Povratak Ivića Pašalića, jednog od najbogatijih političkih moćnika?!

Ivić Pašalić najavljuje svoj povratak "staroj ljubav" - HDZ-u: "Ja ću strpljivo čekati mogućnost da sudjelujem u unutarstranačkoj konsolidaciji i demokratizaciji. Strpljivo ću čekati, a taj dan će sigurno doći. Mene ne zanima nikakav položaj, zanima me budućnost Hrvatske na koju konsolidirani HDZ može bitno utjecati"

Jedan od poticajnih razloga njegova bavljenja politikom u RH je zacijelo brzi financijski uspon, neusporediv ni s jednim drugim zanimanjem. Jer, junak ove priče u politiku je uletio u “skali 55”, koju mu je kupio otac i s 24 četvorna metara stana u potkrovlju s improviziranom kupaonicom na balkonu, a trenutno je na listi 30 najbogatijih osoba u Hrvatskoj, s vrijednošću imovine ne manjoj od 50 milijuna eura. Uz mjesečnu plaću političkog dužnosnika i skromna ranija liječnička primanja, te učiteljsku zaradu supruge Ksenije, Pašalićevi su mogli izrasti tek u srednji sloj, no “sposobnosti” kućne glave učiniše ih jednom od bogatijih hrvatskih obitelji. Naravno, kako i priliči moćniku, suprugu je s mjesta učiteljice odmah po dolasku Hrvatske “prekomandirao” u MVP, a potom u sigurnosni sustav države – ipak je on zaslužan za nastanak RH, ta nije bilo tko mogao delati kod zloglasnog Miloša Buđanovca, direktora konc-logora Lepoglava i to na preporuku Jožice Manolića.

Tijekom liječničke službe u Ivancu, ta se naša korijenika hrvatstva na samom početku angažirao kao predsjednik OO HDZ-a, vjerojatno i ovo na preporuku Manolića. Dvije godine kasnije zapazili su ga Šušak i Tuđman, te ga pozvali na Pantovčak, a onda su krenula spletkarenja, podzemne političke igre i financijske malverzacije. Unatoč brojnim pokazateljima i javnim napisima o njegovoj upletenosti u organizirani kriminal i ratno profiterstvo, protiv njega nije provedena niti jedna ozbiljnija istraga, a kamo li sudska radnja. Očito je da je o mnogima znao previše i to je bio snažni joker za status – ko je jamio, jamio je.

Povoljni krediti, “strana” ulaganja, otpisi dugovanja…

Njegov otac, umirovljenik Ante Pašalić, početkom 90-ih, odnosno seobom sina u središta moći, otkriva svoj poduzetnički talent, pa mu u njegovim najboljim godinama PBZ dodijeljuje basnoslovne kredite od 5,352.372 austrijska šilinga i 5,556.474 nizozemskih guldena, uz jamčevinu obiteljskom kućom Pašalićevih u Sesvetama. Ti krediti bijahu tek prvi korak na čudesnom putu daljnjih povoljnih kredita, “stranih” ulaganja, otpisa dugovanja… U naponu Ivićeve moći 1993. Trgovačko društvo Zagrebdrvo kojem je tada na čelu brat mu Zdravko, dobiva novi kredit od PBZ-a u iznosu od 7,2 milijuna DM, a godinu dana kasnije još jedan od 5,35 milijuna DM. Kako Zdravko Pašalić ne uspijeva zatvoriti kredite u dogovorenom roku, zamjenjuje ih novim dugoročnim kreditom od 16 milijuna DM. Znakovito je da PBZ nije upisala hipoteku na veliku i vrlo modernu tvornicu. Potom dug, u pola cijene, od PBZ-a otkupljuje Kutlina tvrtka Well Handels, a druga polovica se – otpisuje. Kutlina tvrtka postaje novi vjerovnik Zagrebdrva. Da bi isplatio dug, Kutle je preko svoje tvrtke Dastra, podigao kredit u Dubrovačkoj banci od 8,7 milijuna maraka na rok od mjesec dana za kupnju soje. Taj novac potom je prebačen na račun Well Handelsa kako bi njime bio otkupljen dug Pašalićeve obitelji. Za povrat Dastrina dugovanja Dubrovačkoj banci, Kutle se zadužio u Bayerische Vereinsbank, a jamstvo izdaje Hrvatska poštanska banka, na čijem je čelu tada bila Ljerka Ercegović. Kako Kutle nije vratio dug, aktivirano je jamstvo HPB-a, a nenaplaćeni rizični plasmani u cijelosti su prenešeni na Fond za privatizaciju.

