Putin se baš namjerio na njih: Tužna sudbina naroda koji ‘prkosi’ Vladimiru

U javnosti se često spominju čečenski borci koji u Ukrajini ratuju na strani Rusije. Čečenija je republika u sastavu Ruske Federacije pa zapravo ne bi trebalo biti začudno što u Ukrajini ratuju i Čečeni, međutim istina je puno dramatičnija. Naime čečenski predsjednik Ramzan Kadirov ustvari je na vlast došao tako što je njegov otac izdao svoj narod i pokleknuo pred Rusima.

Ponovno osvajanje Čečenije bilo je jedan od prvih nasilnih koraka u međunarodnoj politici koji je Ruska Federacija poduzela nakon raspada Sovjetskog saveza i kraja Hladnog rata.

Čečenija se nalazi na sjevernom Kavkazu, između Crnog i Kaspijskog mora. Na jugu graniči s Gruzijom, a na ostalim stranama je okružena drugim ruskim republikama, Dagestanom, Ingušetijom, Sjevernom Osetijom, odnosno Alanijom i Stavropoljskim Krajem. Zbog lokacije na križanju ključnih puteva preko planina, kao i mjestu gdje se sastaju različite kulture, Čečenija je kroz povijest uvijek bila mjesto previranja.

Some rare Chechnya photos pic.twitter.com/Tx3zrUhorQ

— Safar Publishing (@safarpub) May 2, 2024

Prvo osvajanje

Rusko osvajanje Čečenije počelo je u ranom 19. stoljeću, nakon što su uspješno odbili Napoleonove snage. Rusi su koristili brutalne metode kojima su izgladnjivali stanovništvo, provodili kolektivne kazne i prisilne deportacije. Rusi su bili uspješni u osvajanju teritorija, ali zbog nehumanog ponašanja, ostat će zapamćeni kao neprijatelji Čečenije.

Važno je navesti da su Čečeni po vjeroispovjesti muslimani, jer je to bio važan faktor u sukobu, pogotovo od 1834. godine, kad je pokret muridizam predvođen Dagestancom imamom Shamilom uzeo maha. Shamil je ujedinio nacije sjevernog Kavkaza i Rusiji proglasio sveti rat. Uslijedio je i Krimski rat u kojem su Čečeni podržavali Osmansko Carstvo. Međutim plemenski sukobi oslabili su Shamila i Rusi su ga uhvatili 1859. godine.

Rusko Carstvo je pobijedilo i okupiralo Čečeniju i sjeverni Dagestan. Neki Čečeni smatrali su da je Shamilova predaja izdaja što je stvorilo raskol između Čečena i Dagestanaca. Čečeni ponekad optužuju Dagestance za kolaboraciju s Rusima.

Oktobarska revolucija i Drugi svjetski rat

Nakon izbijanja Oktobarske revolucije narodi sjevernog Kavkaza osnovali su samostalnu Planinsku republiku Sjevernog Kavkaza. Ta država je bila samostalna do 1921. godine kad je aneksirana u Sovjetski Savez. Staljin je osobno vodio pregovore s kavkaskim vođama kojima je obećao visoku razinu autonomije. Čečeni su zbog zanemarivanja njihovih prava digli ustanak 1932., ali je on u nekoliko mjeseci ugušen.

Objavljen novi scenarij nuklearnog rata, a ovo što je Putin danas izveo zvuči dosta loše

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Čečene su optužili da su se tijekom invazije Wehrmachta masovno pridruživali njemačkim snagama. Ta činjenica nije povijesno utemeljena, ali je takva interpretacija bila dovoljna osnova da zloglasni sovjetski zapovjednik Lavrentij Beria naredi deportaciju pola milijuna Čečena koji su prebačeni u radne logore u Srednjoj Aziji. U to vrijeme su Rusi počinili i stravičan ratni zločin zapamćen po imenu Kajbački masakr. Oko 700 čečenske djece, staraca i žena natrpali su u štalu, koju su zatim zapalili. Zapovjednika koji je naredio počinjenje tog zločina odlikovao je sam Beria.

Čečenima je 1957. godine bilo dozvoljeno da se vrate kućama i ponovno je osnovana Čečensko-Inguška Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika. Međutim već iduće godine izbijaju etnički sukobi i to zbog svađe jednog Rusa i Ingušetljana oko djevojke. Tenzije se šire cijelom zemljom i sukobi traju do 1965. godine kad zamiru sve do proglašenja čečenske nezavisnosti 1991. godine.

Prvi i Drugi čečenski rat

Čečenska revolucija izbila je 1991. godine. To je bio buran ustanak kojim su proglasili neovisnost i osnovali Čečensku Republiku Ičkeriju. Čečenski predsjednik Džohar Dudajev provodio je nasilne politike nad drugim stanovništvom zbog čega je ruska vojska intervenirala 1994. godine. Dvije godine su intenzivno ratovali, ali je Rusija povukla snage, sve dok nije ponovno intervenirala 1999. godine.

