Pismo izraelskog veleposlanika

Zapravo i ne iznenađuje ponašanje Slavka Goldsteina. Da ima nekakvu školu vjerojatno bi on, a ne Milanović ili njegov sin bio kandidat za HAZU.

Kao što smo pokazali u drugom dijelu ovog teksta oni koji ne priznaju genocidnost hrvatskog naroda pokušavaju zlonamjernim interpretacijama umanjiti ili obezvrijedii veliko Milanovićevo otkriće i povezanost ustaških zločina s tom genocidnošću. Vjerojatno je bilo i dobronamjernih koji su samo pokazali nerazumijevanje što je čest slučaj kada se radi o epohalnom otkriću. Pojedinci su očekivali da će nekakvo reagiranje stići i iz Poljskog veleposlanstva. Nije! Ali jeste iz Izraelskog veleposlanika.

U reagiranju Đura Vidmarovića (Ili premijer Milanović vrlo loše poznaje povijest ili je intrašovinist?, Portal HKV-a), 30. 01. 2014. spominje i to veleposlanikovo pismo:
Na upit o tome novinara Jutarnjeg lista da se referira na govore hrvatskih čelnika, iz veleposlanstva države Izrael stigla je poruka u kojoj se de facto, doduše indirektno, baca sjena antisemitizma, čini se na većinu Hrvata. Citiram ovu neobičnu diplomatsku obavijest prema tekstu u spomenutim novinama od 29. siječnja 2014.:

“Ne, veleposlanik Yosef Amrani ne referira se ni na jedan od spomenutih govora, već na percepciju o holokaustu koja prevladava u hrvatskoj javnosti, a koju veleposlanik primjećuje već neko vrijeme”.

Moram kao književnik koji je svojim radom doprinio upoznavanju hrvatske javnosti sa židovskom poezijom, te poviješću cionizma i poviješću povratka Židova u staru domovinu , ali i kao bivši veleposlanik, utješiti uvaženoga kolegu da u hrvatskoj javnosti nema spora oko percepcije Holokausta. U Hrvatskoj nema antisemitizma. Oni koji su skrivili zločine nad Židovima u Hrvatskoj, davno su ubijeni. I ne samo krivci, ubijene su desetine tisuća drugih građana, zajedno s ženama i djecom, samo zbog sumnje da su podržavali NDH.

Ubijani su i njihovi unuci zbog grijeha djedova. Neka netko hrabar kaže javno koliko bi to danas trebalo istrijebiti hrvatske populacije pa da se s etnije skine oblak zločina koji su učinili naši djedovi? Tek je malen broj dužnosnika NDH preživio dobivši azil u Argentini i SAD-u. Zanimljivost naše današnje situacije leži u činjenici da postoje pojedinci, raspoloženi protuhrvatski, koji bi željeli da u Hrvatskoj ima antisemitizma, jer im normalna situacija ne odgovara.

S druge strane G. Borić već naslovom pokazuje što misli o Milanovićevom epohalnom otkriću: Antisemitski ispad premijera Zorana Milanovića / PRVO MASOVNO UBIJANJE ŽIDOVA POČINILI SU NACISTI 3. RUJNA 1039., pa se postavlja pitanje je li se Veleposlanik javio baš u ovom trenutku zbog tog (navodnog) antisemitizma u govoru Predsjednika Vlade RH

Pogledajmo dvije Borićeve rečenice koje su posebno izdvojene:
Hrvatska javnost svačega se načula od toga neznalice i prznice kojega će se jednoga dana njegova Partija stidjeti.

Koristiti se Međunarodnim danom sjećanja na holokaust za izvrtanje istine, mogu samo oni kojima je mržnja pomutila pamet.

