Ratnik za kojeg rijetki znaju: U džepu su mu nakon smrti pronašli ovu poruku

U zaseoku Gudelji Velage u Poljicima, u općini Podbablje, krije se spomen-ploča Miroslau Gudelju Velagi Migiju, mladiću iz siromašne obitelji koji je sa svega 21 godinom iz rodnih Poljica krenuo u bitku za svoju Hrvatsku priključivši se 1. gardijskoj brigadi Tigrovi.

Miroslav je poginuo u žestokom četničkom napadu na hrvatsku liniju 4.listopada 1991.godine, u Šarengradu kod Iloka, a njegoi ostatci pronađeni su tek nakon mirne reintegracije istočne Slavonije 1998.godine te preneseni u njegov rodni kraj, spomen-ploču digli su mu rođak Branimir i ljudi iz Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Imotske krajine, a ono što je prema pisanju Slobodne Dalmacije za ovog mladića osobito važno spomenuti jest to što su suborci nakon pogiblje pronašli komad papira sa stihovima koje je Miroslav kanio poslati obitelji u Poljica, ali nikada nisu stigla do njih:

Pismo bratu u Poljica

I dok ruka pušku steže, suza suzom oko guši,
nema praga što me veže, snovi teški, sve se ruši.
Obiša sam mnoga vrata, nemam kud, al moram proći u Poljica moga brata ovo pismo mora doći.
Ne tuguj mi, moj Josipe, moj Mladene, još nas ima,
ne tuguj, moj Ivane, ja ostavljam zavjet svima.
I dok padam, ja se dižem, u pomoć vas moram zvati, Uvijek prvog drugi stiže gdje će zadnji život dati.
Ne tuguj mi, moj Ivane, Hrvatska je naša nada,
Idi dolje liječi rane, evo Hrvat za dom pada.