KREŠIMIR MIŠAK: Prije su špijuni metu pratili pješke, a sad to rade iz naslonjača!

Primjerice, svaki laptop ima ugrađenu kameru koju se jedino softwarski može isključiti - uvijek je otvorena napadu... Ako se netko hakira u vaš sustav vjerojatno nećete primijetili ništa - niti da vas se snima, niti prisluškuje. To su kamere koje vire u vašu spavaću sobu, u vaš dnevni boravak. Stroj uključen - nadzor moguć!

Kad gledate stare detektivske filmove, barem po jednom segmentu mogu se činiti kao da dolaze iz nekih temeljno sasvim drukčijih vremena – činilo se da se ljudi mogu negdje sakriti, samim time što fizički promijene mjesto boravka, zbog čega su stari detektivi i morali obijati tolika vrata i pragove. Jednako tako, ako su htjeli nešto saznati o svojoj meti morali su to činiti i figurativno i doslovno “pješke”, ispitujući ljude i poznanike osobe koju istražuju. Danas skoro da se svaki malo napredniji korisnik računala i interneta može baviti takvim poslom iz svog naslonjača. Što li tek onda mogu velike obavještajne službe čija sprega s velikim informatičkim tvrtkama više nije čak ni tajna?

Spiegel Online je prije nekoliko godina izašao u javnost s tvrdnjom da je izvjesni Andy K., kao službenik Applea, intenzivno surađivao s tajnim službama u SAD-u na razvoju protuobavještajnog softvera Coin. Riječ je o programu kojim se, pisalo je, htjelo ubrzati utvrđivanje veza između korisnika na socijalnim mrežama, a Coin bi se koristio i kako bi se protuobavještajni agenti mogli jednostavno koristiti desecima lažnih identiteta na tim mrežema. Apple nije odgovorio na Spiegelove upite, a Spiegel se pozvao na desetke tisuća mailova koje su razmijenili Andy K. i agenti, a koje su objavili hakeri nakon provale u servere tih agencija.

Osobno vjerujem da društvene mreže imaju naglašeno, ako ne i prvenstveno obavještajnu svrhu. Ali prvo moramo razumjeti što zaista zanima obavještajni sustav, inače se možemo naći u zabludama poput one zbog koje je jedan čovjek koji ne vjeruje u “teorije urota” (a vjeruje da stvarno teroristi ugrožavaju svijet i da se dobri dečki u svjetskim – poglavito američkim – obavještajnim agencijama bore protiv njih za dobrobit svih nas) rekao, po prilici, “pa što, ako ih tako zanima, neka motre kad idem na WC. Ja ionako ne radim ništa protuzakonito”. No, jedan naš stari i ugledni fizičar ispričao mi je kako je poznavao jednog fizičara u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, s kojim se na raznim simpozijima i sprijateljio. Jednog dana saznao je da je čovjek uhićen zbog špijunaže, tj. suradnje sa stranim obavještajnim službama. Nakon pada Berlinskog zida ga je sreo i upitao je li doista surađivao sa službama i kakve im je podatke davao. Neke tehničke ili znanstvene, pretpostavljao je. No, njemački fizičar mu je rekao da ga nitko nikad ništa nije pitao o znanosti i tehnologiji, već su strane agente zanimale naizgled banalne stvari: o čemu ljudi razgovaraju u kafićima ili na ulici, kako prosječan čovjek razmišlja ili osjeća o ovome ili onome…

To je zapravo oduvijek ono što je zanimalo špijune kroz povijest – puls ljudi. Kako se osjećaju, što razmišljaju? Je li tlo njihovih umova spremno ili dovoljno oplemenjeno za neku novu stepenicu u društvenom inženjeringu ili nekoj operaciji podizanja lažne revolucije, ili će stvar propasti odmah na početku zbog nespremnosti ljudi da je prihvate?

