vase koji je uzeo mjestu svom prijatelju Savi. Sava je prvi kandidat za pojas i trebao se boriti sa mnom, ali Vaso je uskočio zbog svog ega i uzeo praktički kruh iz usta svom prijatelju.

Prosinečki pobijedio na sudu, dobit će baš jako veliku odštetu

Tko je veći sada u Argentini, Messi ili Maradona?

Prije Katra Maradona, ali sada Messi. Nema većeg od Messija. Oke Maradona ima auru oko sebe, ali on je bio narkoman i nije priznavao djecu. Obadvojica imaju status božanstva, ali sada je Messi malo iznad. Bilo je 4 milijuna ljudi na dočeku tamo. žao mi je što nisam bio, prijatelji su slali videe, bila je ludnica. Uz njih dvojicu najbliže božanstvu su Riquelme i Tevez.

Hrvatska- Argentina?

Jojj četiri godine sam čekao osvetu. Četiri i pol godine su me prijatelji zezali zbog toga što je Hrvatska dobila u Rusiji i sad sam dočekao svoje. Pito si me je li bio penal pa ja ću reći da je, a znam da ćeš ti reći da nije haha. Argentina je prvak svijeta, papa je Argentinac s toga lijepo je biti od tamo haha.  Od klubova navijam za Independente. To je moj klub tamo, a najveći rivali su nam Racing. To je isto ludnica, ali naravno Independiente je bolji.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Francisco Albano Barrio (@croatabarrio)

Ambicije?

Boriti se još tri, četiri godine. Obraniti pojas FNC-a, pobijediti Savu i Vasu. Vratiti se u KSW, možda i neka američka organizacija i pokušati napasti i tamo pojas. Nakon karijere htio bi otvoriti klub i posvetiti se obitelji. Ostajem u Hrvatskoj, tu s manje novca bolje živiš. Gle mi smo na kavi, mobitel mi je na stolu u Argentini bi mi ga netko ukrao. Ali da, idem pobijediti Vasu prvo.

Croata je primjer kako se radom i trudom može uspjeti. Vrlo pozitivna osoba za koju nitko ne bi rekao da je borac koji je spreman boriti se do kraja u oktagonu. Oduševljen je Zagrebom i Hrvatskom te svaki puta kada priča vidi se njegova iskrena ljubav prema “drugoj domovini.” Croati želimo sreću te da pojas ostane u njegovom vlasništvu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Francisco Albano Barrio (@croatabarrio)