NUKLEARNA ENERGIJA JE BOLJE RJEŠENJE! Moramo se što prije riješiti nafte i ugljena koji uzrokuju smrtne slučajeve i klimatske promjene

Nuklearna energija stvara neugodan osjećaj opasnosti za mnoge ljude. Drevni i opasni minerali koncentrirani su kako bi probudili naizgled neprirodne moći, stvarajući užasno otrovne elemente koji, ako pobjegnu, mogu pobiti ljude na stravične načine.

Pogledajmo činjenice. Koliko je ljudi ubila nuklearna energija? Od 1951. godine zabilježeno je oko trideset nuklearnih nesreća u svijetu. Većina ih je bila prilično manja u usporedbi s dvjema katastrofama koje su nam svima poznate.

Černobilska katastrofa

Dana 26. travnja 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u Memorijalnoj elektrani “Vladimir Iljič Lenjin” u gradiću Černobilu koji se nalazi u današnjoj Ukrajini. Posljedica eksplozije nalikovala je na eksploziju nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji će potom otpustiti velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplozije atomske bombe u japanskome gradu Hiroshimi. Černobilska je katastrofa nedvojbeno najgora nuklearna nesreća u povijesti. No mnogo je razloga zašto je to tako.

Tehnologija reaktora bila je stara i loše pripremljena za hitne slučajeve, a vladin je odgovor bio spor i više se brinuo o imidžu nego o kontroli štete. Ipak je samo 31 osoba izravno umrla u nesreći. No ono što nuklearnu energiju čini zastrašujućom nisu reaktori, nego radioaktivno zračenje. Dakle, pravo je pitanje koliko će smrtnih slučajeva od raka i drugih bolesti uzrokovati Černobil.

Najpesimističnija procjena dolazi iz studije koju je naručila Europska stranka zelenih i koja predviđa do 60.000 preranih smrti do 2065. godine. No većina znanstvenih studija dolazi do brojki koje su mnogo niže. Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da će ukupan broj dugoročnih smrtnih slučajeva biti oko 4000, dok je Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja zaključio da bi čak i ta brojka mogla biti previsoka.

Druga velika nuklearna nesreća dogodila se u Japanu. Do otkazivanja uređaja u Nuklearnoj elektrani “Fukushima Daiichi” kod gradića Ōkume došlo je nakon katastrofalnog potresa magnitude 9 po Richterovoj ljestvici i posljedičnog cunamija koji su to područje pogodili 11. ožujka 2011. godine. Reaktori 4, 5 i 6 bili su ugašeni za vrijeme potresa radi održavanja i inspekcije. Ostala tri reaktora automatski su se ugasila kada se zemlja počela tresti. No zatim je cunami udario u te reaktore i poplavio cijelo područje. Zbog toga su dizel agregati koji su pokretali pumpe za hlađenje reaktora ostali bez dovoda struje pa je u sljedećih nekoliko dana došlo do djelomičnog topljenja jezgri reaktora 1, 2 i 3, kao i eksplozije vodika koji je uništio krovove zgrade u kojoj su se nalazili reaktori 1, 3 i 4. Eksplozija je također oštetila kontejner reaktora 2, a nekoliko požara oštetilo je i reaktor 4.

Dugoročne posljedice

No za razliku od Černobila, u Fukushimi se rabila mnogo kvalitetnija i suvremenija tehnologija, bile su uspostavljene mnogo bolje sigurnosne mjere, a i službeni je odgovor bio brz i odlučan. Zato je ukupan broj poginulih “samo” 573.

Glavna je razlika u tome što te smrti nisu posljedica zračenja. Riječ je o neizravnim žrtvama koje su umrle od stresa zbog evakuacije, a zahvatile su gotovo isključivo osobe starije životne dobi. Procjene mogućih smrtnih slučajeva od zračenja jako se razlikuju, od nula do maksimalno tisuću. Kad je riječ o ostalim dugoročnim posljedicama, primijećen je porast karcinoma štitnjače u djece, no prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, to je povezano s povećanom stopom testiranja. Do 2018. godine, zabilježena je samo jedna smrt među radnicima od raka pluća kao posljedice radioaktivnog zračenja.

No usporedimo te brojke s drugim izvorima energije.

Solarna, geotermalna i energija vjetra u osnovi uzrokuju smrt samo pri gradnji i održavanju postrojenja. Nažalost, njihov trenutni udio u globalnoj energiji prilično je nizak.

Glavni igrač u obnovljivoj energiji jest hidroenergija, što uglavnom podrazumijeva izgradnju brana i puštanje vode kroz turbine s više na nižu kotu.

U posljednjih pola stoljeća hidroenergija je bila najsmrtonosnija tehnologija sa stotinama tisuća smrtnih slučajeva. Jedna nesreća naročito se ističe.

