Branku su oca ubili komunisti: Hajduku donio naslov, a onda pobjegao u strahu od metka

Hajduk se nada naslovu, ali idemo mi zaviriti u prošlost tragom jednog povijesnog naslova za Bijele. Prvi naslov u drugoj, socijalističkoj Jugoslaviji, splitski Hajduk osvojio je 1950. godine, morao ga je iščupati baš u izravnim dvobojima protiv beogradskih rivala, Partizana i Crvene zvezde. Zbog preuređenja svog stadiona Splićani su sve utakmice prvog dijela prvenstva igrali kao gosti, zbog toga su u jednom dijelu prvenstva odigrali čak tri utakmice u Beogradu zaredom. To je tema ovog feljtona…

Zapravo, u pet kola čak su četiri puta gostovali u Beogradu. I nijednom nisu bili Splićani poraženi. Najprije su s Partizanom igrali odličnih i vrijednih 1-1, dva tjedna kasnije u Beogradu su pobijeđena Naša krila 1-0, a ostala dva dvoboja u dva tjedna Hajduk je odigrao neodlučeno, najprije s Metalcem 2-2, istim rezultatom i protiv glavnog konkurenta za naslov prvaka, Crvene zvezde.

O toj utakmici Hajdukov nogometaš Branko Viđak je govorio: “Igrali smo odlično, znali smo da bi nas poraz udaljio od naslova prvaka. Međutim, unatoč odličnoj igri svako malo bi napravili glup propust u obrani i uvijek bi morali stizati rezultat. Ja sam se u jednom trenutku pri 2-1 za Crvenu zvezdu, odlučio na dribling, nanizao sam nekoliko igrača, varkom tijela prevario i beogradskog čuvara mreže Mrkušića i krenuo sam prema golu.”

Imao javne prohrvatske stavove

“Došao sam do gol-crte okrenuo sam se i vidio Mrkušića kako leži i gleda me u oči. Kako je Mrkušić znao biti dosta bahat nasmijao sam se i uzviknuo – „Dođi Mrki, dođi! Mislite da nije krenuo, bacio se kao mačka, ali ja sam bio brži i izjednačio rezultat”. Inače, nakon Drugog svjetskog rata Branko Viđak je s Hajdukom osvojio prvenstvo NR Hrvatske, postigavši deset golova u isto toliko nastupa. No, bila su to vremena u kojima je igrač ‘bijelih’ proživljavao traumu koja će mu odrediti životni put.

Zbog toga, ali ne samo zbog toga, Branko Viđak je bio na meti tadašnjih vlasti i da izbjegne zatvor Viđak je jednog dana jednostavno emigrirao u Švicarsku. Viđak je zbog svojih prohrvatskih ideja bio praktički eliminiran iz Hajduka, a prijetila mu je opasnost i robije. Njemu su i oca strijeljali komunisti nakon prvog oslobođenja Splita 1943. godine, otac mu je bio aktivni pripadnik HSS-a.

Iz Hajduka je doslovce izgnan, otišao je igrati u Zagreb otkuda je jednog dana, zbog straha za život, emigrirao u Švicarsku. Ta obiteljska tragedija obilježila mu je cijeli život. Viđak je rođen 14. ožujka 1920. godine u Splitu. Po zanimanju je bio zidarski majstor, a u doba igranja za Hajduk radio je u Konstruktoru.

Zabio je 120 golova

Iako ga mediji u svojim povijesnim osvrtima rijetko spominju, Viđak je ostavio i te kako dubok trag u povijesti kluba: upisao je 235 nastupa, postigao 120 pogodaka! Nosio je bijeli dres od 1937. pa sve do 1951. godine, kad je konačno napustio rodni grad.

U Hrvatsku, u svoj Hajduk, vratio se tek četrdesetak godina kasnije gdje mu je priređen spektakularan doček. Branko Viđak umro je prije 25 godina, ali njegov dribling Mrkušića još nije zaboravljen.

Te 1950. godine osnovana je i prva navijačka skupina u Europi, Torcida. Po uzoru na brazilske navijače, baš prije odlučujuće utakmice prvenstva, u Splitu protiv Crvene zvezde. Hajduk je u toj utakmici pobijedio 2-1, a pojava takvih navijača oštro je osudila i sankcionirala tadašnja vlast. Nije samo nastala hajka na hrvatsku mladež, nego i u Hajduku nije vise bio poželjan jedan od najpopularnijih Hajdukovih nogometaša Branko Viđak, kojem su oca komunisti ubili.

Navijači su ga voljeli

Splitska je publika voljela Viđaka. Izvještaji su redovito pisali o snažnom igraču koji je u stanju grabiti naprijed i s čuvarom na leđima. A bio je veliki napadač. Ono što je posebno zanimljivo u Vjesniku od 29. listopada 1950. jest tvrdnja da je Torcida pritiskala da se tog robusnog centarfora vrati u momčad.

