Astronomi pronašli jedno od najstrašnijih mjesta u svemiru: Podsjeća na pakao

Istraživačima s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) tvrde da je najgore mjesto na koje biste mogli naići jedan kvazar s masivnom crnom rupom koja upija sve u blizini. Srećom, spomenuta crna rupa, koja je službeno nazvana J0529-4351, udaljena je oko 12 milijardi svjetlosnih godina, pa je malo vjerojatno da ćete se tamo naći bilo kada.

Znanstvenici su utvrdili da kvazar u jednom danu odašilje energiju 370 puta veću od godišnjeg ekvivalenta našeg Sunca. Crna rupa je više od 17 milijarda puta masivnija od Sunca te ima 500 bilijuna puta jači sjaj.

“Ovaj kvazar je najnasilnije mjesto koje znamo u svemiru. Nevjerojatna stopa rasta također znači ogromno oslobađanje svjetla i topline, tako da je ovo također najsvjetliji poznati objekt u svemiru”, tvrdi astronom i voditelj studije Christian Wolf s ANU-a.

Identificiran tek lani

“Disk je vruć, od nekoliko tisuća celzija na vanjskoj strani do više desetaka tisuća celzija na rubu oka oluje. Cijela je oluja prožeta jakim magnetskim poljima. Posvuda su munje kozmičke veličine. Pronašli smo ‘najpaklenije’ mjesto u svemiru”, tumači Wolf.

Europski južni opservatorij primijetio je objekt tijekom istraživanja neba 1980., ali se prvotno smatralo da je to zvijezda. Tek je lani identificiran kao kvazar – iznimno aktivna i sjajna jezgra galaktike. To su potvrdila i opažanja teleskopima u Australiji i pustinji Atacami u Čileu.

“Iznenađujuće je to što je dosad ostao neotkriven, s obzirom na ono što znamo o mnogim drugim, manje impresivnim, crnim rupama”, tvrdi suautor studije Christopher Onken.

“Svjetlost s ove crne rupe putovala je više od 12 milijarda godina kako bi nas dostigla. U adolescentnom svemiru, materija se kretala kaotično i hranila gladne crne rupe. Danas se zvijezde kreću uredno na sigurnim udaljenostima i rijetko upadaju u crne rupe”, zaključuje astronomkinja Rachel Webster sa Sveučilišta u Melbourneu (Australija).

(VIDEO) Otkriven najudaljeniji kvazar u svemiru: Astronomi nemaju objašnjenje za neke njegove osobitosti!

Kvazizvjezdani radioizvori

Kvazari (kvazizvjezdani radioizvori) jesu vrlo udaljene aktivne galaktike s izrazito sjajnom (do 10.000 puta sjajnijom od običnih galaktika), zvjezdolikom jezgrom (promjera manjega od 1 svjetlosne godine) koje emitiraju elektromagnetske valove s velikim crvenim pomakom.

Pretpostavlja se da se u središnjem dijelu kvazara nalazi vrlo masivna crna rupa a oko nje akrecijski disk. Pod kutom od 90° u odnosu na akrecijski disk velikom (relativističkom) brzinom izlazi mlaz plina. Ako je mlaz plina usmjeren prema Zemlji, kvazar se naziva blazar. Drži se da je kvazar rana razvojna faza u razvoju galaktika.

Prvi kvazar, 3C48, otkrili su američki astronomi Allan Sandage i Thomas Matthews 1960. Nalikovao je zvijezdi, ali je njegov spektar bio znatno različit od zvjezdanih spektara i sadržavao je nepoznate emisijske spektralne linije.

Nakon otkrića još jednog objekta sličnih svojstava, 3C273 nizozemski astronom Maarten Schmidt zaključio je da opažane emisijske linije pripadaju poznatim spektralnim serijama vodikova atoma, ali značajno pomaknutim (16%) prema crvenome dijelu spektra.

Danas je poznato više od 1500 kvazara. Približno 20% poznatih kvazara brzo mijenja sjaj (s periodom od jednog dana ili tjedna) u vidljivom i radio području, dok se kod nekih kvazara promjene sjaja događaju u periodima od približno jedne godine (npr. kod kvazara 3C48 i 3C273).

Svjetlost kvazara na putu do Zemlje djelomično se apsorbira, pa apsorpcijske linije služe za proučavanje međuzvjezdane tvari.