ZBOG LOVRENA SU SE HRVATI OPET PODIJELILI, A TO NEKI PRIŽELJKUJU! Razumljiv je bijes ovog popularnog Vatrenog, to mu nikako nije leglo…

A jesmo podijeljeni. Ideološki, politički, kulturno, nogometno, emotivno, svakako! A svježi dokaz naših posvemašnjih podjela jest – Dejan Lovren. Taj nesumnjivo sjajni nogometaš, s impresivnom i klupskom karijerom, ali i oštrim i britkim jezikom. Kada se sagleda ta njegova nogometna kvaliteta, temperament, iskrenost, bezobrazluk i sjajno prebacivanja s obrambenog na napadači stav možemo samo zamisliti kako li je tek igraču kojeg čuva na nogometnom terenu…

Podjele koje osjećamo – jer se nađe društvo podijelilo na one koji su za Lovrena, potom i na one koji su protiv – gotovo su svakodnevne i u svom ostalim poljima života. Samo, Lovren nije tip koji će se povući ili uvući nekome u onu stvar. Govori što misli, nije ga briga za posljedice.

Čak je i za shvatiti njegovu frustraciju. Kada se na startu svjetske smotre vidjelo da ga izbornik Dalić smatra za prvom opcijom na mjestu stopera u paru s mladim Joškom Gvardiolom – počela je kanonada i prema onome tko je tako odlučio i prema samom Lovrenu.

Na meti kritika

Nije to bilo ugodno ni čitati, a kako li je bilo tek Lovrenu. Srećom, zadržao je svoju usredotočenost i odigrao je izvanredni turnir, bio je jedan od naših najboljih ljudi. Nema u taj zaključak nikakve sumnje.

A za vrijeme cijele svjetske smotre sumnje su se rojile i rojile. I osvojena je brončana medalja, Lovren je jedan od najzaslužnijih za nju, te je nakon utakmice za treće mjesto „Pukao”: Ne, nije se obrušio na novinare, nego na jednog novinara. I nije mu to trebalo, makar pitanje jest je li i novinarima trebala takva izrazita, nametnuta sumnja u Lovrenove igračke sposobnosti.

A Lovren vam nije čovjek koji će šutjeti ii otrpjeti. Odrastao u izbjegličkoj obitelji, njegovi su iz srednjobosanske Kraljeve Sutjeske, navikao je na borbu i prijepor, svake sekunde. On se ne libi napasti ni mlađe suigrače u nacionalnoj vrti kada vidi da ne poštuju starije, ili kada osjeti da ne daju sve od sebe na treninzima.

Nakon što se obračunao s novinarom nakon osvajanja brončane medalje evo nam Lovrena opet u prvome planu. Što je ispao problem? Izgleda onaj trenutak kada je na dočeku počeo pjevati pjesmu „Lijepa li si” od Marka Perkovića, pjesmu koja je i na prošlom dočeku, nakon srebra iz Rusije bila politički problem. Tada su na pozornici zbog te pjesme isključivali – elektriku!

Pa je onda Lovren nakon dočeka uzvikivao pokliče iz Perkovićeve pjesme „Čavoglave” koju inače pjeva cijela reprezentacija, a kako smo društvo koje svaku pjesmu promatra kao „prihvatljivu” ili „neprihvatljivu” to je Lovren opet bio na križu. Makar, očito, njega tone dira. Lakonski uzvraća:

„Oni su ljubomorni na moje pjevačke sposobnosti”.

Ali, kada želi biti seriozniji hrabro uzvrati: „Moji kritičari mrze sve što je hrvatsko”. I nije da nije u pravu. A u svemu je najviše čudno da se njegove sjajne igre u Kataru uopće nisu percipirale. Lovren je to vidio i osjetio, a nakon što je odigrao besprijekorne utakmice dobio je na elanu.

I nije to nikakva novost, Lovren je odavno takav, njegove rečenice i odgovori s visoka više i nisu iznenađujuće. Kao i njegove učestale objave na društvenim mrežama koje nerijetko sve nas i zbunjuju.

