SKANDALOZNA PRESUDA: Radman bez IKAKVIH dokaza dobio presudu protiv izjava Franciškovića koji je prenio da je Radman bio suradnik KOS-a!

Sutkinja vjerovala Radmanu bez ikakvog pisanog dokaza, zabilješke ili liječničkog mišljenja....

Goran Radman plasirao je četiri tužbe protiv izjava Marka Franciškovića koje je izgovorio prilikom kandidature za gradsku skupštinu u video koji je objavljen na you tube kanalu udruge Pravednik, udruge kojoj je Francišković dopredsjednik. Dvije tužbe su privatne od Gorana Radmana prema Marku Franciškoviću i prema udruzi Pravednik, a još dvije identične ispostavila je javna televizija prema Franciškoviću i prema udruzi Pravednik. Radman je Franciškovića tužio za duševne boli i od njega potražuje novac kao i od udruge “Pravednik”. No Goran Radman sudu nije priložio baš nikakve dokaze a uhvaćen je i u laži o čemu smo već pisali.

RADMAN SE BAŠ OSRAMOTIO: Francišković ga uhvatio u notornoj laži pred hrvatskim sudom i kako se pravi da je psihički bolestan!

No na iznenađenje svih (ili to nije iznenađenje nego praksa) prva od četiri tužbe presuđena je u korist Gorana Radmana, a s obzirom na to da su sve četiri tužbe identične za očekivati je da će Radman, prvi čovjek HRT-a dobiti sve četiri presude baš onako kako je planirano. Je li Radmanu zaista stalo do novca hrvatskog građanina, intelektualca, aktivista i oca troje malodobne djece ili je u pitanju nešto drugo? Naime, ako Marko Francišković (kako je planirano) izgubi sve četiri tužbe morat će platiti na stotine tisuća kuna odštete. U međuvremenu protiv Franciškovića se ponovno pokreće stari postupak i ponovno se traži novo psihijatrijsko vještačenje. Je li ovo sve povezano i dobro osmišljeno? Dekintirajmo Marka Franciškovića, a nakon toga strpajmo ga ponovno u ludnicu, ali ovaj puta s dobrom pripremom kako Francišković ne bi imao novca za obranu i kako ne bi izašao van? Je li ovo duboko skovani plan za “ubojstvo” Franciškovića, predstoji nam vidjeti, a u ovom slučaju je jasno kako je presuda osmišljena davno prije nego je podignuta tužba protiv Franciškovića. Marko Francišković za portal Dnevno.hr obrazložio je skandaloznu presudu sutkinje Romane Hukelj!

Naopaki sudski roman opake sutkinje Romane

Književna kritika jedne pravne priče za malu djecu i hrvatske dudeke povodom presude protiv udruge ”Pravednik” – seciranje režimskih nebuloza po brojevima:

1. Nije utvrđena nikakva duševna bol, nego se tužitelju vjeruje na riječ bez ikakve medicinske dokumentacije i policijskih zabilješki u smislu da ga je netko napao zbog objavljene snimke udruge ”Pravednik”. Na koji način je tu utvrđeno činjenično stanje? Telepatskim sposobnostima sutkinje Romane koja piše znanstveno-fantastične romane?

2. Tužitelj Goran Radman nikako nije sankcioniran zbog opetovanog iznošenja pred sudom lažnih podataka o 700.000 pregleda te snimke, a na osnovu kojih on tvrdi da zbog te velike gledanosti njemu nastaju tako veliki problemi zbog kojih traži tako veliki novac. Štoviše, sutkinja Romana se uopće ne osvrće na to što tužitelj Goran Radman spominje 700.000 pregleda i što je izrijekom potvrdio da je on osobno vidio tu brojku, a koja je nepobitno kriva i time je Goran Radman nepobitno nevjerodostojan. U ovom Romaninom romanu to se sve zanemaruje jer, očigledno, to bi pokvarilo unaprijed zacrtan kraj romana.

3. Sutkinja Romana piše da tuženi, udruga ”Pravednik”, ”ne tvrdi niti dokazuje da ima (glavnog) urednika ili direktora programa, koji kontinuirano uređuje sadržaj objavljenih snimki na korisničkom kanalu, a koji nosi ime tuženika.” Te da stoga ”ovaj sud utvrđuje da se snimka s iznesenom, spornom tvrdnjom ne može promatrati kroz odredbe ZM-a niti odredbe ZEM-a, već kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) i to dijelovima koji se odnose na izvanugovorni obvezni odnos.”

