Umro hrvatski branitelj, važni svjedok mračnih zločina: Zločinci i suradnici KOS-a slave, ali istinu više ne mogu zaustaviti!

Nekoliko dana poslije Nove godine, nazvali smo Zdenka Ropca, hrvatskog branitelja, koji među prvima svjedočio o stravičnim zločinima nad civilima u Gospiću 1991. Dogovorili smo sastanak i razgovor, a Ropac nam je preko telefona postavio vrlo zanimljivo pitanje. To pitanje demantira sve laži koje su o njemu širili lažni domoljubi, zapravo svirepi zločinci i suradnici KOS-a. Ropac nas je priupitao, da li se nešto pokrenulo i hoće li hrvatska javnost konačno saznati cijelu istinu? Čovjek, koji radi za tajne službe, nikad ne bi postavljao takva nesigurna pitanja. Nažalost, ni mi ne znamo odgovor. Možemo samo tragati, inzistirati na punoj istini, ali o tome, hoće li istina postati službena, odluku će morati donijeti hrvatska država, ili bolje rečeno, oni koji je predstavljaju. Od poznatog kvarteta svjedoka zbivanja u Gospiću, živi su ostali jedino Zdenko Bando i Tomislav Orešković. Bivši policijski inspektor, Tomislav Orešković, i dalje se nalazi u Njemačkoj pod zaštitom BND-a. Kako je završio Milan Levar, zna cijela Europa, baš kao što se znaju izvršitelji i nalogodavci njegovog ubojstva.

Zdenko Ropac, tužio je Republiku Hrvatsku i tijekom tog sudskog postupka, počelo se odmotavati vražje klupko koje su oko „Gospićkog slučaja“ isprepleli KOS-ovi koljači, moćni pojedinci, koji vazda iz pozadine vuku mračne poteze, i oblikuju našu poražavajuću društvenu zbilju. Ropac nam se u telefonskom razgovoru nije žalio na zdravlje. Dapače, bio je voljan i sposoban sastati se s nama bilo gdje u Hrvatskoj. Rekao nam je neka se samo strpimo pet dana da mu prođe viroza. Sljedeće što smo čuli, bila je vijest o njegovoj iznenadnoj smrti. 14.03.2018. napustio nas je general Petar Stipetić, koji je trebao svjedočiti u korist Zdenka Ropca na sudu. Njegovo svjedočanstvo, kao i pojavljivanje drugih svjedoka na suđenju, odgađalo se i misterioznim pozivima sa samog suda.

Usprkos nedefiniranom braniteljskom statusu, Zdenko Ropac, pokopan je u Bjelovaru s vojničkim počastima. Iz Like su ga nakon nekoliko pokušaja ubojstva, policijske torture i raznih podmetanja, natjerali na bjekstvo u Njemačku. Ipak, Ropac nije htio živjeti pod zaštitom BND-a do kraja života, već se vratio u Hrvatsku da se suoči sa zločincima i progoniteljima. Nije dočekao pravdu, kako osobnu, tako i pravdu za sve žrtve jedne od najmračnijih epizoda Domovinskog rata, koja se odigrala prema unaprijed pripremljenom scenariju samog vrha KOS-a. Na ovom portalu, prvi smo pisali o tragičnim sudbinama hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, koje nisu pobili četnici, nego vojnici koji su nosili uniforme hrvatskih vojnika. U operativnom smislu, iza svega stoji Tihomir Orešković, pravomoćno osuđeni ratni zločinac i nekadašnji svjedok tužiteljstva protiv hrvatskih studenata, koji je veći dio zatvorske kazne, proveo bezbrižno na slobodi. Takve pogodnosti, mogla mu je osigurati jedino takozvana duboka država, sastavljena od umreženih kadrova, međusobno ucijenjenih i kompromitiranih individua, čiji nas krvavi tragovi i doušničke aktivnosti, vode sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nema dvojbi, zločinci su slavili ubojstvo Milana Levara, baš kao što ih sada veseli i smrt još jednog heroja istine, Zdenka Ropca. Oni naime ne razumiju, kako uvijek postoji netko tko će nastaviti tražiti odgovore. Ti ljudi ne shvaćaju kako je njihovo vrijeme prošlo. Vječnost si pokušavaju osigurati, tako što preko starih veza zapošljavaju svoju djecu, rodbinu i prijatelje u razne državne institucije i službe. Služeći se najpodlijim metodama, trude se u zločinačku organizaciju uvući što veći broj ljudi, i to iz različitih sfera društva. Vremena se mijenjaju, no njihov odnos prema vrijednosti ljudskog života, ostaje isti. Na taj način opstaju. Prema našim informacijama, ubojstvo Milana Levara, povezano je s navodnim samoubojstvom Igora Benete, bivšeg pripadnika ATJ Lučko, koji je iz statusa optuženika, trebao postati krunskim svjedokom suđenja za zločin nad civilima u Gruborima. U svemu ovom, važno je znati kako Ropac, Bando, Levar i Orešković, nisu osobno svjedočili svim zločinima. Glavni svjedoci, sudjelovali su u nekim zlodjelima i zato su većinom o svemu šutjeli. Krajem 1991, progovoriti o masovnim egzekucijama, pljački, silovanjima i kriminalu u Gospiću, mogli su samo najhrabriji, ljudi kojima su ruke ostale čiste.  Kako sada stvari stoje, ova država još nije sazrjela za cjelovitu istinu, ali jednog dana, imena ovih beskompromisnih branitelja, koji su branili obraz i dostojanstvo Domovinskog rata, biti će upisana zlatnim slovima u knjigu hrvatske povijesti i tada će napokon znati, tko su izdajnici, a tko stvarni heroji.