Zbog optužbi u financijske malverzacije između HPB-a i Kutlinih tvrtki, Ljerka Ercegović je kao predsjednica Uprave osuđena na dvije godine zatvora. U to vrijeme nije bilo jasno zašto se Ivić Pašalić pojavljivao kao pregovarač oko sumnjivog kredita, ali danas kad on kao vlasnik raspolaže cjelokupnom imovinom nekadašnjeg Zagrebdrva (sada Adriadrvo), stvari postaju potpuno razvidne. Ništa manje nije zanimljiv ni odnos Zagrebdrva s Karlovačkom bankom. Na vidjelo izlazi odgovornost članova Nadzornog odbora i tadašnjeg predsjednika Uprave Vladimira Tvrdinića zbog otpisa duga tvrtki Zagrebdrvo u iznosu od gotovo 13,5 milijuna kuna. Tada beznačajno trgovačko društvo Zagrebdrvo ukupno se uspjelo zadužiti za 36 milijuna DM, čime se dokazuje da je Zdravko Pašalić tek puki izvršitelj svog brata Ivića. Krediti su gotovo u potpunosti otpisani – prenešeni su na teret državnog proračuna tj. poreznih obveznika. Čak su i Hrvatske šume odustale od prisilne naplate višemilijunskog potraživanja s osnove nabavke trupaca.

Tijekom 1999., Zdravko Pašalić i Janko Kekić i formalno su smijenjeni s mjesta direktora, a zamjenjuju ih Mate Mišetić i Zdravko Skaramuca. Skaramuca je ključni Ivićev čovjek koji je godinama u potpunosti provodio sve njegove odluke sve do dana otvaranja stečaja nad Zagrebdrvom, a trenutno zauzima i vodeće upravljačko mjesto u Adriadrvu, knjižnom sljedniku Zagrebdrva.

Od dolaska na Pantovčak pa do 1999., Pašalić je ovladao kontrolom rada, a osobito kadroviranja u većini tajnih službi u Hercegovini i RH. Na vodeća mjesta u njima postavlja sebi lojalne ljude i time apsolutno kontrolira i usmjerava njihov rad. Iako godinama nitko nije prikupio ozbiljnije dokaze o malverzacijama, na kraju svakog takvog lanca nazire se uvijek ime Ivića Pašalića. Njegovo ime provlači se i kroz Vijeće za telekomunikacije, iza događaja s tabloidom Imperijal, afere s Dubrovačkom bankom i petim ortakom, uz Ninoslava Pavića u organizaciji Grupo i oko sumnjive prodaje Večernjaka. Njegovo se ime povezuje i s TV postajom Erotel u BiH, koja je poslovala s novcem i ulaganjima namaknutim iz hrvatskog državnog proračuna. No, do danas gotovo ništa od toga nije službeno potvrđeno i dokazano, iako se sve navedeno lako potkrjepljuje javno dostupnim dokumentima. Ali, Pašalić je godinama uspješno koristio mrežu svojih poslušnika za prikrivanje vlastite krivične odgovornosti.

Bliski suradnici u zatvoru ili na tjeralicama

Najozbiljnije optužbe protiv Pašalića dolazile su od najveće žrtve bankarskog kriminala – Marka Marčinka, osnivača Glumina banke, osuđenog na 7 godina zatvora zbog utvrđenog manjka novca u trezoru. Marčinko je Uskoku priznao da je u ime “prisilne provizije” dao Pašaliću 1,5 milijuna DM u gotovini. Uz njega su i imena Nevena Baraća, čelnika Dubrovačke banke 90-ih, koji je zbog izjave da je Ivić Pašalić peti ortak, pritvoren na tri dana, te Ljerka Ercegović koja je neko vrijeme bila u bijegu, a potom u pritvoru. Ostarjeli Barać još se povlači po sudovima temeljem optužnica ODO Split za “poslovni odnos” s Ivićem Pašalićem. Svojedobno je MUP izvijestio da su u notarski ured upali momci pokriveni maskama i odnijeli papire koji bi u svezi Dubrovačke banke mogli teretiti Ivića Pašalića.