Sjećamo se i trenutaka prije svjetske smotre. Mnogi su mislili da Lovren neće na SP u Kataru odigrati ni minute. Neke druge su vidjeli na njegovoj poziciji. Pa smo imali cirkus već na početnim press konferencijama:

Priupitan je bio Lovren može li u Kataru odigrati ulogu Vedrana Čorluke iz Rusije? Što je značilo da će kod Dalića tijekom cijele svjetske smotre biti pričuva. Kao Ćorluka 2018. godine po ruskim prostranstvima.

Unaprijed se, eto, tražio problem za potrebe svakodnevnog informiranja. Sve u cilju da bude što zanimljivije. Lovren je i tada bio odrješit, pa i ljutit:

“Nastavit ću dok sumnjate u mene, koliko me god otpisivali samo ću još jače dalje”!

To je bio odgovor Dejana Lovrena na pitanje novinara hoće li mu svjetska smotra biti zadnja u karijeri i bi li mu pad u drugi plan na ovome turniru ubrzao odluku o odlasku iz reprezentacije.

I tada su mnogi su u tom odgovoru protumačili da se kod Lovrena pojavio „Kalinićev sindrom”. No, ako pažljivije iščitamo i pitanje i odgovor nismo dobili neku tempiranu bombu. Od samog odgovora kada ga pročitate jedino je gora bila gestikulacija samog Lovrena i njegovo držanje pred novinarima. Ali, to nije neka novost, zar ne? No, čovjek je bio uvjeren u svoju vrijednost. Vidjeli smo kasnie, s pravom! Lovren je uvijek bio ambiciozan, karijeru je napravio sjajnu, zacijelo i zbog takvog svog temperamenta.

Sjećanja nam bježe na jedan događaj od prije četiri godine, kada je Hrvatska odmah nakon srebrne Rusije gostovala u Elcheu kod Španjolske i popila šest komada. Naša javnost i navijači su bili šokirani, počele su i kritike i onda se „ukazao” Lovren. Na svoj tipičan način, objavom na društvenim mrežama.

Prenosimo njegovu tadašnju objavu kompletno. Da vidite i tada njegov stav i način komuniciranja. Ništa se nije promijenilo. Ali, pogledajte je li Lovren bio u pravu ili nije. Nama se čini da jest!

Dakle, Lovrenova objava nakon 0-6 protiv Španjolske:

„Težak poraz, boli sigurno, ali stanite malo i razmislite (ako imate uopće mozga) prije nego što krenete pljuvati kao i inače što znate dragi mediji. U ovakvim situacijama ne treba tražiti krivca, zajedno smo pobjeđivali sve do sada, pa ćemo zajedno i gubiti. Ne smijemo potonuti i ne želim da se zaboravi sve ono lijepo sto smo ostvarili na Svjetskom prvenstvu! Mi kakav jesmo narod odmah pljuvačka na najjače, zato i nećemo nikad napredovati s takvim stavom (odnosi se to na medije). Momci glavu gore, sljedeća utakmica je novo dokazivanje, zaboravimo na ovo sto prije, jednostavno j..beno loša večer”.

Lovren baš voli biti u glavnoj ulozi prema van, prema navijačima i medijima. Još pamtimo kako je svojom objavom šokirao i mlade suigrače iz reprezentacije. Jednostavno je napisao na društvenim mrežama „kako mladi igrači nemaju poštovanja prema starijim nogometašima u nacionalnoj vrsti”. Hah, još je Sokrat u staroj Grčkoj davno napisao „kako mladi ne poštuju starije, ne pomažu im, ne ustaju se i čekaju svoju priliku”.

Da, to je Dejan Lovren, što na umu to na drumu. U jedno smo sigurni. Još ćemo se načitati Lovrenovih objava i naslušati izjava. S njime nikad nije dosadno. Jest, nekad pretjera, nekad je posve u pravu.

Ali, ali! Lovrena navijači vole. I zbog takvog njegovog arogantnog stava, ali i zbog sjajnih nastupa u reprezentaciji. Kada je odigrao sada tako dobre utakmice on zaista sada ima snagu zlatnog žita.

Pa nam se događa to što se događa. Jednog Lovrenovog kritičara ovih dana izgleda pazi i štiti i policija. Navijači su masovno ustali u njegovu obranu nakon što je dobio „porciju” od jednog medija.

Navikli smo. Podijeljeni smo! Lovren je živ i zoran primjer.