To nije točno i opet se radi o fantazmagoričnom spisateljstvu jer to pitanje niti je bilo postavljeno nego se govorilo o isključivo tehničkom dijelu i tko je taj tko postavlja sadržaj na YouTube, a o odlučivanju i tko je taj koji odlučuje što će se postaviti nije bilo spomena. Time je ova tvrdnja sutkinje Romane potpuno proizvoljna i nije u skladu sa činjenicama iznesenim u procesu pa je tako proizvoljan i taj zaključak na kraju kojeg iznosi da se ”Radi navedenog u ovoj pravnoj situaciji nije potrebno cijeniti jesu li ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 22 st. 2 ZM-a.”

4. Sutkinja Romana dalje piše: ”Iznijeti tvrdnju, a pritom netočnu, za određenu osobu da je bivši i daljnji suradnik KOS-a navod je koji je podoban nekome nanijeti štetu.”
Kako ona zna da je ta tvrdnja netočna? Gdje je to dokazano? Odakle joj ta spoznaja? Da li je možda naša spisateljica Romana imala pristup arhivi KOS-a u Beogradu koji je jedino relevantno mjesto gdje bi se to moglo utvrditi?

5. Sutkinja prihvaća sve navode Gorana Radmana vjerujući svemu što on priča pa tako i da je u bivšem režimu bio ugrožen i da je njemu i njegovom bratu (kakve veze sad ima njegov brat?) bilo teško pa da su morali raditi. Ako se nošenje štafete smatra radom i ugroženošću, onda se to može uzeti za točno što Romana piše u romanu zvanom presuda.

6. Ovo je posebno znakovito što u svojem romanu piše Romana: ”Točan je navod tuženika da iz fotografije nije moguće utvrditi kada je nastalo oštećenje, ali se, suprotno tvrdnji tuženika, doista se radi o poštanskom sandučiću, jer je to iz fotografije jasno vidljivo, kao što je i vidljivo da se radi o sandučiću prezimena tužitelja. Imajući u vidu iskaz tužitelja i njegov opis neugodnosti pretrpljenih nakon objave snimke, prihvaća se da je natpis na poštanskom sandučiću vezan uz objavu snimke tj. potaknut navodima iz iste.”

Dakle, sutkinja je na fotografiji prepoznala poštanski sandučić i samim time što je prepoznala poštanski sandučić prihvaća se potpuno nedokazana tvrdnja da je nekakav izgrebani natpis na tom sandučiću nastao zbog objavljene snimke iako za to nema ni jednog jedinog dokaza. Sutkinja ovime iskazuje svoje izvanredne nadnaravne sposobnosti telepatije, a nije isključeno da je to posljedica intenzivnog gledanja televizije pa se tele na tele nadovezalo i sve tako mudro povezalo.

Na to se nadovezuje genijalno obrazloženje koje je stvarno romaneskno: ”Nije za ovaj spor odlučno jesu li djelatnici MUP-a utvrdili počinitelje djela pisanja po poštanskom sandučiću, prijetnji, provala i pljuvanja, a kojima je tužitelj bio izložen. Bitno je da je, a kako proizlazi iz iskaza tužitelja koji se radi logičnosti i uvjerljivosti prihvaća u cijelosti, tužitelju nanesena šteta, jer su mu povrijeđena prava priznata odredbom čl. 19 ZOO-a, ugled, čast i dostojanstvo.”

Dakle, tu sutkinja Romana govori o logičnosti i uvjerljivosti Gorana Radmana. To je stvarno izvanredno kako je to od naše Romanice obrazloženo jer nadasve je logično da je čovjek koji nosi štafetu druga Tita progonjen i ugrožen od tog istog režima, a još je više uvjerljivo kako Goran Radman tvrdi da je vidio 700.000 pregleda kojih nigdje nema osim u njegovim maštovitim iskazima na sudu.

7. Zašto je sutkinji Romani neprihvatljiva tvrdnja da se nedemantirana informacija može koristiti kao relevantna i zašto tužitelj nije objasnio kako to da ga je baš ovaj put dotakla i pogodila i ugrozila ta tvrdnja s obzirom da je utvrđeno da nije bilo 700.000 pregleda kako je on to tvrdio da je bilo?

8. Ne temelji se istinitost na ponavljanjima, kako navodi sutkinja Romana, nego upravo na činjenici da tvrdnja nije demantirana. I predmet spora uopće nije bilo dokazivanje da li je on suradnik KOS-a niti se tražilo da se to dokaže, nego je teza da se koristila nedemantirana informacija pa tako nije bilo namjere nanošenja štete. Tužitelj treba

DOKAZATI tu namjeru nanošenja štete, a ne treba tuženik dokazivati svoju nevinost. To je temelj pravnog poretka.

