Znanstvenici šokirani: ‘Detektirali smo najdublji potres ikad! On ne bi smio biti moguć!’

Znanstvenici su otkrili najdublji potres ikad zabilježen na nevjerojatnih 751 km ispod površine Zemlje! Ta dubina znači da se potres dogodio u donjem Zemljinu plaštu. Seizmolozi su smatrali da je to nemoguće jer je pod ekstremnim tlakom vjerojatnije da će se stijene savijati i deformirati nego što će se lomiti iznenadnim oslobađanjem energije.

“No minerali se ne ponašaju uvijek točno onako kako očekujemo. Samo zato što bi se trebali promijeniti ne znači da hoće. Čak i pri tlaku gdje bi se trebali transformirati u različita stanja, manje sklona potresima, oni mogu zadržati stare konfiguracije”, tumači geologinja Pamela Burnley sa Sveučilišta u Nevadi (Las Vegas, SAD).

Taj bi potres mogao otkriti da su granice unutar Zemlje nejasnije nego što smo mislili.

Potres o kojem je riječ bio je manji naknadni potres nakon potresa jačine 7,9 stupnjeva koji je 2015. pogodio otočje Bonin kod Japana. Istraživači predvođeni seizmologom Ericom Kiserom sa Sveučilišta u Arizoni (Tucson, SAD) otkrili su ga koristeći se nizom japanskih seizmičkih postaja, najmoćnijim današnjim sustavom za otkrivanje potresa. Potres je bio malen i nije se mogao osjetiti na površini, pa su bili potrebni osjetljivi instrumenti da ga se pronađe.

Dubinu potresa još treba da potvrde drugi istraživači, ali nalaz izgleda pouzdano. “Napravili su dobar posao, pa sam sklon misliti da je to vjerojatno ispravno”, rekao je Vidale.

Problem s potresima dubljima od oko 400 km povezan je s načinom na koji se minerali ponašaju pod pritiskom. Veći dio plašta planeta sastoji se od minerala olivina koji je sjajan i zelen. Oko 400 km niže tlak uzrokuje preuređenje atoma olivina u drugačiju strukturu, plavičasti mineral nazvan wadsleyit. Još 100 km dublje, wadsleyit se ponovno preuređuje u ringwoodit. Konačno, oko 680 km u dubini plašta, ringwoodit se raspada na dva minerala, bridgmanit i periklaz. Geolozi, naravno, ne mogu izravno istražiti Zemlju tako daleko, ali mogu se koristiti laboratorijskom opremom kako bi ponovno stvorili ekstremne pritiske i stvorili te promjene na površini. Budući da se seizmički valovi različito kreću kroz različite mineralne faze, geofizičari mogu vidjeti znakove tih promjena promatrajući vibracije uzrokovane velikim potresima.