Grabar Kitarović iznijela je zaključke razgovora sa šefovima stranaka i OTKRILA KLJUČNI PROBLEM U HRVATSKOJ!

"Nakon što sam obavila ove razgovore, nastavit ću razgovarati s institutima i drugim stručnim organizacijama, kojima je uostalom i posao iznalaziti odgovore na ova pitanja i izazove ili koji barem trebaju postaviti prava pitanja za kvalitetnu javnu raspravu", rekla je Grabar Kitarović.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović iznijela je zaključke razgovora s predstavicima političkog i društvenog života kojeg prenosimo u cijelosti:

“Protekla dva tjedna, kao što ste i sami svjedočili, razgovarala sam s većinom čelnika parlamentarnih stranaka (osim SDP-a i Laburista), ali i sa sindikatima i poslodavcima, te predstavnicima stručne i akademske zajednice. Učinila sam to kako bih saslušala njihova viđenja trenutačne situacije u državi te čula promišljanja oko potencijalnih rješenja nagomilanih problema. Zahvaljujem svima na ostvarenom dijalogu i što su sa mnom podijelili svoja razmišljanja.

Držim kako je to itekako važno zbog dviju činjenica:
–         Prvenstveno, prije dva mjeseca stupila sam na dužnost, kao najviši dužnosnik, izravno birana od građana Republike Hrvatske, te držim kako je normalno, a i uobičajeno u cijelom zapadnom svijetu kojemu pripadamo, da se kao nova Predsjednica upoznam kako s čelnicima stranaka, tako i s njihovim političkim stajalištima i planovima.

–         Isto tako, željela mi je bila utvrditi zajedničke nazivnike u identificiranju pravih problema u društvu, kako bismo pokušali kreirati prostor za dijalog, posebice uzimajući u obzir kako je ovo ujedno i izborna godina. Cilj mi je, kako sam i najavljivala, okupljati u dijalog. Često nećemo imati ista načela i poglede, no razgovorom ćemo naći zajedničke nazivnike i na njima početi graditi budućnost.

I doista, svi čelnici parlamentarnih stranaka s kojima sam razgovarala potvrdili su kako nedostatak dijaloga predstavlja ozbiljnu barijeru u iznalaženju onog minimalnog konsenzusa koje je društvu potrebno kako bi krenulo naprijed.

Podsjetit ću Vas samo na konsenzuse u našoj novijoj povijesti kada smo stvarali neovisnu državu, zatim kada smo kretali put NATO-a i Europske unije. Doima se kao da smo, zaključivši ta poglavlja i ostvarivši zajedničke strateške ciljeve, zaboravili postaviti nove ciljeve kojima bismo težili i prema kojima bismo usmjeravali društvo.

Ovom prilikom iz mojih razgovora s čelnicima većine parlamentarnih stranaka prenijet ću vam one točke ili probleme koji su se iskristalizirali kao važni društveni izazovi koji ili traže rješenja ili odgovore, ili barem postavljanje pravih pitanja.

Prići ću izlaganju tih izazova hijerarhijskim redom od onoga što je većina istaknula kao problem, grupirajući ih u nekoliko ključnih točaka.

1.     Prije svega, kao jedan od najznačajnijih izazova pred nama ističe se DEMOGRAFSKA KRIZA, koja se očituje kroz slab natalitet i odlazak ljudi iz Hrvatske. Starimo kao društvo i država, a iseljavanje, posebice mladih i obrazovanih ljudi u ključnoj dobi kada bi trebali zasnivati obitelj, dubok je problem.

2.     Drugi je ključan problem NEDOSTATAK DIJALOGA, kako u politici, tako i općenito u društvu. Iako postoje različita mišljenja, što je za jednu demokraciju itekako poželjno, razgovor se mora odvijati, argumentirane rasprave moraju se odvijati, a upravo to izostaje. Istaknuta je potreba stavljanja naglaska na služenje narodu i građanima, na komuniciranje i slušanje građana, a ne na vladanje. Svi, naime, žele sudjelovati u inicijativama i u dijalogu, osjećaju takvu dužnost i ističu potrebu predanosti radu za bolje sutra, za razliku od skrivanja iza zakona i paragrafa kao izgovora za nečinjenje.

