Kolinda bez šansi, ‘Teflon Mark’ oteo joj posao snova: Poznato što je presudilo

Novi izvjesni glavni tajnik NATO-a nizozemski je premijer Mark Rutte, koji napušta europsku politiku da bi vodio vojni savez u vremenima u kojima ga očekuju brojna iskušenja. Amerikanci i Britanci već su postigli suglasje da Rutte preuzme NATO, a to je i inače presudno za konačni izbor. Javila se Rumunjska da će i ona predložiti kandidata, ali je malo vjerojatno da će on imati šanse.

Tako je napokon završila drama vezana uz izbor novog čelnika koji će zamijeniti Jensa Stoltenberga i kadroviranje koje je izazvalo niz kombinacija. Posljednja je izbila kada se pojavilo ime Ursule von der Leyen, sadašnje, a moguće i buduće predsjednice Europske komisije, čiji je transfer iz EU-a u NATO navodno spriječio njemački kancelar Olaf Scholz. Rutte, dugogodišnji nizozemski premijer, spreman je za preuzimanje nove dužnosti nakon što se raspala njegova vlada, a on izjavio kako je došao kraj bavljenju politikom u zemlji.

Koalicijska se vlada raspala, a Nizozemsku čekaju novi izbori. O premijeru se zna da je skroman čovjek, da prezire luksuz i raskošne kabinete, da na posao ide biciklom i da sam plaća sve troškove, pa tako i kavu. Ovog političara pratio je nadimak “Teflon Mark”, u više od deset godina, otkako je na vrhu nizozemske politike i otkako je uspio osnažiti zemlju i na europskoj razini.

Mala zemlja može igrati veliku ulogu

Zalagao se za liberalne društvene vrijednosti, slobodnu trgovinu i fiskalnu razboritost, a kao i svi europski premijeri, bio je suočen s problemom nekontroliranog dolaska imigranata.  Do jeseni će obavljati dužnosti u vladi, a onda ovaj pedesetšestogodišnji političar kreće u avanturu života u trenutku u kojem je jedna od opcija pobjeda Donalda Trumpa u Americi koji najavljuje da će promijeniti odnos prema NATO-u.

“On je bio vođa koji je najeksplicitnije pokazao kako mala zemlja može igrati veliku ulogu u Europi i ostvariti nerazmjeran utjecaj”, ocjenjuju analitičari i tvrde da će europska politika mnogo izgubiti njegovim odlaskom. Ostalo je zapamćeno kako se suprotstavljao Viktoru Orbanu, kojeg svi u Europi smatraju ruskim čovjekom i autokratom, i kako je tražio od njega da omogući prava LGBT osobama. Tražio je i da se striktno kontrolira novac koji Europska unija daje pojedinim zemljama, posebno Mađarskoj.

U Nizozemskoj je vodio koaliciju sastavljenu od četiri stranke, u kojoj je glavnu ulogu imala njegova desna Narodna stranka za slobodu i demokraciju. Bilo je mnogo problema, od imigrantske politike do pobune poljoprivrednika, i tek treba vidjeti kako će se kretati stvari na nizozemskoj političkoj sceni. Rutte, uz podršku Joea Bidena, može polako pakirati kofere za preseljenje u ne tako daleki Bruxelles, gdje će najesen preuzeti Savez. “Premijer Rutte ima duboko razumijevanje važnosti Saveza, prirodni je vođa i komunikator, a njegovo bi vodstvo dobro poslužilo Savezu u ovom kritičnom trenutku”, ocjenjuju Amerikanci.

Kolinda nije imala šanse

Za njegov izbor osobito se zalagao francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je prvi spomenuo da bi bio dobar kandidat. Tako su otpala mnoga imena o kojima se raspravljalo, a navodno je u igri bila i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Možda je spominjanje njezina imena bilo aktualno samo u trenutku kada se pretpostavljalo da će na čelno mjesto NATO-a doći žena, ali pravu šansu naravno da ni u jednom trenutku, zbog mnogo toga, nije imala. Ipak, nije se lako došlo do pravog imena, a događaji u Ukrajini spriječili su da se izabere novi glavni tajnik.

Od 1952. do danas bilo je šesnaest glavnih tajnika NATO-a, a prvi je bio Britanac, general Ismay. Tu dužnost obnašali su i lord Carrington, Manfred Woerner, Willy Claes, Javier Solana, Jaap de Hoop Scheffer, Anders Fogh Rasmussen, a sadašnji glavni tajnik je Norvežanin Jens Stoltenberg. Čak četvorica glavnih tajnika bili su Talijani, dvojica Belgijci, samo jedan Nijemac. U posljednje vrijeme, od 2004. godine, izmjenjuju se političari sa sjevera Europe, iz Nizozemske, Danske i Norveške.