Stallman: Facebook je stroj za digitalni nadzor ljudi

U lipnju 2012., prilikom posjeta Zagrebu, Richard Stallman – pionir programiranja i internetskog aktivizma i jedan od najutjecajnijih aktivista i teoretičara slobodnog softvera – u intervjuu je o Facebooku rekao da je to “stroj za digitalni nadzor ljudi”. Dao je i primjere: „U Irskoj je jedan čovjek uspio od Facebooka dobiti sve materijale koje ta društvena mreža ima o njemu i dobio je dvije tisuće stranica! Pa toliko o običnim građanima nisu imale ni sovjetske tajne službe. Digitalna tehnologija omogućava nadzor ljudi o kakvom je Staljin samo mogao sanjati. A mi danas živimo u svijetu u kojem vlade suzbijaju narodne pobune i rade u korist bankara. U Europi je Mađarska u tome zasad otišla najdalje. Digitalna tehnologija omogućava vlastima povećanje kontrole nad ljudima i nalazimo se na putu koji nije demokratski. Facebook će američkoj vladi dati sve podatke koje ima o nekoj osobi, zahvaljujući licemjerno nazvanom zakonu Patriot Act. Zato se moramo oduprijeti i vladinom i korporativnom nadzoru. Ukratko, Facebook nije vaš prijatelj.”

Objasnivši da je “slobodni softver ujedno i obrana protiv zlonamjernog softvera, takozvanih virusa”, rekao je: “Stvar je jasna: ako korisnici ne kontroliraju program, onda program kontrolira korisnike. A netko uvijek kontrolira i program, te tako podčinjava i korisnike, zadobiva nepravednu moć nad njima. (…) Programi tako ograničavaju korisnike, špijuniraju ih i slično, a takvi elementi se nalaze u većini komercijalnih programa. Windows, Mac OS, iStvari, Flash Player, Playstation 3, Amazon Swindle i većina današnjih telefona sadrže zlonamjerni softver.”

Naznaku koliko je Facebook olakšao posao obavještajnim službama dobio sam kad sam ga i sam jednom iskoristio u “obavještajne” svrhe. Jedan čovjek kojem baš nisam vjerovao prijetvorno me zamolio nešto, a da bih saznao ima li kakvu skrivenu namjeru otišao sam na njegovu Facebook-stranicu gdje sam odmah, recimo, uočio popis njegove omiljene literature iz koje mi je bilo potpuno jasno kako razmišlja i na koji me način želi iskoristiti. Trebalo mi je ukupno pet sekundi. Vjerujem da je sličan zadatak obavještajcima proteklih desetljeća bio malo teži – zato su se i raspitivali o onim pitanjima koja je njemački fizičar nazvao banalnima. Informacija nikad nije banalna, ona je uvijek pokazatelj šire slike. Kao što je to i informacija da je dugogodišnji vlasnik Facebooka Rupert Murdoch, elitin igrač do srži, kojem je jedno od važnih zaduženja bilo postavljati britanske premijere kroz medijske kampanje u svojim tiskovinama.

Projekt “Indect” – udar na slobodu pojedinca

Krajem 2011. godine u Zagrebu je na 75 lokacija postavljeno 225 kamera, navodno radi snimanja nesavjesnih vozača, ali i grafitera. Sam bog zna koliko ih je od tada uvedeno, jer ih viđam i po prometno krajnje neatraktivnim dijelovima novozagrebačkih četvrti. Sigurno je da povećavanju broja kamera neće biti kraja – u Londonu se već, preračunato, nalazi po jedna kamera na svakih sedamnaest ljudi!

Ali neće nas motriti samo kamere sa zidova. Od 2011. u Nizozemskoj se počelo implementirati tehnologiju potpunog nadzora pod nazivom projekt “Indect”, koja pokazuje i smjer u kojem na tom polju ide čitava Europska unija, decentno i neprimijećeno, u raznim državama različitim brzinama. U rijetkim novinskim tekstovima o toj temi pisalo se da “EU priprema najveći udar na slobodu pojedinca u povijesti čovječanstva – Indect”.

