HRVATSKA: Trend razvoda i izvanbračnih zajednica u porastu, ima li razloga za zabrinutost?

Osim toga, svjedočimo i o poraznom padu roditeljstva: čak svaka peta žena u dobi između 30 i 40 godina neće roditi. Taj trend posebno je istaknut u velikim gradovima (u Zagrebu čak 44% žena između 30 i 34 godina nisu majke). Danak je to koji od nas uzima neoliberalizam koji prezire svaku žrtvu te feminizam koji prezire sve što je svojstveno ženi.

Predsjednik Republike Hrvatske g. Ivo Josipović na poziv svog francuskog kolege g. Hollandea prisustvovao je proslavi događaja koji je označio početak kraja velikog kršćanskog imperija, smrt stare Europe. Riječ o proslavi pada Bastille, koji je označio početak Francuske revolucije. Nekoliko dana nakon tog „slavnog“ događaja, Francuzi će počiniti patricid, odrubivši glavu svom vlastitom kralju. Kult Boga uskoro će biti zamijenjen kultom čovjeka. Umjesto Bogom dane naravne hijerarhije od tada ćemo imati ljudski utemeljenu i nametnutu „jednakost“. Obveza služenja Bogu bit će zamijenjena s kultom ljudskih prava i tobožnjih „sloboda“, a težnja za Kristovim mirom ustupit će mjesto težnji za svjetskim mirom ('Mir vam ostavljam, mir vam Svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.' – Iv 14,17) i „bratstvom“. Taj prekretni povijesni trenutak označit će i početak onoga što će tri stoljeća kasnije bl. papa Ivan Pavao II. nazvati „tihom apostazijom“, masovnim otpadanjem od vjere, okretanjem leđa Bogu i njegovoj svetoj Crkvi, normalizaciji i javnoj promidžbi u nebo vapijućih grijeha. Pa ipak, taj događaj se danas obilježava i slavi kao nešto najbolje što se čovječanstvu ikada dogodilo. O naopaki svijete, dokle ćeš ratovati protiv svog Boga, koji te je stvorio i koji te iznad svega ljubi? 'Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!' (2 Kor 5,20)

Iz naše domovine stižu poražavajuće vijesti. Iako smo još daleko od „trenda Europske Unije“, ne može se ne uočiti polako ali stupnjevito mijenjanje društvenih obrazaca. Broj razvoda i izvanbračnih zajednica i dalje je u porastu. Tome se ne treba čuditi: društvo koje ljudskim prohtjevima daje prednost nad Božjim zakonima, ne može nego ići nizbrdo. Osim toga, svjedočimo i o poraznom padu roditeljstva: čak svaka peta žena u dobi između 30 i 40 godina neće roditi. Taj trend posebno je istaknut u velikim gradovima (u Zagrebu čak 44% žena između 30 i 34 godina nisu majke). Danak je to koji od nas uzima neoliberalizam koji prezire svaku žrtvu te feminizam koji prezire sve što je svojstveno ženi. U tom mentalitetu, na dijete se gleda ili kao na smetnju u ženinom profesionalnom samoostvarenju, ili kao na igračku na koju polažemo „pravo“ i koja služi ispunjenju naših emocionalnih potreba.

Ovaj trend nažalost je zahvatio i Crkvu, a pri tome ne mislim na kler, već na laike. Još do prije pola stoljeća katoličke obitelji (za razliku od protestantskih) odlikovale su se velikim brojem djece, radosnim odricanjem od luksuza, putovanja i udobnosti kako bi se napravilo mjesta za novi život. U krajevima s miješanim vjeroispovijestima, katoličke obitelji odmah su se mogle prepoznati po velikom broju djece i tako na prvi pogled razlikovati od npr. protestantskih. Danas je ta razlika nestala, i postalo je sasvim normalno i prihvatljivo bez ikakvog objektivno valjanog razloga podrezati krila ljubavi i ograničiti se na mali broj djece, kako bi ostalo više sredstava za luksuze. Enciklika pape Pavla VI. 'Humanae Vitae' u kojoj se osuđuje svaki oblik umjetne kontracepcije (pitam se koliko je katolika toga danas svjesno?), namjerno je krivo protumačena. Prirodni način planiranja obitelji je dozvoljen, ali samo ako za to postoje objektivni razlozi kao što su narušeno zdravlje supružnika ili postojeće djece koja trebaju posebnu skrb, ili teška neimaština i siromaštvo na granici gladi. Prirodno planiranje obitelji nipošto nije „katolička kontracepcija“ koja služi tome da supružnici (a ne Bog) odrede koliko će se djece imati. Ovo što sada pišem za mnoge je i dalje tvrd govor, ali zbog toga nije ni malo manje istinit. 'Da možda i vi ne kanite otići?' (Iv 6,68)

Na području borbe oko nametanja kurikuluma spolnog odgoja u hrvatskim školama postignuta je mala ali značajna promjena. Novi kurikulum će u odnosu na stari biti znatno usklađeniji s naravnim zakonom. Posebno je veliki uspjeh postignut time što su sa popisa literature za rad s djecom uklonjene knjige koje je izdala udruga Nastrani (engl. Queer). To nipošto ne znači da je borba gotova – dok god u kurikulumu ima i jedna jedina stavka koja se temelji na pseudoznanstvenoj rodnoj ideologiji ili koja afirmativno ili potpuno neutralno (što je praktički isto) govori o prakticiranju smrtnih grijeha, borba se mora nastaviti. Sjetimo se da otrov za štakore u sebi sadrži 99.9% zdravih i hranjivih namirnica – onih 0.1% dovoljno je da ga ubije. To je stara lukavština Nečastivog: zapakirati laž u celofan istine. Pa ipak, koliko god ta lukavština bila stara, čini se da je još uvijek jako učinkovita.

Poljska je prošli tjedan okupila oko 60.000 mladih ljudi u manifestaciji „Isus na stadionu“. Riječ je o velikom molitveno-euharistijskom susretu i duhovnoj obnovi koju je predvodio svećenik iz Ugande John Bashobora. Nekoliko dana kasnije, na splitskom stadionu se također okupio podjednaki broj mladih. Ali ne oko Isusa, već oko „Ultra Europe Festivala“, manifestacije čiji je osnovni cilj promocija razvrata bez granica. I tako dok Poljska dovodi svećenika iz Ugande da pomogne mladima u susretu sa živim Bogom, Hrvatska dovodi partijanere iz zapadnog svijeta da pomognu mladima da izgube svoju dušu. Čemu se onda imamo čuditi?

U subotu smo proslavili blagdan Majke Božje Bistričke, koju je bl. Alojzije Stepinac dao okruniti krunom hrvatskih kraljeva. Kao i uvijek, hodočasnici iz svih dijelova Hrvatske pristigli su u nacionalno marijansko svetište kako bi održali svoj zavjet Majci Božjoj i molili ju za zagovor. Oko bistričkog oltara mogle su se vidjeti velike obitelji kroz nekoliko generacija: bake i djedovi, majke i očevi, unuci, praunuci… nestvarna procesija kao iz nekog zaboravljenog vremena. „Obećajemo da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji. Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!” (iz zavjetne propovijedi bl. Alojzija Stepinca održane 7. srpnja 1935.)