Na uzgoj ove tri biljke natjerala ih je sila, sada se zadovoljno smiju na putu prema banci

Poznati baranjski ratar Vinko Kovačev iz Topolja, koji obrađuje čak 400 hektara zemlje, odlučio je dio površina s ratarskim kulturama zamijeni povrtnim. Na 20 hektara će zasaditi rajčice, a još jesenas dogovorio je sadnju češnjaka na četiri hektara te povećanje proizvodnje krumpira s 20 na 40 hektara.

Sve više slavonskih i baranjskih ratara, suočenih s visokim cijenama ulaganja u proizvodnju žitarica i uljarica, prelazi na profitabilnije povrće. Za mnoge, to nije samo opcija, već nužnost za preživljavanje.

“Pitanje nije hoće li prijeći na proizvodnju povrća već će morati ako misle preživjeti”, ističe Kovačev, zadovoljan dogovorima s domaćim tvrtkama koje uključuju pomoć pri ulaganju u sustav navodnjavanja, ključnog uvjeta za uspješan uzgoj povrća, piše Agroklub.

Manji stres

Uz povećanu profitabilnost, proizvodnja povrća donosi i manji stres, jer se ne oslanjaju samo na jednu kulturu. Ova promjena u poljoprivredi odražava se i na europsko tržište, gdje su cijene žitarica i uljarica nestabilne, zbog čega ratari pronalaze alternative.

Stručnjaci ističu da proizvodnja povrća zahtijeva više pažnje u zaštiti, ali u konačnici osigurava veći profit. Također, ističu da je ključno raspitati se što tržište zahtijeva prije nego što se odluči koje vrste povrća saditi.

“Samodostatnost u ovoj proizvodnji nam varira od 50 do 58 posto, proizvodnja snažno oscilira iz godine u godinu, a istovremeno potrošnja bilježi kontinuirani rast”, kaže ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić.

Rast proizvodnje povrća

Prema podacima, proizvodnja povrća u Hrvatskoj bilježi kontinuirani rast, a stručnjaci ističu potrebu za povećanjem površina pod povrćem kako bi se zadovoljile potrebe domaće prehrambene industrije.

U Hrvatskoj je malo tko uzgaja, a od ove biljke može se živjeti kao kralj

Unatoč rastu proizvodnje povrća, postoje izazovi poput smanjenja poljoprivrednih površina za uzgoj povrća te oscilacija u proizvodnji. Ipak, postoji potencijal za daljnji razvoj proizvodnje povrća, pogotovo uz mehanizaciju, volju i kooperaciju poljoprivrednika.

Krizni period u poljoprivredi također predstavlja priliku za restrukturiranje sektora i pronalazak održivijih poslovnih modela, kako bi hrvatska poljoprivreda postala konkurentnija i otpornija na promjene.