9. ”Tužitelj navodi da je on glavni ravnatelj HRT-a i da objavljenu informaciju treba promatrati i kroz posao koji on obavlja, a imajući u vidu da se radi o javnoj televiziji, velikim sredstvima i izloženosti različitim pritiscima i pokušajima kojekakvih utjecaja, a sve radi pokušaja narušavanja neovisnosti i samostalnosti HRT-a kao takvog…”

Da, točno tako, i zato, ako je nešto trebalo biti logično i nužno, to je da se na sve one prethodne natpise traži objava demantija.

10. ”Pri tome valja imati u vidu opće poznate činjenice, a navedene su da je kontraobavještajna služba bila sastavni dio Jugoslavenske narodne armije, da JNA, što je nesporno, više ne postoji, pa se s velikom vjerojatnošću može smatrati da ne postoji niti obavještajna služba unutar organizacije koja više ne postoji. Dakle, tužitelj je stavljen u izrazito negativni kontekst, tj. iznesena je tvrdnja da je suradnik, odnosno da radi za obavještajnu službu koja više ne postoji.”

Sutkinja Romana ovdje pokazuje elementarno nepoznavanje funkcioniranja obavještajnih službi nego napamet nagađa po principu ”što je babi milo, to joj se i snilo.” Samo jedan primjer, a tko malo zna povijest i posebice navedenu problematiku obavještajnih službi, onda bi znao da je KGB prestao postojati raspadom SSSR-a, ali prestao je postojati samo pod tim imenom te se sad zove FSB no u svakom je pogledu direktni slijednik KGB-a i o tome nema nikakvog spora kod svih svjetskih analitičara kao i samih obavještajaca. Ili, jednako kako se američki OSS preimenovao u CIA-u. Tako se, po tom obrascu, i KOS na koncu transformirao u srbijansku VOA (Vojnoobaveštajna agencija) i to ta ista agencija sama navodi tako da je potpuno utemeljeno reći da je netko i dalje suradnik KOS-a kao što se za nekoga reći da i dalje radi za KGB bez obzira što formalno taj KGB ne postoji pod tim imenom. Naravno, sutkinji Romani u njezinom romanu za djecu i dudeke te spoznaje su nedohvatljive i ona se postavlja kao netko tko nešto zna, a, očigledno po ovome što ovdje iznosi u obrazloženju presude, nema blage veze o materiji o kojoj iznosi tvrdnje.

11. ”Dozvoljava se da tuženik prati sve što je o tužitelju napisano tijekom 25 godina, ali ne može se očekivati da isto prati i sud, a sve da i prati opće poznate činjenice nisu one koje je sud (sudac) saznao izvan konkretnog sudskog postupka pa se ne može smatrati da je tuženik dokazao navod da se tužitelja spominje u spornom kontekstu niz godina.”

Kako to Romana misli da nismo dokazali kad smo joj priložili cijeli niz ispisa gdje je to vidljivo kako se o Goranu Radmanu piše i govori kao o suradniku KOS-a? Čak se i ona sama očitovala u ovom obrazloženju navodeći iskaz Radenka Radojčića i trkeljajući nešto o tome, a sad ovdje piše da o svemu ništa ne zna. Bilo bi dobro da se sutkinja Romana usuglasi sama sa sobom i da odluči da li zna da se o Goranu Radmanu pisalo pa onda ima smisla što je to i komentirala makar i to njezino nesuvislo trkeljanje, ili će se ipak praviti kao da ne zna da smo joj dali to što govori da nije dokazano da postoji, iako postoji i prisutno je u sudskom spisu priloženih dokaznih materijala.

Tim više je neshvatljivo ovo što sutkinja Romana piše u obrazloženju: ”Na navedenu okolnost bilo bi logično predložiti uvide u članke u kojima se navedeno za tužitelja tvrdi, a takav je dokazni prijedlog izostao.”

Već samo ovo što ovdje navodi da je izostao dokazni prijedlog dovoljno je da se ova presuda vidi u pravom svjetlu – joj jedna režimska farsa.

Sve u svemu, konačni zaključak svega skupa je da je sutkinja Romana u svojem romanu kojeg naziva presudom donijela subjektivnu presudu budući da uvažava navodne argumente Gorana Radmana i koristi termine logično i uvjerljivo. Presuda nije donesena na temelju činjenica nego na subjektivnom doživljaju, a motivaciju tog subjektivizma neka svatko sam vlastitom pameću objasni.