Ima li svjetla na kraju tunela?

Teško je govoriti o pregledu prošlotjednih vijesti, a da se ne započne s najupečatljivijim događajem koji ga je obilježio: posjeta ugledne američke znanstvenice dr. Judith Reisman Hrvatskoj. Činjenica da nema nijednog medija u Hrvatskoj koji najveći dio svoga prostora nije posvetio upravo tom događaju, jasno govori da je tema o kojoj je došla govoriti i dalje vruća i aktualna; a govori puno i o njezinoj univerzalnoj važnosti.

Osim niza poučnih predavanja koje smo mogli čuti iz usta te emintentne znanstvenice, posjet je rezultirao još jednim plodom. Konačno se vidjelo tko to u Hrvatskoj nije za dijalog, nije za pluralizam, nije za slobodu izražavanja, nije za slobodu znanstvenog istraživanja. Činjenica da oni koji su neznabožački kurikulum nametnuli u osnovne i srednje škole nisu smatrali shodno saslušati drugu stranu – govoru u Saboru nazočili su samo neki oporbenjaci – govori više od svih riječi koje je izgovorila dr. Reisman. Niste li čitali da „oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet“ (Izr 13,10)?

Udruga David, utemeljena s ciljem da danomice huli na Katoličku crkvu, konačno je raskrinkana. Pokazalo se da iza nje stoji fundamentalistička vjerska sekta Univerzalni život, čija je glavna značajka izostanak razumijevanja ekleziološkog karaktera Kristove poruke. U prijevodu, mrze svaki oblik Crkve i crkvenosti koju je utemeljio Gospodin Isus Krist. I tako smo došli do zanimljive situacije da udrugu koju su mnogi smatrali ateističkom i čije su pamflete obilno citirali ateistički i lijevi portali, zapravo čine vjerski fundamentalisti. Pa ipak, jedno im je zajedničko – neizreciva mržnja spram Kristove Zaručnice. „Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti“ (Iv 3,20).

Slovencima i dalje nije jasno jesu li ili nisu u poziciji da nas ucjenjuju po pitanju ulaska u EU. Čini se da to nije jasno ni nama. Pitam se postoji li itko tko još prati taj igrokaz.

I dok nam se najpoznatiji svjetski sodomist smiješi s naslovnica držeći u ruci dijete koje je država povjerila na skrb i odgoj njemu i njegovom partneru, Republika Francuska odlučila je sebi dati autoritet da promijeni definiciju riječi brak. "Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo!" (Post 3,22). Od sada brak više nije definiran kao zajednica jednog muškarca i jedne žene, već kao zajednica dviju osoba. Pitam se, zašto samo dviju? I što je sljedeće, redefinicija riječi osoba? „Neće li se urazumiti svi što čine bezakonje?“ (Ps 53,5).

Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, na čelu s rodno neodređenim/-om ministrom/-icom Željkom Jovanović, pokazuje svoju punu nemoć pred zahtjevom nastavnika da im osigura sigurnost na radnom mjestu. Ne tako davno, profesor u školi predstavljao je autoritet, a učenicima nije bilo dozvoljeno istovremeno biti na satu i ometati nastavu. Danas je, kažu nam iz Vlade, takav sustav zastario. Odgovornost za počinjeno nedjelo nije više na onome koji ga čini, već na onome koji ga nije spriječio. Drugim riječima, profesor je kriv što je učenik delikvent. Nije dakle dovoljno da se učenike „oslobađa“ od toga da budu ono što jesu (rodna ideologija), već ih se „oslobađa“ i od toga da trpe posljedice onoga što čine. Uvijek kriv netko drugi. Baš kao što je i našem praocu Adamu bila kriva žena i Bog koji mu je dao: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.“ (Post 3,12)

Gospodarstvo i dalje tone. Kreditni rejting Hrvatske banke za obnovu i razvoj, one koja bi trebala dati poticaj i impuls hrvatskom poduzetniku, opet je pao. Prijeti nam i kolaps mirovinskog sustava, jer premalo Hrvata radi. Pa ipak, i u toj ružnoj slici ima svijetlih iznimaka: u Hrvatskoj je proizveden i isporučen prvi električni superautomobil. Uspjeh je to unatoč sustavu – kako bi tek bilo kada bi moglo uz pomoć sustava?

Mediji nam javljaju da je u Omišu uspješno dovršena izgradnja tunela koji ne vodi nigdje. Hoćemo li pretjerati ako kažemo da Bog ima istančani smisao za humor?