Posebno je zanimljiv Borićev opis zasluga druga Tita i njegove Jugoslavije, koji dodatno pojašnjava zašto bi Veleposlanik Izraela pomislio da je Milanović, kao čelnik SDP-a koja je sljedbenik Titove partije, nastupio s antisemitskih pozicija:
Uskoro su u Jugoslaviju počeli stizati ne samo palestinski ranjenici i studenti nego i gerilci koji su u blizini Beograda uvježbavani u svojim zločinačkim “vještinama”. Tko zna koliko je izraelskih Židova stradalo od njihovih atentata. U međunarodnoj politici Titova Jugoslavia stavila se na stranu protivnika Izraela pa je u Ujedinjenim narodima glasovala za rezoluciju u kojoj se cionizam izjednačava s rasizmom. Titova vlast nikad nije pokušala popraviti odnose s Izraelom iako je Jeruzalem dugo pružao ruku pomirnicu. (…)

U svemu ovome najviše začuđuje da savjetnik za kulturna pitanja premijera Milanovića i istaknuti član židovske zajednice u Zagrebu Slavko Goldstein nije upozorio svoga ‘ štićenik7 Milanovića kako nijekanje nacističke likvidacije na tisuće Židova prije 1O, travnja 1941, znači omalovažavanje žrtava holokausta i stanovitu rehabilitaciju krivaca za najveći zločin u novijoj povijesti čovječanstva, Mržnja Milanovića i Goldsteina protiv ustaša ne bi smjela biti toliko velika da Pavelićev režim proglase gorim od Hitlerova. Da hrvatske ‘šegrte’ u zločinima stave iznad njihovih njemačkih ‘majstora’. Bilo je obratno. Američki tužitelji u procesu protiv njemačkih generala s bojišnice u jugoistočnoj Europi od 1941. do 1945. došli su do ovoga važnoga zaključka: ‘Mišljenja smo da je Hrvatska cijelo vrijeme o kojemu je riječ bila zaposjednuta zemlja i da su za sva djela koja je počinila hrvatska vlada bile odgovorne okupacijske sile’. (Holm Sundhausen; ‘Geschichte Jugoslawiens’, Stuttgart, 1982.) Pametnome dosta.

Zapravo i ne iznenađuje ponašanje Slavka Goldsteina. Da ima nekakvu školu vjerojatno bi on, a ne Milanović ili njegov sin bio kandidat za HAZU. Znamo da njegov sin nije uspio u prošlom pokušaju u HAZU samo zato što akademici, na žalost, nisu razumjeli – bolje reći nisu bili u stanju razumjeti – to ja je u PET – ŠEST dana smješten i sam genocid i osveta! Pa zar nije u Oluji napravlje genocid pravljenja zečeva od ljudi u isto tako malenom vremenskom razdoblju? Ali sada Milanović proširuje vrijeme genocida do napada na SSSR i ne spominje osvetu, pa sam uvjeren da će biti mnogo uspješniji s tim starim akademicima.
Zabog ovakvih tvrdnji, kakve su ove Borićeve, koje imaju za cilj negirati veličanstveno otkriće predsjednika Vlade dobro je pogledati u cijelosti izjavu izraelskog veleposlanika danu HINI:

Ljudi krivo poimaju povijest: Holokaust je počeo prije ‘konačnog rješenja’
‘Europa je šutjela, svijet je šutio. Kristalna noć, koja se dogodila u studenome 1938. bila je izravni napad na nevine ljude, oduzimanje njemačkoga državljanstva Židovima samo zbog njihovog židovskog porijekla, nije bila dovoljna Europi i svijetu da se probude’

Cilj Međunarodnog dana sjećanja na holokaust 27. siječnja podsjećanje je na to da su zločini protiv židovskog naroda počeli puno prije odluke njemačkih vlasti o “konačnom rješenju” u siječnju 1942. godine i ljudi od autoriteta toga bi dana u svojim govorima trebali podsjetiti i na zvjerstva nacističkog režima, ali i na ravnodušnost međunarodne zajednice, priopćio je izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Yosef Amrani.

“Holokaust je povijesna činjenica i neshvatljiv povijesni događaj i ne može biti vezan uz datum održavanja konferencije na Wannseeu 20. siječnja 1942. godine i odluku njemačkih vlasti da unište židovski narod u procesu s nazivom ‘konačno rješenje’… Nažalost, taj proces, usuglašeni napor da se židovski narod učini krivcem za sve društvene i gospodarske nedaće u Europi započeo je i prije i proizlazi izravno iz nacističke ideologije i antisemitizma”, priopćio je Yosef Amrani.