Prije izbijanja rata u Ukrajini NATO je proživljavao veliku krizu. Govorilo se da više ne ispunjava očekivanja, a malo koja zemlja je uplaćivala dovoljno pa je Amerika u dobrom dijelu nadoknađivala gubitke. Čak se smatralo da je NATO mrtav, da nema smisla u svijetu kojem ne prijete veći sukobi i u kojem nema govora da će se rasplamsati novi hladni rat. Ali sve se promijenilo ruskim upadom u Ukrajinu, kada je svima postalo jasno da su godine mira iza nas i da Europa ima pred sobom neizvjestan period.

Sve se promijenilo

Joe Biden harmonizirao je odnose s europskim partnerima, koje je Donald Trump pokvario. NATO je ponovno dobio novi smisao, pogotovo famozni član 5. koji predviđa da će Savez kolektivno braniti svaku članicu ako bude napadnuta. Zbog toga je Ukrajina svim snagama htjela u NATO, ali vojni savez nije želio dolijevati ulje na vatru i dovesti do izravnog sukoba Rusije i Zapada. Švedska i Finska, dugo neutralne, svim su se silama željele pridružiti NATO-u.

Zanimljivu analizu donosi The New York Times, koji smatra da je Vladimir Putin ipak gubitnik i da će ga ukrajinski rat skupo stajati. “Ruska invazija nedvojbeno je bila pokušaj da se spriječi prodor Saveza na istok, koji je gospodin Putin dugo smatrao prijetnjom. U tom slučaju, ruski napad na Ukrajinu nagnao je još dvije zemlje, Finsku i Švedsku, da traže članstvo u NATO-u. Prije nisu pokazivale ni najmanju sklonost da se pridruže, a obje imaju prvoklasnu vojsku. S njihovim dodatkom Rusija će biti još više opkoljena, ne samo u Baltičkom moru nego i kopnenom granicom od 830 milja koju dijeli s Finskom.”

Štoviše, zaključuje list, ruski napad potaknuo je zemlje NATO-a da preispitaju svoju dugogodišnju averziju prema povećanju vojnih izdataka. Prema procjenama NATO-a, kombinirana godišnja vojna potrošnja Kanade i europskih članica Saveza porasla je na 8,3 posto u 2023., s 2 posto u 2022. Ove godine, 18 država članica navodno će ispuniti cilj potrošnje od 2 posto svoga bruto domaćeg proizvoda na vojsku, što je šesterostruko povećanje u desetljeću. Čak se i u Njemačkoj, povijesno osjetljivoj na ruske sigurnosne interese i zagovornici angažmana s Moskvom, promijenilo raspoloženje. Njezin ministar obrane sada upozorava da je Rusija postala ozbiljna, rastuća prijetnja.

Veći izdaci

“Ukrajina se, naravno, želi pridružiti Savezu: scenarij iz noćne more za Kremlj. Ali čak i ako ta želja ostane neispunjena – što se čini vjerojatnim, barem u kratkom roku – Ukrajina će nastaviti tražiti pomoć od zemalja NATO-a u obuci svojih vojnika, opremanju svojih oružanih snaga i izgradnji moderne obrambene industrije potpisivanjem sporazuma o prijenosu tehnologije i zajedničkoj proizvodnji. Čak ni Ukrajina koja nije članica NATO-a neće baš biti nesvrstana zbog svojih značajnih i rastućih obrambenih veza sa Zapadom.

Pesimisti su možda u pravu: ako bi američka vojna pomoć prestala, Ukrajini bi bilo mnogo teže, možda čak i nemoguće, povratiti više svoje zemlje i čak bi mogla izgubiti dodatni teritorij. Ipak, čak i manja Ukrajina ostat će strateški važna. Kada je postala neovisna 1991. godine, bila je – osim Rusije – prva u Europi po veličini i peta po broju stanovnika. Čak bi i krnja Ukrajina bila među najvećim europskim državama, a težini joj je pridodana armija od 500.000 vojnika testirana u bitkama, koja je već mnogo veća od bilo koje europske zemlje NATO-a i koja će samo postati jača i modernija.”

