MACRON JE UZ MOĆNE RAFALE DONIO ‘JOŠ NEKE DAROVE’? Aktivisti u panici: ‘To je srljanje u bankrot!’

Kada je 13. lipnja, 2011. godine japansku obalu pogodio tsunami i uništio nuklearnu elektranu Fukushimu-Daiichi, Japan i svijet su bili u šoku. Vlasti su zbog radioaktivnog zračenja evakuirale oko 200.000 ljudi koji su živjeli na 30 kilometara od nuklearke, a zemlja koja se tada tek oporavljala od potresa jačine 9.3 stupnjeva po Richteru, smjesta je promijenila svoj odnos prema nuklearnoj energiji. Stanovnici su pozvani da štede struju i isključeno je više od dvije trećine reaktora, a Japan je te godine usvojio Zakon o razvoju obnovljivih izvora energije.

Taj događaj burno je odjeknuo i u ostatku svijeta. Odmah nakon tragedije u Japanu Njemačka je smjesta zatvorila sedam svojih najstarijih nuklearki, a sve planiraju zatvoriti u sljedećoj godini. Na referendumu održanom iste godine čak 95 posto Talijana reklo “ne”  povratku proizvodnji nuklearne energije u toj zemlji.

Za razliku od njih, Francuska čak 70 posto svoje energije dobiva upravo iz nuklearnih elektrana, što je svjetski rekord. Nikakvo čudo što je Zelena akcija posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona izabrala za konferenciju za medije, potaknuta Plenkovićevom najavom o spremnosti za ulazak u razvoj nuklearne elektrane Krško. “Ulaganje u drugi blok NE Krško ne samo da je promašeno već je i srljanje u bankrot”, poručio je predsjednik Zelene akcije Luka Tomac.

Je li Macron donio ‘još neke darove’?

Tomac je zabrinut jer smatra da je Macron, kako kaže, “uz avione donio još neke darove” koji se prema njegovom mišljenju kriju u Sporazumu o strateškom partnerstvu Hrvatske i Francuske.

“U medijima, a onda i kasnije i od Vlade smo čuli poruke da osim sporazuma za avione će se danas potpisati i jedan drugi sporazum, nama u Zelenoj akciji jako bitan – a to je sporazum o nuklearnoj suradnji“, izjavio je Tomac iako treba reći kako danas ni Macron ni Plenković nisu izrijekom spomenuli.

Državne investicije u razvoj malih nuklearnih reaktora

Francuska do 2035. godine želi smanjiti udio nuklearne energije na 50 posto, ali i sam predsjednik Macron je ostavio otvorenim odgovor na pitanje je li to uopće izvedivo u tom razdoblju. U međuvremenu je najavio državne investicije u razvoj malih nuklearnih reaktora koji bi trebali imati snagu od 50 do 500 megawatta (mw) – a time bi bili znatno manji od dosadašnjih francuskih reaktora (900-1450 mw) što bi Francuskoj trebalo pomoći da i ubuduće proizvodi struju, da pritom ne poveća emisiju ugljičnog dioksida.

Energetski stručnjak Igor Grozdanić napominje kako između Francuske i ostatka Europe kada je riječ o nuklearnoj energiji postoje neke bitne razlike koje treba naglasiti:

“Osim što ima veliku tradiciju stručnih ljudi u tom području, Francuska ima i svoje bivše kolonije iz kojih crpi i koristi jeftino nuklearno gorivo za svoje nuklearne termo elektrane. Također ima dovoljan broj nuklearki da se jednostavno umrežavaju i da taj sustav što se tiče elektroenergetskog sustava bude održiv”, ističe Grozdanić napominjući da ostatku Europe, a osobito malim zemljama u srednjoj i jugoistočnoj Europi kao što je Hrvatska, nije pametno raditi nove nuklearke:

“Riječ je o jako skupim projektima čija gradnja traje osam do deset godina, a tu cijenu će na kraju – i to jako skupo – platiti građani”, govori.

Energetski stručnjak napominje kako, usprkos tome što se ponekad zna čuti u medijima, nuklearna energije nije ni čista ni održiva:

“Kao stručnjak i kao netko tko je završio elektrotehniku podržavam nuklearnu energiju jer je ona sigurna, dobra, i nije “bad guy” kako joj neki vole govoriti, ali nije ni čista ni održiva jer i dalje imamo problem s nuklearnim otpadom i visokom cijenom nuklearki”.

Grozadanić napominje da Francuska iz svojih nuklearki dobiva jeftinu električnu energiju jer su one stare i već odavno amortizirane, ali kako to nije slučaj u ostatku Europe:

“Finci već osam godina rade svoju i pitanje je koliko će projekt narasti s početnih 7 milijardi eura koliko je bilo predviđeno. Zamislite da Hrvatska sad s nekim tako dugo ide raditi nuklearku“.

Ali što je s projektom Krško 2, za koji je i Hrvatska izrazila želju da bude partner u projektu koji bi po sadašnjim procjenama trebao koštati pet milijardi eura, pitamo.

“Krško 2 je ipak nešto drugo i mogao bih se složiti s tim projektom ako Vlada da točnu procjenu koštanja javnosti i kaže koliko će dugo taj cijeli projekt trajati”, napominje ističući kako nije protiv nuklearne energije:

Ne za gašenje, ali protiv izgradnje novih nuklearki

“Mislim da je Njemačka u određenoj mjeri pogriješila kada je prije nekoliko godina zatvorila svoje nuklearke. Ja nisam za gašenje postojećih nuklearnih elektrana jer nam je u ovom razdoblju svaki izvor energije dobro došao, ali sam protiv izgradnje novih“.

Francuska, koja je nakon izlaska Velike Britanije iz EU, ostala jedina nuklearna sila u Europi, pokušava uvjeriti ostale članice kako je nuklearna energija čišća alternativa prljavim elektranama na konvencionalna goriva. I Hrvatske je bila među 10 država članica Europske unije koje su potpisale zahtjev za izjednačavanje energije iz nuklearnih elektrana sa onom dobivenom iz obnovljivih izvora energije u taksonomiji europske zelene energetske tranzicije, čime bi se otvorio prostor da se europskim sredstvima sufinancira i izgradnja nuklearki.

Grozdanić smatra da će Francuska, kao jedna od najvažnijih članica EU,  i uspjeti u tome:

“Mislim da će Francuska uspjeti progurati nuklearnu energiju kao izvor energije u prijelaznom razdoblju, ali to ne bi trebalo trajati duže od 10 godina. Konačan cilj, bez obzira na sve, trebaju biti isključivo obnovljivi izvori energije najkasnije do 2035.

Makroekonomist Goran Šaravanja govori kako mu je drago što je Francuska pokrenula i što se Hrvatska priključila inicijativi koja traži da se nuklearna energija stavi u zelenu energiju:

“Svjetske vlade žele ograničiti globalno zatopljenje znatno ispod 2 stupnjeva Celzijevih, po mogućnosti na 1.5 stupnjeva Celzijevih kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice klimatskih promjena, a to se bez korištenje nuklearki u ovom tranzicijskom periodu neće dogoditi“, dodaje istaknuvši kako se svijet suočava s mnoštvom problema na koje, nažalost, nema jednostavnih odgovora:

“Lijepo je govoriti kako ćemo jednog dana sve svoje potrebe zadovoljiti iz obnovljivih izvora, ali dok ne razvijemo tehnologije koje nam omogućuju skladištenje energije, bojim se da je nuklearna energija jedini odgovor na to pitanje“.