Evo citata: „Nigdje ti ljudi nisu registrirani, ali je njihova moć prilična. Oni su odlučili da u nedjelju u timu Hajduka igra Branko Viđak, koji nije nastupao na nekoliko posljednjih utakmica i u međuvremenu je potpisao pristupnicu za zagrebački Borac. Nakon neplodne igre navale Hajduka na posljednjim utakmicama, iz Zagreba je stiglo upravi Hajduka četrdesetak brzojava i još više pisama i dopisnica u kojima prijatelji Hajduka iz Zagreba traže da na nedjeljnoj utakmici igra i Viđak. Pod tim pritiskom, kao i pod sugestijom iz Splita, rukovodstvo Hajduka je pozvalo Viđaka u Split i sutra će povratnik, koji je povukao pristupnicu za Borac, nastupiti na lijevom krilu”.

Evo kako je to opisano u zapisniku Politbiroa CK KPH iz 1950. godine, koji je pohranjen u državnom arhivu u Zagrebu… ‘Prije utakmice Hajduk – Crvena zvezda uprava je Hajduka pustila svog igrača Viđaka da prijeđe u zagrebački Borac. To je, inače, narodni neprijatelj, čiji je otac streljan. Sada je i Viđak negativan.”

Zajec u zanimljivom društvu u loži Maksimira: Barišić se pojavio drugdje, pogledajte njihov susret

Viđak se neće zaboraviti

“Uprava Hajduka se po pitanju Viđaka podvojila i jedan je dio zastupao mišljenje da on treba otići (među njima Baja i Bilić), dok je drugi tražio njegovo zadržavanje. U Splitu od publike podržava Viđaka i traži njegov povratak jedna grupa narodnih neprijatelja. Međutim, pred utakmicu sa Crvenom zvezdom navijači Hajduka u Zagrebu, Torcida, stali su na stajalište da je Viđak potreban Hajduku za utakmicu sa Crvenom zvezdom i tražili su od uprave Hajduka povratak Viđaka.”

“Na pritisak zagrebačkih navijača, a i po vlastitoj inicijativi, član uprave Krstulović Miljenko uz pomoć Borka Vranicanija, na svoju su ruku bez suglasnosti uprave kluba vratili Viđaka u Split tik pred samu utakmicu. Baja Jurjević, koji je bio prije protiv Viđakova povratka, složio se s tim da on igra protiv Crvene zvezde”.

U istom dokumentu se mogu iščitati i najave kazni za osnivače Torcide i upravu Hajduka koja je sudjelovala u dovođenju Viđaka, što je obrazloženo riječima: “Borko Vranican je zajedno s Krstulović Miljenkom na svoju ruku nagovorio igrača Viđaka da se vrati u Split, iako je znao za odluku uprave. Znao je i to da je to narodni neprijatelj za koga ne bi trebao jedan član Udbe da intervenira i da se toliko ponižava da za njim hoda po zagrebačkim kavanama i da ga nagovara za povratak u Split”…

Pritisak je uspio

No, pritisak Torcide, na čelu koje je bio Vjenceslav Žuvela, je u potpunosti uspio. Viđak je u možda i najvažnijoj utakmici u povijesti sudjelovao u akciji za pobjednički gol. U 86. minuti je Stane Krstulović ubacio loptu s lijevog krila na vrh kaznenog prostora, gdje su se hrvali Đurđević i Viđak, a onda je snažniji Viđak uspio spustiti loptu za Broketu, koji je sa 20 metara opalio kao iz topa u gornje desne rašlje nemoćnog Mrkušića za 2:1.

Viđak je u pohodu na povijesni naslov dao ogroman doprinos: s pet postignutih pogodaka u 12 nastupa te sezone bio je drugi Hajdukov strijelac, odmah iza kapetana Frane Matošića, koji je šest puta zatresao mrežu. Svojim golovima Viđak je izravno osigurao osam bodova, zabio za pobjede nad Dinamom, Spartakom, Našim krilima i Lokomotivom. Nakon što je doznao da mu prijeti uhićenje uspio se preko Zagreba 1952. domoći Švicarske i dobiti politički azil. Tamo će igrati za Servette, Grasshoppers, Zurich, a kao trener vodio je i Croatiju iz Toronta.

“Godine 1992., točno četiri desetljeća nakon odlaska u emigraciju, dočekao je dan svojih snova, povratak u Split, u tada već slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Fotoreporteri su ovjekovječili trenutak kad je Viđak u bijelom sakou s velikim hrvatskim grbom na grudima na Poljudu izveo početni udarac u prvenstvenom meču s Varteksom”, napisao je novinar i kroničar Hajduka Blaž Duplančić.