To je realnost s kojom treba računati Putin. Ali ruski vođa i dosad je povlačio nelogične poteze i pokazao da mu je cilj proširiti utjecaj Rusije na zemlje koje su nekad bile u sastavu ruskog carstva i Sovjetskog Saveza. Mnogi su Putinu predviđali brzi kraj, ali to se nije dogodilo. Ne samo da nije doživio debakl u Ukrajini nego je ekonomski očuvao Rusiju i nanio velike štete ukrajinskom narodu. Za Ukrajince hlađenje Amerike, koje će se odraziti i na NATO, zvuči kao film strave jer pred Rusima će uskoro biti nemoćni. Američki republikanci koji sanjaju Trumpov povratak svim silama koče Bidenove planove za pomoć Ukrajini, a bez toga nema spasa za tu zemlju. To dobro znaju članice NATO-a, koje su svjesne da je moć Washingtona primarna.

Udarac u usta

I onda je logično pitanje i prije nego što je Rutte preuzeo Savez – kakva je zapravo budućnost NATO-a? “Kada su boksača Mikea Tysona prije borbe upitali brine li ga protivnikov plan, on je bio otvoren: ‘Svatko ima plan dok ne dobije udarac u usta.’ S NATO-om je bilo obrnuto. Savez se 42 godine pripremao za konvencionalni i nuklearni rat sa Sovjetskim Savezom i njegovim saveznicima. Godine 1991. Varšavski pakt se raspao i planovi su prekinuti.

Sada ruska invazija na Ukrajinu naglašava potrebu za novim strategijama”, konstatira The Economist, a The Times piše “ruski predsjednik Vladimir V. Putin naveo je širenje NATO-a prema istoku kao jedan od razloga za invaziju na Ukrajinu. Ali umjesto da ga obuzda, najveći europski kopneni rat otkako je NATO osnovan prije 74 godine, oživio je i vratio ga svojim hladnoratovskim korijenima kao savez za borbu protiv rata”. Savez za uzajamnu obranu osnovali su 1949. godine, nakon Drugoga svjetskog rata, SAD, Kanada i deset europskih zemalja.

Ugovor po kojem je savez dobio ime ima 14 članaka kojih se moraju pridržavati sve članice NATO-a. Najvažniji je članak 5. koji proglašava da je napad na jednu državu članicu napad na sve njih. Taj je članak stavio zapadnu Europu pod zaštitu SAD-a pred Sovjetskim Savezom koji je učvršćivao svoju dominaciju nad srednjom i istočnom Europom i tada se činilo da samo raste u moći i ambicijama.  I sada je najviše na iskušenju taj članak 5. Bi li Trump slijedio ugovor i pristao da Amerikanci sudjeluju u odgovoru ako bude aktiviran članak 5.? On kaže, doduše u predizbornoj kampanji za republikanskog kandidata za američke predsjedničke izbore, da ne bi i to je izazvalo strah i nedoumicu u Europi, ali i dilemu u NATO-u.

Novi strah

S tim će se izazovom Mark Rutte najprije suočiti. Osim SAD-a i Kanade, zemlje koje su 1949. postale dio NATO-a bile su Belgija, Britanija, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška i Portugal. Od tada se pridružilo još 19 europskih država: Albanija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Finska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Poljska, Turska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Finska je prošle godine postala 31. država članica NATO-a.

Nakon sezone iz noćne more Modrićev suigrač napokon saznao prekrasnu vijest koja sve briše

Već više od sedamdeset godina Sjevernoatlantski savez, NATO, najvažniji je američki vojni savez. Predsjednici su kroz povijest vidjeli NATO kao multiplikator sile koji pojačava utjecaj Sjedinjenih Država ujedinjujući zemlje s obje strane Atlantika u zavjetu da će braniti jedna drugu. Sve do Trumpa. U svojoj knjizi iz 2000., “Amerika koju zaslužujemo”, Trump je napisao da bi “povlačenje iz Europe zemlji uštedjelo milijune dolara godišnje”.

Sve to Mark Rutte dobro zna i zna što ga čeka. Ako zaista bude izabran, vodit će NATO u najtežim godinama. Sigurno će morati donositi krupne odluke, pogotovo ako Rusi nastave s planovima širenja po Europi. Rutte će morati, kao što su uostalom morali i drugi glavni tajnici, manevrirati između interesa Amerike i drugih članica, uvjeriti lidere zemalja koje su u vojnom savezu da više izdvajaju za vojsku i financiranje NATO-ovih snaga. Vremena je malo, zapravo ga uopće nema, pa će se Rutte idućih mjeseci morati pripremiti za najvažnije poslove u dosadašnjoj uspješnoj političkoj karijeri.