Čovječanstvo zbog pandemije prestalo tresti Zemljinu koru: Seizmolozi obavili svu silu istraživanja koja inače nisu mogli

Do posla autom, autobusom ili podzemnom, “nogometni stadionski potres”, brundanje tvornica… Seizmolozi diljem svijeta ne mjere samo podrhtavanje tla uslijed komešanja i sudaranja tektonskih ploča, nego i ono što čini čovječanstvo. A ono je proljetos na nekoliko mjeseci – utihnulo diljem svijeta.

Potres u Zagrebu, koji je teško uzdrmao slabo održavanu gradsku jezgru i pukom srećom, nije dio ove znanstvene priče, nego svojevrsna iznimka usred seizmološke tišine koja je mjesecima vladala svijetom.

Ono što jest dio ove priče, u seizmologiji se naziva “antropogenom seizmološkom bukom” i seizmolozi je užasno ne vole. Ona ih redovito ometa u razaznavanju najslabijih podrhtavanja površine planeta Zemlja, bilo da je riječ o prirodnim potresima ili o utjecaju čvrstih dijelova svijeta i oceana, piše N1.

Mjerenje ovakvih najtiših signala izrazito je važno, posebno u urbanim područjima, kako bi se tražili i nalazili obrasci koji bi ukazali na približavanje potresa…

Ili vulkana, primjerice, u područjima poput okolice Vezuva. Ali, ako se dogodi da, primjerice, Napoli na svom Stadio San Paolo pred 60.000 raspomamljenih nogometnih fanova pobijedi jednog Juventusa sa 2:1, seizmolozi se mogu slikati da bi tijekom utakmice ili neposredno nakon nje, mogli izmjeriti ikakva mikropodrhtavanja tla, ako bi bila ispod granice osjetljivosti ljudi. Možda i malo preko toga.

“Globalno utihnuće visokofrekventne seizmičke buke, uslijed lockdown-mjera pandemije covida-19”, tako glasi naziv zajedničkog istraživanja 76 znanstvenika ranih profila iz cijelog svijeta. Rezultate su objavili u Scienceu američkog AAAS-a.

Opisali su da su seizmološki uređaji diljem svijeta zabilježili smanjenje seizmološke buke do čak 50 posto, što je trajalo od ožujka do svibnja. Riječ je o slabašnim podrhtavanjima koje seizmolozi prepoznaju po tome što su intenzivnija danju nego noću i tijekom tjedna nego za vikenda. Konačno, ta podrhtavanja snažnija su bliže urbanim centrima nego na periferijama ili u prirodi.

Znanstvenici su analizirali rezultate 268 seizmoloških stanica u 117 zemalja svijeta, a trend je započeo – treba to naglasiti bez prevelikog uzbušenja – još u siječnju u Kini, oko grada Wuhana, da bi se u obliku seizmičke djelomične tišine počeo širiti svijetom poput… usporedimo to tako, poput epidemije.

Ljudi su morali ostajati doma. U najgore pogođenim područjima poput Wuhana ili u dijelovima Lombardije u Italiji vlasti su određivali najstrože mjere karantene, sve kako bi se spriječili pomori ljudi poput onog u Bergamu.

Ljudi se nisu vozili, utihnula je proizvodnja, navijači Napolija u očaju su morali trpjeti mediteransko proljeće po svojim stanovima, pa još i prekid Serie A baš nedugo nakon što su polomili Juventus kod kuće…

Svijet se naglo stišao, a osim dramatičnih, nekad i krajnje brutalnih vijesti iz svijeta o pandemiji, ubrzo su se krenule širiti i vijesti o životinjama i pticama koji su se naglo stali oporavljati u svojim staništima i sve bliže gradovima.

PRVI DONOSIMO POPIS SVIH 16 MINISTARA PLENKOVIĆEVE VLADE: Evo tko će upravljati pojedinim resorima iduće četiri godine!

Ponekad je bila riječ o tako brzom oporavljanju vrsta da niti znanstvenicima nije bilo jasno na koji to točno način funkcionira.

Urbana područja svijeta u kojima je došlo do najvećeg utišavanja ljudske buke na seizmološkim instrumentima, pokazalo se da su ona najveća: Singapur, New York, megapolisi Kine, London, Ruhrska oblast… Ali ne samo to, nekoliko posto utišavanja znanstvenici su izmjerili čak i na takvim mjestima kao što su Schwarzwald u Njemačkoj odnosno u slabo naseljenim područjima Namibije.

Seizmolozima je to bilo od velikog značaja. Dobro, bilo je i epidemiolozima, možda i analitičarima stanja u industrijskoj proizvodnji, kao indikator koliko se društva pridržavaju lockdowna.

Seizmolozi su, međutim, napokon bili u stanju provoditi svu silu onih istraživanja prirodnih podrhtavanja i signala kroz Zemljinu koru i, dublje, sve do plašta i jezgre, koja su inače bila zagušena ljudskim signalima do 40 posto. Za njihovu struku to je bilo zlatno doba, bilo da su bili stacionirani na Barbadou, na Novom Zelandu ili na sjevernoj Mediteranu, s izuzetkom dijelova Hrvatske i ostatka Balkana, naravno.