Vodeći život po margini, mijenjajući obrazac vlastite ličnosti i ponašanja, ovisno o položaju kojeg je tog trenutka obnašao, te mijenjajući lik moćnog političkog dužnosnika u ključnu osobu za “ucjenu” i političku “zaštitu”, Ivić Pašalić bio je i sam žrtva povremenih napada. Tako je 2006. izvršen bombaški napad na kuću u kojoj su živjeli, u kojem napadu mu je supruga za dlaku izbjegla stradavanje. Pašalić smatra kako iza napada na njegovu obitelj stoji Mesić koji je, kako kaže, imao odličnu suradnju sa Sanaderom. Osim toga ukradeni su mu i dokumenti iz bratovog automobila.

Nakon gubitka unutarstranačkih izbora u srazu sa Sanaderom i Glavaševim borbašima, Pašalić je prešao u poduzetničke vode. Otkupom dugovanja i drugim financijsko-pravnim potezima imovina Zagrebdrva prenešena je u cijelosti na Adriadrvo, u kojem je od 2005., Pašalić direktor. Radnici Zagrebdrva koji su godinama muku mučili radi svojih potraživanja, često su plaću dobivali u bonovima PIK-a Vrbovca ili Peveca, ali su pristali da se njihovi ugovori o radu prenesu na Adriadrvo, nadajući se boljitku.

Politički i poduzetnički (ne)uspjeh

Međutim, odmah po prijavi u Adriadrvo više od 70 radnika je dobilo otkaze čime su izgubili pravo na otpremninu na koju su imali pravo tijekom višegodišnjeg staža u Zagrebdrvu. U Adriadrvo se potom te 2005. ulijeva kapital preko tvrtke Croscan iz Lichtensteina u iznosu od 23,7 milijuna eura. To je jedna od niza tvrtki koje vodi Gerald Hoop, odvjetnik povezan s Vladimirom Zagorcem i Hypo bankom. No, 2010 godine mijenjaju se vlasnički udjeli u Adriadrvu, pa su suvlasnici Croscan Handels Anstalt, Lichtenstein i Südost-Holz-Beiteiligungs GmbH, Austrija, te Zdravko Pašalić.

Međutim, Adriadrvo unatoč tako značajnom iznosu svježeg novca loše posluje i gomila dugove, a jedno vrijeme uopće ne proizvodi. Prijedlog za predstečajnu nagodbu odbijen je, i u tijeku je ispitivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka zbog 62,610.000 kuna obaveza koliko je prijavljeno u prijedlogu, iako se prema financijskoj dokumentaciji zaključuje da su zaduženja premašila sto milijuna kuna. S gotovo 30 milijuna eura svježe unešenog lihtenštajnskog kapitala u potpunosti je modernizirana proizvodnja. Uz novu tehnologiju zadržano je uhodano tržište i obučeni su radnici. No, umjesto rasta i napretka, tvornica je u rukama Ivića Pašalića nagomilala dugove ili je poslužila kao – praonica novca.

Iste godine kad je postao direktor Adriadrva, Pašalić je osnovao Kapital konzalting i počeo se usporedo baviti građevinarstvom. Iako je riječ o mladoj i novoj tvrtki, pa i o neiskusnom poduzetniku, Hypo leasing Kroatien mu je pogodovao tako da je iz Hypo bgrupe dobio 30 milijuna eura kredita i to bez potrebnog učešća od 20-ak posto. Potom je krenula serija otvaranja novih poduzeća, pa su Ivić Pašalić i njegova obitelj vlasnički i upravljački povezani s više tvrtki: Kapital konzalting, Odra Servis, Calidus, Cropellets, te zanimljivi Mundus Viridis. Ta je tvrtka osnovana 2009., a trenutno posluje u prostoru Adriadrva i bavi se proizvodnjom peleta. Sve su Pašalićeve tvrtke, osim Mundus Viridisa u debelom s minusu, što upućuje na očekivani korak, da će se pojaviti u stečajnom postupku nad Adriadrvom – kao ozbiljan partner i jamac, koji će zacijelo preuzeti nekretnine na kojima se nalazi tvornica.

Kapital konzaltingu, građevinskoj tvrtki koja je u trajnoj blokadi još od 2012. i zapošljava samo jednog radnika, obveze su narasle na više od 257 milijuna kuna. Odobrena joj je predstečajna nagodba, prvenstveno zahvaljujući razumijevanju Hypo leasing Kroatien i Hypo banke s kojima je Ivić Pašalić postigao dogovor da im prepusti izgrađene nekretnine, a oni zauzvrat kao vjerovnici pristanu na značajan postotak otpisa duga, uz plaćanje ostatka duga na duži period i bitno manju kamatu.