“Govori i komentari ljudi od autoriteta toga važnoga dana trebaju podsjetiti na zvjerstva, na okrutnost nacističkoga režima i apatiju međunarodne zajednice”, dodaje Amrani u priopćenju.

Po njegovim riječima, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, trebao bi nas podsjetiti na “povijest, slijed događaja” i biti “pouka budućim generacijama”.
No, primjećuje Amrani, “opće poimanje mnogih ljudi jest da je holokaust započeo sa sistematskim istrebljenjem židovskog naroda u koncentracijskim logorima i plinskim komorama”. To međutim, dodaje, ne može biti vezano uz spomenuti datum od 20. siječnja 1942. i odluku o ‘konačnom rješenju’ i podsjeća da nirnberški zakoni iz 1935. nisu bili dovoljni da probude Europu i svijet.

“Europa je šutjela, svijet je šutio. Kristalna noć, koja se dogodila u studenome 1938. bila je izravni napad na nevine ljude, oduzimanje njemačkoga državljanstva Židovima samo zbog njihovog židovskog porijekla, nije bila dovoljna Europi i svijetu da se probude”, stoji u priopćenju izraelskog veleposlanika.

Amrani u obraćanju javnosti ističe da su ljudi slani u koncentracijske logore i prije 1941. “Bili su Židovi, bili su komunisti, bili su homoseksualci”, dodaje Amrani i poručuje da “treba upamtiti da su koncentracijski logori bili političko oruđe režima te su ljudi slani u logore iz jezivih razloga”.

“Holokaust je stajao života, među mnogim drugima, i 6 milijuna Židova, samo zato što su bili Židovi i svi oni nikada ne smiju biti zaboravljeni. Uništenje židovskoga života, kulture i zajednica u tridesetim i četrdesetim godinama 20. stoljeća je vječna povijesna tragedija”, kaže Amrani u priopćenju.

“Dok su sjećanja i pouke živi u našoj svijesti, kao ljudska bića trebamo učiti i podučavati povijest kakva se stvarno dogodila”, zaključuje izraelski veleposlanik.

S obzirom na značaj znanstvenog otkrića Predsjednika Vlade, što su pokazala i brojna reagiranja, kao i spomenuta negiranja (recimo samo kako jedan podnaslov Borićevog teksta ima naslov: PROGON ŽIDOVA U NDH NIJE BIO ONAKAV KAKVIM GA PRIKAZUJU (POST)KOMUNISTI) uputio sam veleposlaniku Izraela 8. veljače 2014. godine slijedeći e-mail:

Velepoštovana ekselencijo g. veleposlaniče,
Velepoštovani g. Yosef Amrani, Bilo mi je drago pročitati Vaše nedavno pismo. Kako sam upravo dobio tri slike iz museja u Wansee-u, posebno me je zaintrigirala karta konc-logora (jedna od slika). Naime, na području bivše Jugoslavije vidljiv je samo jedan logor, onaj na Sajmištu u Beogradu. Kako pišem za jedan hrvatski tjednik, molio bih Vas za Vaš komentar u svezi s time.
S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić

Naime, to što se u muzeju u Wansee-u ne spominje Jasenovac, a spominje Sajmište (Mladen Schwartz u knjizi Hrvatska poslije Tuđmana (2000-te) upozorava na to i kaže kako je muzej u Wansee-u postavio Svjetski Židovski Kongres) dodatno pojašnjava svu genijalnost Milanovićeva otkrića, jer on samu genocidnost ne dokazuje Jasenovcem i logorima, već zločinima prije napada na SSSR, a u osnovi mu je genocidnost hrvatskog naroda! Dakle, očito je da odgovor Veleposlanika, koji nisam očekivao niti sam ga dobio, ne može utjecati na značaj samog Milanovićevog otkrića. Vjerojatno sam Veleposlanik i ne može komentirati tu genocidnost. Ipak je on veleposlanik u RH. A s druge strane zašto i ne. On bi time samo pokazao svoju solidarnost s hrvatskim vlastima, zar ne?