100.000 Poljaka marširalo za nezavisnu Poljsku

U nedjelju 10. studenog u Varšavi je održana međunarodna nacionalistička konferencija, koja je okupila više od 10 europskih nacionalističkih stranaka, uključujući i Hrvatsku čistu stranku prava. Dan poslije, 100.000 Poljaka marširalo je ulicama grada za nezavisnost Poljske.

Poljska je deveta po veličini europska zemlja, a šesta po stanovništvu. Više od 90% stanovnika su Poljaci katolici. Najveća stranka je Građanska platforma (Platforma Obywatelska), stranka desnog centra, druga po jačini i najveća oporbena snaga je Pravo i pravednost (Prawo i Sprawiedliwość, PiS), konzervativna i euroskeptička stranka desnice, a reformirani komunisti imaju samo 8% glasova. Poljska je zemlja koju je gospodarska kriza samo „okrznula”, a nezaposlenost joj je na tek 10%. Utopija? Poljski nacionalisti ne misle tako.

Narodni pokret (Ruch Narodowy, RN) koalicija je desnih nacionalističkih udruga i stranaka koja je 2011. došla u središte pozornosti organizacijom Marša nezavisnosti u Varšavi, na kojem je okupila preko 30.000 ljudi. Sljedeće, 2012. godine nacionalisti su na ulice grada izvukli oko 70.000 Poljaka. Ove godine i taj je rekord oboren: poljskom prijestolnicom marširalo je preko 100.000 Poljaka. Studenti, navijači, veterani poljskog pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata, čitave obitelji na ulicama Varšave iskazivale su nacionalni ponos. Narodni pokret protivi se pokoravanju naredbama iz Bruxellesa, kao i pritiscima iz Moskve, što je praksa Donalda Tuska (PO), aktualnog poljskog premijera. Pokret se također protivi zagovornicima šleske autonomije i separatizma, kao i promoviranju homoseksualizma. Zalažu se za zabranu abortusa, zaštitu ljudskog života od prirodnog začeća do smrti, opstanak katoličke vjere u Poljskoj, i najvažnije – očuvanje poljske nezavisnosti.

U nedjelju 10. studenog u Varšavi je održana međunarodna konferencija nacionalističkih stranaka u organizaciji Narodnog pokreta. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Pokreta za bolju Mađarsku (Jobbik Magyarorszagert Mozgalom), talijanske Nove snage (Forza Nuova), bugarskog VMRO-a, Švedske stranke (Svenskarnas parti), kao i Hrvatske čiste stranke prava. Osim navedenih, svoje pokrete i aktualnu situaciju u svojim zemljama prikazali su i predstavnici Francuske Obnove (Renouveau français), španjolske Nacionalne demokracije (Democracia Nacional), Slovačkog Bratstva (Slovenska Pospolitost), češkog studentskog pokreta „Červenobili”, nizozemskog pokreta “Voorpost”, mađarskog Pokreta mladih 64 županije (HVIM) i švedske Nordijske mladeži (Nordisk Ungdom). Konferenciju su svojim prisustvom uveličali i čelnik mađarske oporbe Gabor Vona, predsjednik Jobbika, te bivši talijanski europarlamentarac Roberto Fiore, predsjednik talijanske Nove snage.

Izaslanstvo HČSP-a predvodio je Frano Čirko, predsjednik mladeži i zagrebačkog gradskog odbora stranke. Čirko je razjasnio aktualnu situaciju u Hrvatskoj nakon ulaska u EU i upozorio na opasnosti europskih integracija. „Ne smijemo dopustiti da nacionalizam postane minorna supkultura, nego raditi da postane ozbiljna politička opcija koja će riješiti sve egzistencijalne životne probleme naših naroda”, izjavio je Čirko.

Dan poslije, u ponedjeljak 11. studenog u Varšavi je u poslijepodnevnim satima započeo Marš nezavisnosti (polj. Marsz Niepodległości), također u organizaciji Narodnog pokreta. Na Trg Romana Dmowskog (tvorac poljskog nacionalizma, „poljski Starčević”) slijevale su se od prijepodneva gomile ljudi, a u 15:00 sati s trga je krenula kolona od 100.000, predvođena čelnicima Narodnog pokreta. Kolonu su sačinjavali većinom mladi, studenti i navijači, ali također i brojne poljske obitelji s djecom, kao i starije osobe, posebno veterani poljskog pokreta otpora iz Drugog svjetskog rata.

Nedugo poslije, kako je kolona prolazila paralelno velikoj skulpturi u obliku duge, posvećenoj promociji homoseksualizma, došlo je do prvog izgreda. Dio navijača napao je bakljama skulpturu te, unatoč naporima policije i vatrogasaca da spase simbol homoseksualizma, uspio je spaliti do kraja.

Do izgreda je došlo i prilikom kasnijeg napada na zgradu ruskog veleposlanstva u Varšavi. Nekoliko stotina navijača pokušalo je ući u dvorište veleposlanstva, ali nakon što su spriječeni od strane redarske službe Marša nezavisnosti, srušili su portirsku kućicu pred ulazom i spalili ju. Policija je odgovorila okupljanjem nekoliko tisuća interventnih policajaca s vodenim topom iza kolone i pritiskanjem kolone prema naprijed, što je zamalo dovelo do stampeda i neželjenih posljedica za obitelji i starije osobe koje su se također nalazile u koloni.

Lijevo-liberalni mediji u tom su trenutku objavili da je marš proglašen ilegalnim i da se raspušta, što se uskoro pokazalo netočnim, odnosno običnom novinarskom provokacijom. Marš je nastavljen nakon pola sata te se krenulo prema odredištu: kipu Romana Dmowskoga, čovjeka koji je stvorio poljski nacionalizam i svojim inozemnim vezama uspio postići priznanje poljske nezavisnosti 1919. godine. Po dolasku na odredište, većina se razišla svojim kućama, a ostatak se okupio u parku Agrikola, gdje su čelnici poljskog Narodnog pokreta, nezavisni konzervativni intelektualci i posebni inozemni gosti održali govore okupljenim poljskim domoljubima i predstavnicima domoljubnih stranaka iz prijateljskih zemalja.

Marš nezavisnosti najveća je poljska nacionalna manifestacija, a vjerojatno i najveći nacionalistički skup u Europi. Kako je on pokazatelj rasta popularnosti nacionalnih i tradicionalnih vrijednosti među mlađim naraštajima Poljske, lijevo-liberalni mediji nastoje ga već godinama ocrniti i prikazati isključivo poprištem masovnih nereda. No, kontinuirani porast broja ljudi na maršu svake godine dokaz je da tradicionalna i nezavisna Poljska ipak ima budućnost.