Anto Magzan/PIXSELL
Anto Magzan/PIXSELL

Hoće li HDZ žrtvovati Hasanbegovića za Pupovčevu podršku?

Autor:

hoće li HDZ izdati svoje birače koji su glasali za Hasanbegovića, a mogli bi dobiti Pupovca? To bi, ukoliko se desi, učvrstilo podršku Plenkoviću izvan HDZ-a pa i Hrvatske, ali definitivno učvrstilo percepciju desnog biračkog tijela o Plenkoviću kao Sanaderu 2.0.

Pupovac je jasan, svoju podršku Plenkoviću, kojeg hvali na sva usta, uvjetuje time da Hasanbegović ne bude u novoj HDZ-ovoj vladi zbog svojih “revizionističkih stavova”, iako je Hasanbegović, što pokazuju i preferencijalni glasovi koje je dobio, jedan od najpopularnijih ministara iz Oreškovićeve vlade i jedan od najpopularnijih HDZ-ovaca među biračkim tijelom te stranke. A o tome čiji su stavovi zapravo revizionistički, Pupovčevi o Domovinskom ratu koji je za nas jedini bitan, ili Hasanbegovićevi o onom prije, bi se isto tako i te kako dalo raspravljati. Hasanbegović je isto tako dao jasan odgovor, “Pupovac neće kadrovirati sastav buduće hrvatske vlade. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković imat će čvrstu saborsku većinu sa, ili bez, tri mandata Pupovca”.

Pitanje je, međutim, kako će Plenković kadrovirati. Ako se odrekne Hasanbegovića, to zacijelo neće biti zbog Pupovca, već zbog Buzina i Bruxellesa. On dobro zna da centri moći, kako domaći tako strani, ne žele nikakvo zatezanje odnosa sa Srbijom, kamoli srpskom manjinom u Hrvatskoj. I to neovisno o količini provokacija i bezobrazluka, pa i agresivne antihrvatske propagande, koja dolazi iz Srbije.  Isto tako, zna da se tu ne radi samo o tri glasa podrške u Saboru, već vjerojatno o svih osam glasova “manjinaca”, jer je Pupovac njihov neformalni lider. A radi se i o željama EU i SAD, “Međunarodne zajednice”, “opinion making” medija, i tako dalje. Svi bi oni radije u vladi vidjeli Pupovca nego Hasanbegovića, ili bar da vlada dobije podršku srpske zajednice. S te strane, svaki racionalni i razboriti euro-cyborg koji razumije da je politika umijeće mogućeg, i da se s rogatim ne treba bosti, bi odabrao Pupovca. A Plenković je racionalan čovjek, koji se za razliku od svog prethodnika ne želi zamjerati onima koji bi ga mogli i rušiti, nakon što su ga podržali u kampanji. Jutarnji list voli Plenkovića, gotovo kao što je volio i kancelara iz Dugobaba, a sasvim sigurno nije Jutarnji taj koji se promijenio. Ali se, po svemu sudeći, promijenio HDZ.

Sumnje u Plenkovićevu odluku pobuđuje nekoliko stvari. Kad je u izbornoj kampanji upitan hoće li Hasanbegović ostati ministar, spremno je odgovorio da to “trenutno nije tema” i da će u kampanji Hasanbegović sigurno dati svoj doprinos. Nije rekao ništa o tome računa li HDZ na njega i nakon kampanje. Nadalje, Hasanbegović u izbornoj noći nije viđen na pozornici, kao što nisu viđene ni hrvatske zastave. Stajao je u kutu. Tamo je bio i velik broj ljudi koji su izabrani preferencijalno, a koji po svemu sudeći nisu “usklađeni” s novim smjerom politike HDZ-a. Kako će svi oni, ne samo Hasanbegović, biti pozicionirani kad se sastavi vlada, vidjet ćemo, no budu li marginalizrani, naročito Hasanbegović i Esih, bit će to zapravo – prevara birača. A dosta toga upućuje da bi moglo biti tako.

