Trump porazio medije – kako mu je uspjelo?

2,8 milijardi dolara - to je iznos novca koji su mediji poklonili Trumpu pokušavajući ga zgaziti. Trump je uradio nešto što u povijesti političkog marketinga nikad nitko nije. Svi politički kandidati, uvijek, svugdje, su nastojali steći naklonost medija i novinara. Trump ih je od početka proglasio svojim neprijateljima broj 1. I nije prestao provocirati medije od prvog do zadnjeg dana. I tako dobio besplatnu reklamu u navedenom iznosu.

U teoriji, zaratiti s medijima je najbrži i najlakši način da izgubite izbore. On je prvi čovjek u modernoj povijesti koji ih je dobio iako je preko 99% medija bilo otvoreno protiv njega, i gazilo ga na svakom koraku, kršeći sve principe objektivnog izvješćivanja, izvrćući sve njegove izjave, podmećući gdje su stigli. Na svim anti-Trump medijima, a to su praktički svi, je 90% naslovnica non stop trumpetalo o Trumpu. Trump rasist, Trump šovinist, Trump seksist, Trump nacist, Trump katastrofa.

Je li te ljude ikad itko upozorio na osnovno pravilo političkog marketinga – svaki publicitet, pozitivan ili krajnje negativan, je u konačnici samo i jedino to – publicitet? Nije bitno što pričaju o vama, bitno je da pričaju o vama. Ne o nekom drugom. Sve drugo je relativna stvar, jer ono što je nekom negativno, nekom drugom je pozitivno. Ako hoćeš nekog medijski poraziti – ignoriraj ga! Brojni su odlučili podržati Trumpa upravo zato jer su stekli dojam da je cijeli svijet protiv njega. Da je čitava mašinerija usmjerena na njegovo uništenje. Kao što je, uostalom, i bila. I povezat će tu medijsku mašineriju s plutokratskim i političkim elitama, koje su njihovi neprijatelji. A neprijatelji njihovih neprijatelja, elita, su njihovi prijatelji.

Car svih internetskih trolova

Trump je odlučio obratiti se biračima izravno i posve zaobići medije, mediji i njihova pokvarenost su bili glavna tema njegovih predizbornih skupova! I dok su se oni tjednima zgražali kako on može uprti prstom u reportera CBS-a na svom skupu i reći mu da je “šljam”, Trump se obraćao biračima bez medijskog filtera. Logika je jednostavna, znao je da u medijima neće imati podršku, ali hoće na mrežama, od ljudi koji ga podržavaju. Trump, sa 70 godina najstariji američki predsjednik ikad izabran u prvom mandatu, je ujedno i prvi koji se posve oslonio na – društvene mreže! I preko njih komunicirao sam šaljući ubitače tweetove. Dok su u kampanji Hillary Clinton cijeli timovi smišljali što će se protweetati, dotle je on pisao što god bi mu palo na pamet – bilo uvredljivo ili ne. I nije štedio medije ni tu. Ariani Huffington, koja ga je stalno prozivala u svom moćnom Huffpostu, je poručio, kad ga je optužila da je homofob, da je ružna “izvana i iznutra” i da posve podržava odluku njenog bivšeg supruga Michaela da je ostavi zbog – muškarca. S Megyn Kelly, s Foxa, je preko tweetera vodio cijele ratove. Gazio je novinare više nego protivnicu u kampanji, vrijeđao ih, a oni mu nisu ostajali dužni.

Zapravo, nasjeli su na Trumpove provokacije. Kao stari biznismen iz osamdesetih, on se držao biblije tadašnjih Yuppieja, “umijeća ratovanja” Sun Tzua, i iskoristio je snagu neprijatelja u svoju korist. A neprijatelj su mu bili mediji, i on je od početka znao da ne može uraditi ništa da ih dobije na svoju stranu. Da su ga mediji jednostavno ignorirali, umjesto da su skakali ko opareni na svaku njegovu izjavu, on bi vjerojatno hladno izgubio izbore. Ali jednostavno nisu uspjeli ostati cool i ne odreagirati na provokacije. A na društvenim mrežama je igra bila u njegovu korist. Tamo je bitno umijeće trolanja, a Trump je neprikosnoveni car svih internetskih trolova.

Na kraju, analitičari su izračunali da je medijski prostor koji su mu mediji “poklonili”vrijedan 2.8 milijardi dolara, da ga je morao platiti. A rat na društvenim mrežama je dobio s lakoćom, i njegova poruka je došla do birača neiskrivljena. Usto, sve manje ljudi, s razlogom, vjeruju medijima koji su nekad objavljivali vijesti i činjenice, a danas prvo daju komentar, pa tek onda vijest, ako je uopće daju. A ako je i daju, prenesu selektivno samo ono što im odgovara, i prešute sve ostalo, poput napada na Trumpove birače. Današnji mediji su uglavnom čista, ostrašćena propaganda, i što su ga više napadali, ljudi su mu sve više vjerovali. Mediji su zaboravili da živimo u vremenu reality programa, a izbori su jedan veliki “Reality show”.  A Trump je majstor takvih emisija, i zato sad može reći Obami svoju legendardnu rečenicu iz “Pripravnika”: “Otpušten si!”.

Pitanja su, ipak, bitna!

