Nakon što su primile pomoć EU, zadužene članice u još većoj krizi

Službeni statistički podatci, kojima je svaki stručni komentar suvišan, s jedne strane pobijaju sve napore tamošnjih vlada da svoje zemlje izvedu iz krize, a s druge strane dokazuju potpuno promašen smjer Europske unije koja cijelo vrijeme krize inzistira na štednji, smanjivanju deficita i razduživanju. Dovoljno je samo spomenuti da zemlje koje su išle suprotnim smjerom – povećale potrošnju, odustale od smanjenja deficita i provele kontroliranu devalvaciju nacionalne valute – danas izlaze iz krize, potrošnja građana se povećava, čak se otvaraju i nova radna mjesta.

Sve zemlje Europske unije koje su zbog ekonomske krize zatražile financijsku pomoć od Bruxellesa i s njim povezanim financijskim institucijama kako bi im se pomoglo na putu oporavka, danas su u još većim gospodarskim problemima nego prije traženja pomoći, a njihovoj agoniji ne vidi se kraja! Službeni statistički podatci, kojima je svaki stručni komentar suvišan, s jedne strane pobijaju sve napore tamošnjih vlada da svoje zemlje izvedu iz krize, a s druge strane dokazuju potpuno promašen smjer Europske unije koja cijelo vrijeme krize inzistira na štednji, smanjivanju deficita i razduživanju. Dovoljno je samo spomenuti da zemlje koje su išle suprotnim smjerom – povećale potrošnju, odustale od smanjenja deficita i provele kontroliranu devalvaciju nacionalne valute – danas izlaze iz krize, potrošnja građana se povećava, čak se otvaraju i nova radna mjesta.

Posljednji dokaz da se famozna 'Trojka' koja zemljama postavlja uvjete za dobivanje pomoći (EU, MMF i Europska centralna banka) ponaša ko' slon u staklarskoj radnji je Cipar. Nakon što je u ožujku pristala na dolazak gore spomenute 'financijske žandarmerije', ta je nesretna otočna država uspjela ostvariti još veći pad BDP-a u kvartalu koji je uslijedio nakon što je dogovorila financijsku 'pomoć' – u prvom tromjesječju BDP joj je pao za 4,8 posto, a u drugom 5,4 posto! Za 10 milijardi eura pomoći Cipar je morao ugasiti drugu po veličini banku i srezati depozite veće od 100 tisuća eura u najvećoj banci. Ciparska će ekonomija, prema službenim procjenama, ovu godinu završiti u minusu od čak 8,7 posto (što je previše i za hrvatske minuse) i u takvom očaju strepiti hoće li joj se ministri financija eurozone smilovati i odobriti novu tranšu pomoći ili postavljati nove uvjete (čitaj: rezove, posebno socijalne).

Primjer Cipra (a ima ih, hvala Bogu, još) samo dokazuje u kakvim se bezizlaznim situacijama nađu zemlje koje zatraže pomoć 'Trojke' – pomoć su zatražile zbog problema u kojima su se našle, a sad im probleme stvaraju 'Trojkini' uvjeti, a ako na njih ne pristanu ništa od novca i opet problemi… Grčka je, zahvaljujući 'ciljanoj' europskoj politici posvemašnje štednje i rezova u zadnjih 5 godina krize strmoglavila vlastitu ekonomiju za nevjerojatnih 23 posto dosegavši rekordnu nezaposlenost od 28 posto. Grčku krizu danas se naziva najtežom mirnodopskom recesijom u povijesti, a tek 2020. ta će zemlja svoje dugove smanjiti na razinu da ih sama može otplaćivati! Irci bi, pak, trebali odahnuti početkom iduće godine jer im krajem ove istječe program pomoći i tek tada Irska će se, bez okova europske pomoći, smjeti zaduživati na financijskim tržištima kako i koliko želi. Portugalu je još 2011. poručeno da se niti ne pokušava zadužiti (izdati obveznicu) u inozemstvu do kraja 2103., a ako želi nešto novca onda će mu EU dati nešto malo, ali pod njihovim uvjetima. Nevjerojatno socijalno nepravedna sprdačina odvija se u Španjolskoj. Ta je zemlja dobila 100 milijardi eura pomoći, ali ne za potrebe državnog proračuna (naroda), nego za spašavanje (privatnih) banaka, a ako privatni bankari ne uspiju vratiti taj novac, za njega jamči država, odnosno španjolski narod!!! I službeni Madrid zbog toga provodi takve proračunski rezove da su očajni građani gotovo svaki dan na nekom prosvjedu, umjesto na radnim mjestima, kojih je sve manje, a pomoć od 100 milijuna eura uopće nije predviđena za (nedaj Bože) otvaranje kojeg radnog mjesta.

Tužno je bilo prošloga ljeta gledati grčku koalicijsku vladu s premijerom Samarasom koja je pokušala od 'Trojke' zatražiti da im malo popuste u rezanju plaća, očuvanju radnih mjesta i povećanju poreza, a da im svejedno daju pomoć. Naravno da nije uspjela. Još je žalosnije bilo gledati talijansku ministricu socijalne skrbi Elsu Fornero koja se u prosincu 2011. na konferenciji za novinare doslovce rasplakala nabrajajući rezove u svom resoru. No, 'Trojkinu' financijsku žandarmeriju nisu dirnule suze deložiranih obitelji i gladnih radnika, a kamoli neke tamo ministrice iz neke tamo zemlje koju su uspjeli zadužiti do devetog koljena.

Točka na i ove promašene gospodarske politike (ili možda baš smišljene – zaključite sami) koju bez najmanjeg osjećaja za čovjeka provode EU, ECB i MMF je osnivanje famoznog Europskog fonda za spašavanje. Taj fond pogođenim zemljama odobrava financijsku pomoć pod, vidjeli smo, tako strogim uvjetima da je za pretpostaviti da taj fond očito raspolaže s malom količinom novca pa se, eto, mora paziti na svaki euro. No, nakon što su uspjeli uništiti životne standarde i ekonomije polovice Europe, šef fonda Klaus Regling poručuje da fond još uvijek ima oko 90 posto od svojih 500 milijardi eura!! Pa se postavlja pitanje koga taj fond 'spašava' – prezadužene članice ili njemačke kreditore? Podsjetimo, pod kontrolu Bruxellesa od početka iduće godine, a zbog probijenog deficita i velike potrošnje, dolazi i hrvatski proračun…