Bičevanje žena, simbol plodnosti i magične genitalije

Autor: G.R.

Najvažniji blagdan za više od milijardu kršćana svoje korijene ima u vremenima kada kršćanstvo još nije niti postojalo, a mnoge činjenice godinama su se pokušavale sakriti, jer Crkva za njih ne želi ni čuti.

Više od milijardu kršćana slave Uskrs kao središnji blagdan svoje vjere. Velika većina njih taj dan obilježava Isusovo uskrsnuće, dok će oni manje religiozni kao prvu asocijaciju vjerojatno navesti uskršnjeg Zeku. Ipak, mnogi pripadnici obje navedene skupine ni ne slute kako Uskrs u sebi sadrži mnoge zanimljive poganske korijene.

Božanstvo plodnosti, seksa, rata i ljubavi

– službena verzija kaže da Uskrs datira između 26. i 36. godine nove ere

Eostre

– korijeni Uskrsa povezuju se i s blagdanom Pesah, kada Židovi slave dan na koji ih je Jahve poštedio, a pritom ubio svu prvorođenu egipatsku djecu

– blagdan se počeo nazivati Uskrsom tek u Srednjem vijeku (između 1300. i 1499. Godine)

– neke verzije govore o tome da je Uskrs nekada obilježavao blagdan koji je slavio festival proljeća, koji je mnogo stariji od kršćanstva




– ime Uskrs potiče od saksonske božice Eostre ili Ostare. Mnogi učenjaci to povezuju s Astarteom ili Ishtarom, božanstvima drevnog Babilona koja datiraju još iz brončanog doba, a predstavljali su plodnost, ljubav, rat, seks i zoru

– jedna od poznatijih teorija vezanih za blagdan Uskrsa govori o starim poganskim kalendarima, prema kojima je Uskrs kao ime, navodno i nastao. Riječ je o prvoj nedjelji nakon punog mjeseca koje slijedi proljetni ekvinocij

– Barbara G. Walker u ženskoj enciklopediji mitova i tajni tvrdi da su putujući pjevači saksonskog podrijetla znali da su njihova božica Eostre i indijska Velika Majka Kali zapravo isto božanstvo




– staroengleski nacionalni ep ‘Beowulf’, koji datira iz 8. stoljeća poslije Krista, govori kako su ‘vode Gangesa, čiji su se valovi ulijevali u daleko, nepoznato more, prolazili blizu Eostrinog velikog doma’

Bičevanje žena i slavljenje godišnjih doba

U Češkoj i Slovačkoj zabilježeni su neki prastari uskršnji rituali koji bi danas bili okarakterizirani, u najmanju ruku, kao neobični. Naime, muškarac bi ručno izrađenim bičem udarao ženu (nikada jako, radilo se u svojevrsnoj igri), koja bi potom, iz zahvalnosti, muškarcu odnijela obojeno jaje i malu količinu novca. Spomenuti bič u Češkoj se zvao pomlázka, a u Slovačkoj korbáč. U nekim slučajevima žena bi na muškarca izlila kantu vode, a cijeli ritual s bičem, jajem, novcima i vodom služio je kao zabava, a ne da se nekoga ponizi ili ozljedi. To je proizlazilo iz vjerovanja da se ženu katkad treba malo udariti bičem, zbog čega će ona zadržati svoju ljepotu i dobro zdravlje.

Uskršnje vatre

U nordijskim zemljama Danskoj, Švedskoj i Finskoj mala bi se djeca oblačila kao vještice, te bi nedjelju prije Uskrsa išli od vrata do vrata i tražili slatkiše. Odrasli su za sami Uskrs bojali tvrdo kuhana jaja, odmarali se, čitali knjige i gostili se. Inače, ritual bojanja kuhanih jaja potiče još iz Perzije, gdje su taj običaj razvili kako bi u proljeće prikazali nadolazeće uskrsnuće ljeta. U nekim dijelovima Nizozemske, kao i na sjeveru Njemačke, ljudi su palili uskršnje vatre, dok su u Poljskoj pekli janjetinu premazanu maslacem.

Simbol plodnosti i magične genitalije

Uskršnja jaja

Uskršnji zeko vrlo je stari poganski simbol koji označava plodnost, a u Starom Egiptu zvao se Hathor-Astarte i ležao je na zlatnim jajima. Dok je, primjerice, uskršnji ljiljan još stariji poganski simbol. Potiče od starih Sumerana, a predstavlja magične genitalije od kojih sve nastaje.

Autor:G.R.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.