U MUP-u pripremaju dokument o kojem nerado govore: Nepalaca, Indijaca i ostalih stranaca u Hrvatskoj već ima koliko i Riječana

Turistička sezona u Hrvatskoj, uskoro bi se trebala početi privoditi kraju, a mnogi se stoga pitaju kakva će sudbina dočekati strane radnike koji obitavaju u našoj zemlji budući da sustav koji provodi kontrole stranih radnika u našoj zemlji te uvjeta u kojima rade još nije profunkcionirao, ili barem nije profunkcionirao onako kako bi trebao, mada se radi o ozbiljnim brojkama.

Dozvole se izdaju ko’ na traci

U samo mjesec dana u srpnju ove godine u Hrvatskoj je prema podacima MUP-a izdano 16.517 radnih dozvola za strance kojih u našoj zemlji ima podjednako koliko i stanovnika Rijeke. Od početka godine do konca srpnja u Hrvatskoj je naime izdano 108.116 dozvola za boravak i rad državljana trećih zemalja, a prema podacima MUP-a od ukupnog broja izdanih dozvola njih skoro 70 tisuća izdano je za novo zapošljavanje, 21.722 su puta produljene dozvole, a svega 16.585 dozvola izdano je za sezonski rad, odnosno radnike. Kada se broj stranih radnika uspoređuje s brojem stanovnika Rijeke tada treba reći da u tu statistiku niti nisu uključeni državljani članica europskog gospodarskog prostora, na što je nedavno upozorio i Novi list. Statistika kaže da je najviše radnik dozvola izdan o za rad u graditeljstvu, tu se govori o brojki od skoro 40 tisuća.

Na tu granu prema službenoj statistici otpada 36 posto izdanih radnih dozvola. Očekivano, nakon graditeljskog resora vrh ljestvice drži ugostiteljski sektor i turizam s nešto više od 37 tisuća radnih dozvola. Podaci HZMO-a otkrivaju kako skoro 50 posto osiguranika u građevinskom i ugostiteljsko-turističkom sektoru čine strani radnici pa nije teško zaključiti kako se poslovanje u ovom sektoru bez stranaca više neće moći niti organizirati. Do te su mjere stranci prisutni u ovom sektoru da se postavlja pitanje hoće li njihov udio kroz vrijeme prerasti broj domaćih radnika. Nije nepoznanica da su u Hrvatsku i ranijih godina nerijetko dolazili ljudi iz susjednih zemalja Srbije i BiH, posebice usred turističke sezone, no već tri godine najbrojniji strani radnici u Hrvatskoj su Nepalci, koji su se smjestili tik iza radnika koji dolaze iz susjednih zemalja.

Nepalci su u velikoj mjeri zainteresirani za Hrvatsku

Do konca srpnja u Hrvatskoj je izdano 13.325 dozvola za Nepalce, pa je tako u samo mjesec dana broj dozvola izdan za njih porastao za 1.800. radnika iz Indije u našoj je zemlji oko 8.242 te iz Filipina 6.036. Brojke su ovo koje ukazuju na promjenu strukture stranih radnika u Hrvatskoj, a zajedno sa strukturom stranih radnika mijenja se i hrvatska društvena struktura što sa sobom donosi promjene na ekonomskoj, društvenoj, demografskoj i političkoj razini. Ipak, kada je politika po srijedi valja reći da oni do sada nisu bili pretjerano konsolidirani po ovom pitanju koje bi vrlo skoro moglo prerasti u goruće. Kada se ova tema spomene u Ministarstvu rada, oni nadležnost prebacuju na MUP, a iz novog Zakona o strancima proizlazi da se dozvole izdaju na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Prije više od pola godine donijeta je Odluka o osnivanju Međuresorne radne skupine za izradu Nacrta prijedloga dokumenta o imigracijskoj politici RH 2023-2030-te godine. Tim se dokumentom planiraju definirati mjere kojima će se poticati doseljenje novih stanovnika što bi se trebalo prilagoditi zahtjevima tržišta rada, a njime bi se ujedno trebalo olakšati uključenje useljenika i povratnika u svakodnevni život te bi se time jamčilo čuvanje ljudskih prava, ali što je podjednako važno i sigurnost te dobrobit svih koji žive u Hrvatskoj. Dok u Vladi vijećaju i osnivaju kojekakve radne skupine u medijima se već dulje vrijeme spominje biznis sa sređivanjem fiktivnih radnih dozvola do kojih se može doći za 10-tak tisuća eura.

Podaci kažu kako strani radnici samo na području Međimurja već čine pet posto ukupnog stanovništva, a ako se ovaj broj i ovakav tempo nastavi za maksimalno deset godina petina stanovnika Međimurja biti će strani državljani. No, ni sa time se u vladajućim redovima ne zamaraju previše pa je poznato tek to da je koordinaciju već spomenute međuresorne radne skupine zaduženo Ministarstvo unutarnjih poslova, koje po ovom pitanju nije previše razgovorljivo pa stoga niti nije poznato kakvu bi točno imigracijsku politiku naša zemlja trebala dobiti. Ono što demografi poput Akrapa i Šterca problematiziraju jest to što Hrvatska ne posjeduje dokument migracijske politike u kojoj bi se definirala politika povratka iseljenih Hrvata, niti je politika kreirana na taj način da ih se uopće pokuša vratiti. O tome demografi progovaraju godinama, ali njihove govore nitko ne čuje pa stoga danas i jesmo tu gdje jesmo.

Opet su okupirali centar Zagreba i sada je jasno: Božinović nema nikakvu strategiju za migrante