Plenković je usporedo s timom za pregovore s Mostom formirao tim koji je već pregovarao, među ostalima, s Pupovcem i ostalim zastupnicima manjina. Po dosad viđenom, neutralnom odnosu Plenkovića spram Hasanbegovića i ostalih s desne strane političkog spektra unutar HDZ-a, reklo bi se da odvaguje situaciju. S jedne strane su centri moći, zbog kojih bi ih se radije riješio i time popravio image HDZ-a među onima koji inače nisu skloni nacionalnom suverenitetu. S druge strane su birači, koji bi mu to mogli gadno zamjeriti, a Pupovac mu izlijetanjem nije olakšao stvari, naprotiv. Naime, odrekne li se Hasanbegovića pri sastavljanju nove vlade, to će svi protumačiti kao popuštanje Pupovčevom ultimatumu, iako će motivi u tom slučaju ipak biti drugi.

Dodatni problem za Plenkovića je tu, s jedne strane, što je HDZ-u glavna mantra u kampanji bila “ne želite valjda da se vrati Milanović”, da bi se na kraju otvorila mogućnost da se vrati – Pupovac, kao u vrijeme Sanadera kad je bio jedan od ključnih kadrova u vladi. Je li Milanović bio veći suverenist u odnosu spram Bruxellesa i Berlina, pa i Beograda i Buzina (stari hrvatski problemi s gradovima na B, još od Beča i Budimpešte!)  nego što će to biti Plenković, kojeg mnogi vide kao poslušnika i eurobirokrata, i koji tek treba dokazati da je u stanju suprotstaviti se centrima moći kako bi zaštitio hrvatske interese i dignitet? Ili će cijela priča završiti kao i u slučaju Karamarka, koji je uklonjen pod parolom “ne smije cijela stranka ispaštati zbog jednog čovjeka”? Naravno, to vodi uklanjanju drugog, trećeg, četvrtog, petog, pa onda onog malog u uglu s ružnom kapom, i tako dalje: kad jednom popustite pod ucjenom, morat ćete popuštati uvijek. A i ostavlja loš dojam stranke koja je spremna odreći se principa u zamjenu za vlast, koja nema svoje ja i jasan identitet.

Hasanbegović je jedan od rijetkih ljudi u politici 21. stoljeća, ne samo u Hrvatskoj, koji ne pristaje poltronski zaobilaziti istinu i ignorirati činjenice u ime nametnute političke korektnosti, i popularan je kod biračkog tijela koje naginje HDZ-u. No za veliki dio hrvatske javnosti, Pupovčevo projugoslavenstvo koje je povremeno dolazilo do ruba četnikovanja je prihvatljivije od “ružnih kapa” i suspektnih zastava s kojima se slikao dr. Hasanbegović. Podsjetimo, Pupovac je bio jedan od vodećih ljudi Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, u osnovi jugokomunističke stranke koju je osnovao s Predragom Matvejevićem, Žarkom Puhovskim, i Kočom Popovićem i čelnik Socijaldemokratskog saveza Hrvatske – Socijaldemokratskog saveza Jugoslavije. Potom je bio član SDS-a i još nekoliko srpskih stranaka, a i Samostalne demokratske srpske stranke Vojislava Stanimirovića, na čijoj listi je u više mandata član Sabora. Kraće vrijeme je bio predsjednik SDSS-a, a danas je potpredsjednik te stranke, i predsjednik Srpskog narodnog vijeća. Braća su mu služila u agresorskoj vojsci, a njegovo glasilo Novosti sustavno radi na trovanju odnosa između Hrvata i Srba u Hrvatskoj.

Je li on prirodniji partner novom HDZ-u od hrvatskih pravaša, a njegova prošlost manje kontroverzna od Hasanbegovićeve, koji se kao teenager slikao sa kapom HOS-a? Vidjet ćemo. Plenković se može donekle izvući tako da ne ubaci Hasanbegovića u vladu, ali da ne traži ni podršku Pupovca za svoju vladu u Saboru. No, uđe li Pupovac u novu vladu, ili je podrži pod uvjetom da u njoj nema Hasanbegovića, to bi moglo odbiti velik dio birača HDZ-a, koji su ionako bojkotirali izbore u prilično velikom broju. HDZ je imao čak 75.000 glasova manje nego lani, a spasilo ga je tek što je SDP u minusu za dvostruko više. Ali dolaskom Picule birači SDP-a bi se mogli vratiti na birališta. A eventualnim odbacivanjem Hasanbegovića i prihvaćanjem Pupovca Plenković bi učvrstio dojam da je glas za HDZ glas za politiku Angele Merkel i Milorada Pupovca.

Dusko Jaramaz/PIXSELL
Dusko Jaramaz/PIXSELL

Autor:

ZADNJE VIJESTI