Letjelica s kamerama “Indecta”

Jedan od tekstova počinjao je dramatično, zamišljenom (ali potencijalno ne i izmišljenom) situacijom – noću se šetate gradom i shvatite da kasnite na autobus. Odlučite potrčati. Iznad vas kruži bespilotna letjelica, koja zbog sumnjivog ponašanja odmah skenira vaše lice i sazna tko ste. Podatke pošalje na središnje računalo koje uspoređuje sve druge informacije o vama. Gdje ste bili posljednjih nekoliko tjedana, koje e-mailove ste slali, koga ste zvali telefonom i što ste sve objavili na internetu.

EU je 2009. počeo financirati projekt “Indect” (“Intelligent information system supporting observation, searching and detection for security of citizens in urban environment”), koji omogućava upravo navedeno. Prevedeno, naziv projekta glasi: “Inteligentni informacijski sustav za podršku praćenja, pretraživanja i ispitivanja za sigurnost građana u urbanim područjima”. Čak sedamnaest ustanova iz devet država udružilo se na tom projektu. Na stranici Indecta piše da je cilj razviti platformu za razmjenu i osiguranje podataka kako bi se spriječile terorističke prijetnje, ozbiljniji zločini, nasilje i “abnormalno ponašanje”. Tamo stoji i da je ovaj posljednji pojam uveden od EU i da je “kontroverzan”: “Mi pod tim izrazom shvaćamo kriminalno ponašanje”. Doista, kako će se kriminalno ponašanje automatski prepoznati? Trči li čovjek noću jer lovi autobus ili zato jer je u bijegu od zakona? Indect ovako definira abnormalno ponašanje: “Utrke, predugo sjedenje na jednom mjestu, sastanci s više osoba, vikanje, sjedenje na podu u javnom prijevozu.” Sve ovo kao da stiže ozravno iz starog SSSR-a.

Indect će u konačnici razviti potpuni nadzor kroz sveobuhvatni sustav koji različite tehnološke izvore (ulične kamere, leteće kamere, Internet, telefonski razgovori, e-mailovi itd) spaja u jednu cjelinu. Indect piše da će leteće kamere “pomoći policiji u svojim svakodnevnim ophodnjama ulicama, osobito u gusto naseljenim urbanim područjima, gdje je identifikacija i progon zločinaca pravi izazov.” Nisu izostale ni kritike ovako očiglednog “orwellijanstva”. Njemački povjerenik za zaštitu podataka Peter Schaar žalio se za njemački magazin Kontraste da ne može doći ni do kakvih konkretnih podataka o projektu. Britanski Telegraph nazvao je Indect “orwellovskim planom”.

Elektronsko motrenje iz zraka svakako je novi korak koji će jednog dana bespredmetnom učiniti raspravu o fiksnim kamerama. Kalifornijska tvrtka AeroVironment razvila je bespilotnu letjelicu nazvanu nanokolibri, kojom se koristi američka vojska u Iraku i Afganistanu. Ima kameru, odašiljač i raspon od samo 17 cm, te može uspješno pronaći osobe na tlu i pratiti njihovo kretanje. Njome se upravlja daljinskom upravljačem, a leti mahanjem krila. Inženjeri tvrtke su rekli da će razvoj letjelice potrajati još nekoliko godina nakon čega će se moći koristiti i u civilne svrhe. Sigurno sve humane. Nikako nekakve orwellovske perverzije.

