Ovo su najstrašnija Obamina oružja za izazivanje atomskog rata (VIDEO)

Čime to Amerikanci raspolažu?

Zbog pojačanih napetosti u svijetu, otvaranja novog kriznog žarišta u Ukrajini i eskalacije sukoba u Iraku, u prvi plan ponovo su, nažalost, izašle procjene o vojnim sposobnostima pojedinih zemalja. One su važne u najgorem slučaju eventualnog šireg sukoba, ali i sada kao sredstvo ucjene, prevage u geopolitičkim i diplomatskim igrama. Vojna snaga pozadina je najvažnijih vanjskopolitičkih odluka svjetskih velesila, a nuklearno odvraćanje ovdje igra veliku ulogu. Svjetske vojne velesile svoje su nuklearne strateške snage organizirale u tzv. trijade, koje se sastoje od interkontinentalnih nuklearnih projektila, projektila koji se ispaljuju s podmornica i nuklearnog naoružanja kojim su opremljeni zrakoplovi. Uz Rusiju, najjaču takvu trijadu imaju SAD. Čime to Amerikanci raspolažu?

Trident

Prema nekim procjenama, riječ je o najskupljem projektilu na svijetu. Ovaj termonuklearni balistički projektil ispaljuje se s podmornice i lansira se ispod površine mora. Težak je 80 tona, ima domet od 7400 kilometara, a putuje brzinom od 21.000 kilometara na sat. Njime je opremljeno 14 američkih podmornica klase Ohio, koje ukupno nose 24 Tridenta-II. 2006. godine predložena je modifikacija Tridenta-II u konvencionalne rakete bez nuklearnih sposobnosti. No, problem je u tome što bi takve rakete radari teško razlikovali od nuklearnih. Vladimir Putin, između ostalih, upozorio je da bi takav projektil mogao slučajno izazvati nuklearni rat. Osim Amerikanaca, koriste ga i Britanci. U priloženom videu može se vidjeti podmorsko lansiranje Tridenta. 

LGM-30 Minuteman III

Od 2014. godine, LGM-30G Minuteman-III je jedini interkontinentalni nuklearni balistički projektil koji SAD koriste. Dug je 18,2 metra, težak 35 tona i ima domet od 13.000 kilometara. Kada se ispali, putuje brzinom od oko 23.000 km/h. SAD ih trenutno ima oko 450, a svaki je opremljen sa dvije do tri nuklearne glave. To će se idućih godina smanjiti na jednu glavu po projektilu, a njihov broj smanjit će se na 400. Ovih je dana američko zrakoplovstvo (USAF) odobrilo ugovor o održavanju ovih projektila sa Lockheed Martinom vrijedan 109 milijuna dolara. Projektil je ime dobio po članovima elitnih kolonijalnih postrojbi iz Američke revolucije.

Zrakoplovi opremljeni nuklearnim bombama

Amerikanci trenutno imaju stotinjak B-2 i B-52 bombardera koji su sposobni za nuklearne misije. Taj broj planiraju smanjiti na oko 60, a zrakoplovstvo je započelo i s “umirovljenjem” nuklearnih projektila koje nose B-52, tako da ih je trenutno polovica u mogućnosti nositi nuklearno oružje. Boeing B-52 Stratofortress je subsonični strateški bombarder dugog dometa koji je prvi put poletio davne 1952. godine. Varijacija B-52H u službi bi trebala biti čak do 2045. godine! Northrop Grumman B-2 Spirit je mlađi i moderniji brat ovog “teškaša”, koji je prvi put poletio tek 1989. godine. Koristi tzv. “stealth” tehnologiju koja mu omogućava nevidljivost na radarima. Amerikanci su nedavno poslali dva bombardera u Ujedinjeno Kraljevstvo. U nastavku pogledajte kako B-2 toči gorivo, a B-52 radi ono za što je i dizajniran – bombardira.

PAC-3

Iako ne ispada u nuklearnu trijadu, vrijedan je spomena. Patriot raketni sustav je sustav raketa zemlja-zrak (eng. SAM). SAD ga koriste od 1981. godine. Nekoliko je puta nadograđivan, a trenutno je aktualna varijanta raketa PAC-3. Proizvođač Lockheed Martin opisuje PAC-3 raketu kao najnapredniju i najbolju protuzračnu obranu na svijetu. “PAC-3 projektil je presretač visoke brzine koji ruši nadolazeće ciljeve direktnim udarom tijelo o tijelo. PAC-3 rakete, kada se koriste u Patriot bateriji, značajno pojačavaju oružanu moć sustava”, piše proizvođač. Razlog tome je što u lanser stane čak 16 PAC-3 raketa, u usporedbi sa samo četiri PAC-2. No, PAC-3 ipak ima i nekih nedostataka u usporedbi sa svojim prethodnicima, što se pokazalo i na terenu. Tijekom operacije “Iračka sloboda” 2003. godine, PAC-3 je srušio dva koalicijska zrakoplova, a većinu posla obavila je starija verzija, PAC-2. Osim SAD-a, koji ga koristi u svom antibalističkom sustavu raketne obrane THAAD, koriste ga i Nijemci, Španjolci, Japanci…