3.     U Hrvatskoj ne postoji više samo gospodarska kriza, već OPĆA DRUŠTVENA KRIZA, koja se očituje u krizi morala, etike i vrijednosti, u najdubljoj podijeljenosti društva do sada. Ne postoji politika nacije, a prisutan je nedostatak nade i motivacije kod ljudi, kao i nedostatak entuzijazma. Naravno, tu opću društvenu krizu ponajprije osjećamo kroz velik broj nezaposlenih i blokiranih građana.

4.     Idući od ključnih izazova jest činjenica kako NE POSTOJI JEDINSTVENA -TEMELJNA GOSPODARSKA POLITIKA, koja bi se ogledala u odgovoru na pitanja poput kakvu mi to gospodarsku politiku želimo njegovati: plansku ili tržišnu. Sugovornici ističu potrebu naglaska na politiku održivog gospodarskog razvitka, a kao barijere ističu nepredvidljivost sustava zbog čestih promjena ili najava promjena u zakonskim okvirima ili pak u fiskalnim ili parafiskalnim nametima, izmjenama Zakona o radu, lošu investicijsku klimu, rast duga, gubitak radnih mjesta, neisplate plaća posebice državnih tvrtki, a znamo da je riječ o kaznenom djelu. Na posljetku, no ne manje važno, selo izumire, ne postoji jasna dugoročna strategija razvoja poljoprivrede, iako se vidi potencijal u toj gospodarskoj grani.
Moramo biti svjesni kako imamo iznimno očuvane prirodne resurse i nekontaminiranu zemlju, zato nam očuvanje okoliša te njegovo racionalno korištenje mora biti visoko na listi prioriteta.

5.     Gotovo svi podcrtavaju SLABOST INSTITUCIJA I NISKU RAZINU PRODUKTIVNOSTI DRŽAVNE ADMINISTRACIJE, ali i nužnost reforme lokalne i regionalne samouprave, jer smatraju kako je sadašnji sustav neodrživ. Previše je neproduktivnih agencija, a i loša je vertikalna i horizontalna komunikacija među njima. To je i najveća zamjerka ulagača. Veći dio sugovornika ističe nisku razinu iskoristivosti EU fondova, sporo pravosuđe te slabu iskoristivost državnih resursa, kao i državne imovine. I dalje se treba aktivno boriti protiv korupcije i to na svim razinama, istovremeno pazeći na stabilnost poduzetničke i investicijske klime. Deklarativno se poziva na institucije, a istovremeno se one ne osnažuju i ne izgrađuju. Naravno, valja nastaviti i dalje unaprjeđivati prava manjina.

6.     Moramo biti svjesni činjenice da je ovo izborna godina, odnosno GODINA PRAZNOG HODA, pa to rezultira strahom od preuzimanja odgovornosti za donošenje teških odluka, a i ignoriraju se sve inicijative koje dolaze s druge strane.

7.     Na posljetku, nekoliko elemenata koji su istaknuti u razgovorima, a koje stavljam u jednu grupu odnose se na ocjene kako nam je obrazovni sustav neprilagođen vremenu. On još ne poznaje sustav dualnog obrazovanja, iako bi to moglo pomoći zapošljavanju ljudi. Zatim, nedovoljno se iskorištavaju nezavisna udruženja, komore, instituti i slične stručne i strukovne organizacije kod iznalaženja rješenja za postojeće, ali i za buduće izazove. Cijeli aparat postao je neka vrsta ADHOKRACIJE.

Obzirom na sve ovo što sam čula u razgovorima i što većina parlamentarnih stranaka ističe kao izazove, ja vidim prostor za dijalog, prostor za konsenzus, pa ako hoćete i za novi društveni ugovor kako bismo zajedničkim snagama Hrvatsku usmjerili u pravcu koji će nam jamčiti kvalitetniju budućnost.

Što dalje?

Nakon što sam obavila ove razgovore, nastavit ću razgovarati s institutima i drugim stručnim organizacijama, kojima je uostalom i posao iznalaziti odgovore na ova pitanja i izazove ili koji barem trebaju postaviti prava pitanja za kvalitetnu javnu raspravu. Neki od njih možda već imaju rješenja, ali nitko ih nije saslušao, a neki će možda dobiti motivaciju da odrade analize prijeko potrebne za nas političare kako bismo donosili informirane odluke.
Nakon što odradim i te razgovore i prikupim određena stajališta i podatke, bit ću ih spremna podijeliti opet s čelnicima parlamentarnih stranaka, u nadi kako bi to moglo pomoći daljnjem dijalogu u političkom prostoru te kvalitetnoj javnoj raspravi.

Hvala vam lijepa.”