Igra koju su igrali mediji se zvala “kontroverzija”. Pokušali su stvoriti što više “kontroverzija” oko Trumpa, i zamagliti pitanja iz kampanje, zamagliti o čemu se na izborima stvarno odlučuje. Istraživanja su pokazala da su birači očekivali da će upravo “kontroverzije” i skandali odlučiti o predsjedniku, ne razlike između kandidata o pojedinim pitanjima kao što su vanjska politika i Obamacare.

Tko je stvarao te kontroverzije? “Mediji”, odgovorili su birači u svim anketama, ne kandidati! Mediji su stvorili agendu predsjedničke kampanje u kojoj se trebalo pričati o tome je li Trump prije 20 godina nekog zašlatao po stražnjici, ne o tome kako izbjeći rat s Rusijom ili što uraditi s porezima!  Medije zanimaju “kontroverzije” i skandali, jer to se čita. Nikog nije briga za to što kandidati stvarno predlažu. Ipak, Rassmusen je ustanovio da 62% birača kaže da su politike koje kandidati predlažu bitnije od njihove osobnosti. A kad se radi o predloženim politikama, Trump je imao veliku prednost nad Clinton. I on nije htio dozvoliti da mediji okrenu priču na gay prava i pušenje marihuane. I zato je htio izbjeći da mediji postavljaju agendu. On ju je postavio, zaobišavši ih.

Obamacare? Većina američkih birača mu se protivila otkad je izglasan 2010. U istraživanju tjedan dana pred izbore, bio je nepopularniji nego ikad, i znatna većina je bila za njegovo ukidanje, naročito nakon nedavne najave velikih poskupljenja tog inače lošeg zdravstvenog programa.

Ilegalni imigranti? Clinton je htjela dati amnestiju za 11 milijuna ilegalnih imigranata, i time proširiti za toliko svoju biračku bazu. I dovesti nove. Većina birača se tome protivi.

Ekonomija? Prošlog mjeseca, 63% birača je reklo da ekonomska politika nije dobra za srednju klasu, pa ipak, Clinton je htjela nastaviti Obaminu ekonomsku politiku koja favorizira sirotinju na socijali i vrlo bogate, a svima između je sve teže.

Porezi? Većina birača hoće ono što Trump predlaže – manju vladu, manje regulacije, manje poreze. Clinton je htjela povećati i regulaciju i poreze.

Sporazumi o slobodnoj trgovini? Amerikanci ne žele TPP, koji je Clinton ispregovarala. Tim Kaine, njen potpredsjednik, je uhvaćen kako je govorio bankarima kako ona sad javno ne želi podržati TPP, ali će “promijeniti politiku kad dođe na vlast”.

Nacionalna sigurnost? Clinton nikad nije upotrijebila izraz “islamski terorizam” niti “radikalni islam” da ne uvrijedi birače muslimane, ali velika većina Amerikanaca vjeruje da su SAD u ratu s islamom.

Crnački pokret “BLM”? Trump želi poštivanje zakona, Clinton ne želi “rasizam u policiji”. No kad se dogodila provala nasilja nakon nekih ubojstava crnih građana od strane policije, od kojih su neka bila opravdana a neka nimalo, birači nisu više imali previše simpatija za “BLM”: smatrali su da je Clinton na strani prosvjednika, Trump na strani policije. Ali samo 14% Amerikanaca (uglavnom crnih) misli da je većina tih smrti krivnjom policije. Čak 72% ih rad policije ocjenjuje odličnim.

Istovremeno, samo 30% birača je smatralo da SAD idu u pravom smjeru, 72% da su podijeljenije nego ikad, 60% da su odnosi među rasama postali gori otkad je izabran prvi crni predsjednik. Birači su, kao i Trump, znali da će mediji biti na strani Clinton, i upravo zbog gore navedenog – jer ih više zanimaju ta politička pitanja nego “kontroverze” koje stvaraju mediji – su bili spremni ignorirati medijske umjetno stvorene “kontroverzije”. A kad smo kod njih, smatrali su, većinom, da je Hillaryn skandal s mailovima puno ozbiljiniji od Trumpovog navodnog pipanja žena.

U drugom planu

Clinton je u toj medijskoj harangi na Trumpa ostala potpuno u drugom planu, a i tu su mediji napravili veliku grešku pokušavši je prezentirati kao sveticu, osobu bez straha i mane, pridajući joj osobine koje ona, očito, nema. U vizuri medija ona je bila suosjećajna, hrabra, lojalna, uključiva, iskusna, sposobna, provjerena, brižna, uravnotežena, razumna, predana, fer, pragmatična. Pretvorili su je u karikaturu viteza na bijelom konju iz bajki za djecu, zataškavali afere, zdravstvene probleme, probleme s alkoholom, skandale. I činjenicu da kao “emancipirana žena” ništa ne bi postigla bez pomoći supruga koji ju je progurao svugdje gdje se uspjela progurati. Trump je pak krenuo drugim putem, otvoreno je pokazivao svoj karakter, vrline i mane. Ništa nije skrivao, nije se pokušavao dopasti svakom, poput Clinton, jer je znao da se ne možete dopasti svakom, ne u političkoj izbornoj kampanji gdje je velik dio ljudi ionako unaprijed protiv vas. “To sam ja, takav sam kakav sam, uzmite ili ostavite”. Pokazati otvoreno svoj karakter, čak i loše strane karaktera, ostavlja dojam iskrenosti! Trumpa volite ili mrzite. A oni koji ga vole, vole ga zbog istih stvari zbog kojih ga drugi mrze.