Računala i mobiteli

Potpuni nadzor danas doista nije teško izvediv. Svaki laptop ima WLAN i šalje podatke kroz zrak u okrug od pedesetak metara. Svaki laptop također nosi ugrađenu kameru koju jedino softwarski možete isključiti, što znači da je uvijek otvorena napadu koji je može aktivirati bez vašeg znanja. Svaki laptop nosi u sebi mikrofon, koji se također može isključiti samo softwerski. Ako se neko hakira u vaš sustav, vjerojatno ne biste primijetili ništa – niti da vas se snima, niti prisluškuje. To su kamere koje vire u vašu spavaću sobu, u vaš dnevni boravak. Ako su strojevi stalno uključeni, nadzor je u svakom trenutku moguć. Cloud-computing je postao jedna od najvažnijih strategija za budućnost IT-tržišta, a to u prijevodu znači: Vaši podaci na tuđim serverima.

Potom, skoro svaki pojedinac nosi mobitel u džepu. Noviji mobiteli imaju čak dvije ugrađene kamere, mikrofon i GPS sustav. SAD je nedavno uveo zakon da svaki mobitel do 2018. mora imati ugrađen GPS. Svaki nosač mobitela se GPS-om može locirati unutar metra, a nosi oznaku imena i adresu nosača. Potom, nove igračke imaju implementaciju “nadzora za bolju igru”. Microsoft Kinect za Xbox 360 je jedna od kamera koja stoji ispred televizora u dnevnom boravku i stalno pokazuje prema vama. Ta kamera snima toplinu i može prepoznati trodimenzionalne objekte u sobi. Indect će objedinjavati sve te podatke, baš kako je to onaj informirani tip napisao u knjizi “1984”.

Kad smo kod romana “1984”, on svoje oživotvorenje dobiva i kroz nedavnu opomenu tvrtke Samsung svojim korisnicima: “Budite svjesni da će, ako vaše izgovorene riječi sadrže osobne ili druge povjerljive informacije, program za prepoznavanje glasa snimljene podatke prenijeti trećoj strani”.

Michael Price, savjetnik Nacionalnog programa za slobodu i sigurnost, napisao je da se zbog mogućnosti dijeljenja privatnog razgovora s trećom stranom sada “užasava” svojeg televizora, koji i sam sve više nalikuje špijunskoj alatki koja vidi, čuje, snima sve što se događa u nečijem domu. Samsung Smart televizori također pamte koje web stranice korisnici posjećuju, imaju ugrađenu kameru za prepoznavanje lica i koriste praćenje kolačića kako bi detektirali koji sadržaj se najčešće gleda. Iako Samsung navodi u svojoj politici privatnosti da je treća strana “servis koji pretvara govor u tekst”, kroz shvaćanje u kojoj mjeri su korporacije, vrhovi država i obavještajne služne isprepletene, malo tko razuman bi povjerovao da će priča tu završiti. Zapravo je manje bitno što se zbiva s podacima snimkama razgovora u obitelji i drugim događajima koji se odvijaju ispred televizora. Pitanje jest zašto bi uopće netko imao takav pristup nečijoj privatnosti, pa i pod isprikom navodnog (mo’š mislit) “unaprjeđenja usluga”. Priče za stvarno jako malu djecu, ali – nevjerojatno – ipak prolaze. Na gorivu terorističkih napada sumnjivih pozadina sve je manje ograda prema nadzoru ljudi, ali NSA je objavio upozorenje: “Ako nemate što skrivati, nemate se čega ni bojati”. Tako da nema nikakvih problema, jer smo svi mi ipak poštenjačine, bar dok se naša uvjerenja i djelovanja poklapaju sa slikom koju kontrolni sustav plasira kroz medije.

O sprezi velikih informatičkih tvrtki i vlasti svjedoči činjenica da je svojedobno Eric Schmidt, izvršni direktor Googlea, bio favorit američkog predsjednika za novog ministra trgovine. Prije toga su surađivali već dvije godine, jer je Obama imenovao Schmidta u svoje savjetodavno tijelo o znanosti i tehnologiji i ponudio mu mjesto prvog tehničkog savjetnika. Ovakve sitne vijesti daju male naznake na to tko ustvari vlada internetom i svim njegovim oblicima poput Googlea, Facebooka i slično. O web-špijunaži više u sljedećem nastavku…