Povod ruske invazije bilo je to što su čečenski islamisti prodrli u rusku Republiku Dagestan. Rusi su do 2000. godine sravnili grad Grozni sa zemljom, a već su do travnja te godine imali čitavu Čečeniju pod kontrolom. Ahmad Kadirov, otac trenutnog čečenskog čelnika bio je visoki muftija, jedan od predvodnika čečenskih pobunjeničkih snaga. Kadirov je bio pobornik vehabizma i njegove snage kanile su proširiti islam na okolne republike. Međutim kad je vidio da se ishod rata ne čini povoljno za Čečeniju, sklopio je dogovor s Rusima čime je postao marioneta Moskve u Čečeniji.

Važno je napomenuti da je Prvi čečenski rat bio vođen zbog aspiracija Čečena za odcjepljenje i samostalnost, što je vjerojatno bilo pospješeno brutalnom poviješću osvajanja i monstruoznim ratnim zločinima ruske strane. Međutim Drugi čečenski rat izbije jer su čečenski ekstremisti pod stijegom vehabizma pokušali islamizirati okolne države, na što je Rusija uzvratila brutalnom invazijom.

Sunrise in Chechnya, 1994-1996 The First Chechen War pic.twitter.com/UbGWjIvAFV

— 𒀱𒐫𒌧𒅃𒂝𒇫𒅌𒆜𒈞𒁎𒀱𒐫𒌧𒅃𒂝𒇫𒅌𒆜𒈞𒁎𒀱𒐫𒌧𒅃𒂝 (@TJ4vris) April 27, 2024

Terorizam i međunarodno djelovanje

Kad su čečenski separatisti postali svjesni da gube rat počeli su provoditi terorističke napade na području Rusije. Napade su provodili kroz duži vremenski period, ali relativno rijetko. Neki od najzapamćenijih napada su talačka kriza u Moskvi 2002. godine, talačka kriza u školi u Beslanu 2004. godine, bombaški napad na metro u Moskvi 2010. i bombaški napad na Domodedovo zračnu luku 2011. godine.

Čečenija pod ruskom marionetskom vlašću je veoma nestabilna. Vladajuće institucije su slabe, narod se nije pomirio s time da im vladaju Rusi, ali u trenutnom političkom okruženju jednostavno nemaju izbora. Međutim treba napomenuti da čečenski islamisti nisu odraz želje prosječnih čečenskih građana, već se radi o radikaliziranim pojedincima čije djelovanje ima izražen vjerski element.

Čečenski pobunjenici djelovali su i izvan ruskih granica, kako bi se suprotstavili interesima Moskve. Tijekom Sirijskog građanskog rata borili su se protiv ruskih snaga i Bashara al-Assada u Siriji. Od 2014. godine mnogi Čečeni volontirali su u sukobu na Donbasu gdje su se borili protiv ruskih separatista, dok su od 2022 godine Kadirove snage poslane u Ukrajinu. Iskusniji od tih boraca u Drugom čečenskom ratu ratovali su protiv Rusije, pa je ovdje prisutan i element psihološkog ratovanja u kojem Rusi pokazuju Ukrajincima da bi tako mogli završiti i njihovi vojnici.

No, this photo is not Ukraine. This Is Chechnya. In 1999, the capital Grozny was destroyed by the Russians. But 3 years earlier, Russia signed a peace treaty with the Chechens. They had lost the war and needed a pause. Only to go back and kill up to 300,000 Chechens, 25% of the… pic.twitter.com/ZQO7dedGdb

— Mykhailo Rohoza (@MykhailoRohoza) May 5, 2024

Velika tragedija

Nije moguće odrediti točan broj čečenskih žrtava u Prvom i Drugom čečenskom ratu jer su povijesna istraživanja nepotpuna ili fabricirana. Prema jednom izvoru u tim ratovima je ubijeno najmanje 60 tisuća Čečena, ali se brojke u nekim procjenama penju i do 160 tisuća.

Rusi uvjereni da je NATO umiješan u rat, Cameron poručio Ukrajini: ‘Imate pravo napadati Rusiju’

Čečenija je bila primjer nasilne ekspanzionističke ruske politike kojom Rusi nastoje proširiti svoju sferu interesa i stvoriti tampon zonu prema Zapadu. Lokacija Čečenije politički je i strateški atraktivna, pa nije ni čudo što se je za taj prostor kroz povijest vođeno toliko ratova.

S druge strane čečenski separatisti bili su vođeni islamskom ideologijom i nisu se priklanjali interesima Zapada, kao što je to činila Ukrajina pod Zelenskim, što je možda razlog što Zapad nije ni pokušao zaštiti Čečeniju od ruske invazije. U svakom slučaju radi se o jednoj povijesnoj tragediji u kojoj je stradao velik broj života, a Kadirov je pokazao da je vrijedan biti zapamćen kao novi Quisling.