Dana 5. kolovoza 1975. došlo je do puknuća brane Banqiao na rijeci Hongu kraj grada Zhumadiana u kineskoj pokrajini Henanu. Ta tragedija ima zapanjujuće sličnosti s Černobilom, lošim dizajnom i lošim upravljanjem autoritarnih vlada, zabrinutih zbog imidža. Ukratko, snažni tajfun Nina izazvao je intenzivnu poplavu koja je uništila branu i potom niz manjih brana u lančanoj reakciji, oslobodivši više od 15 milijardi kubičnih metara vode. Valovi široki kilometar, visoki poput zgrada, opustošili su tisuće četvornih kilometara sela i brojnih mjestašca. Sve u svemu, broj poginulih samo zbog ove jedne nesreće i njezinih izravnih posljedica procjenjuje se na između 85.000 i 240.000.

No sve navedeno nije ništa u usporedbi s pravim ubojicom!

Pravi ubojica

Fosilna su goriva najčešće korišten izvor električne energije. No svaki put kada ih sagorijevamo kako bismo zagrijali vodu, zavrtjeli turbine ili pokrenuli vozila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem, u atmosferu se ispuštaju plinovi poput ozona, sumporova dioksida, ugljičnog monoksida i dušikova dioksida.

Udisanje tih plinova remeti plućnu funkciju, što dovodi do kroničnih stanja poput astme i bronhitisa te uzrokuje širok spektar respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. No još je opasnije onečišćenje finim česticama. Izgaranje fosilnih goriva uzrokuje mješavinu krutina i tekućih kapljica otrovnih tvari promjera samo 2,5 mikrona. One lako ulaze u pluća te povećavaju rizik od smrtonosnih bolesti poput raka pluća, moždanog udara i bolesti srca.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, onečišćenje zraka fosilnim gorivima najveći je uzrok smrtnih slučajeva povezanih s okolišem u svijetu. Čini 29 posto svih smrti od raka pluća, 17 posto od akutne infekcije donjeg respiratornog sustava, 24 posto od moždanog udara, 25 posto od ishemijske bolesti srca i 43 posto svih smrti od kronične opstruktivne plućne bolesti. Sve u svemu, zagađenje zraka svake godine ubije oko četiri milijuna ljudi!

Ono što zagađenje zraka čini naročito problematičnim i zlokobnim jest činjenica da se šteta koju uzrokuje događa postupno. Procjenjuje se da je kolektivno zagađenje zraka fosilnim gorivima u posljednjih 50 godina ubilo oko sto milijuna ljudi!

No jesu li te statistike poštene? Fosilna goriva daju više od 80 posto globalne energije pa je logično da uzrokuju najviše smrtnih slučajeva. Stoga moramo usporediti smrtne slučajeve po jedinici energije. Da bi se proizveo jedan teravatsat (1 TWh) struje tijekom jedne godine, ugljen uzrokuje 25 smrtnih slučajeva, nafta 18, a prirodni plin 3 slučaja. Obnovljiva energija uzrokuje jednu smrt svakih nekoliko desetljeća, a nuklearna energija, u najgorem slučaju, jednu smrt svakih 14 godina.

Štoviše, NASA-ina studija (Kharecha P.A. i Hansen J.E.) iz 2013. otkrila je da je nuklearna energija zapravo spasila dva milijuna života između 1971. i 2009. istiskivanjem fosilnih goriva iz globalne potrošnje. Brojevi su jasni čak i u najpesimističnijim varijantama. Nuklearna energija jedan je od najsigurnijih oblika proizvodnje energije. U vremenu u kojem se borimo za usporavanje brzih klimatskih promjena to je zaista vrijedna opcija s niskim udjelom ugljika.

Spasimo milijune!

Međutim, svim je tim činjenicama i dalje suprotstavljen jedan od glavnih protuargumenata – nuklearni otpad i nedostatak rješenja za njegovo dugoročno skladištenje.

Zagovornici nuklearne energije kažu da je, sve dok obnovljivi izvori energije ne mogu pokriti sve energetske zahtjeve čovječanstva, sigurnije skladištiti nuklearni otpad nego udisati otrovne plinove.

Zbog svega navedenog, pomalo je zabrinjavajuće što neke zemlje nuklearnu energiju zamjenjuju fosilnim gorivima, uglavnom ugljenom. U tome napose prednjače Njemačka i Japan. Kako bi se dodvorila javnosti, njemačka je vlada zatvorila 11 od svojih 17 nuklearnih postrojenja, a preostale planira zatvoriti 2022. godine.

Jaz u proizvodnji energije popunio je privremeni porast proizvodnje ugljena, izvora energije s najgorim utjecajima na zdravlje i klimu. Analiza američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (Jarvis S. i dr.) iz 2019. zaključila je da je posljedično postupno ukidanje nuklearne energije dovelo do 1100 smrtnih slučajeva u Njemačkoj godišnje zbog povećanog onečišćenja zraka u godinama nakon 2010. godine.

Možemo zaključiti da se nuklearna energija smatra opasnijom nego što zapravo jest. Kako god, moramo se što prije riješiti fosilnih goriva kako bismo spriječili smrtne slučajeve koje uzrokuju svake godine i usporili klimatske promjene. Spašavanje milijuna života trebalo bi biti nešto u čemu se svi možemo i moramo složiti.