Optužili su moćnika da je novac od transfera trpao u vlastiti džep, na kraju je doživio bolan pad

Osijek, danas moderan klub sa svojim stadionom, u vlasništvu mađarskog kapitala kroz svoje postojanje imao je teških i kriznih trenutaka. Bio je klub i pred gašenjem, ali imao je i svijetlih trenutaka. Kroz sto nijansi sive boje može promatrati ulogu predsjednika Antuna Novalića. Koji je na koncu sspao je tragična figura našeg nogometa, kao i Nogometnog kluba Osijek.

Visoko se uspinjao, ali kako to u životu bude. Što se više penješ – grane su tanje. Upravo na taj način je Antun Novalić i pao. Za Antuna Novalića uvijek se govorilo da je kontroverzna pojava i u našem gospodarstvu i nogometu. I on je tema našeg feljtona o moćnicima hrvatskog nogometa… I u poduzetništvu u kojem se uzdigao do vrha naglo se stropoštao. Naposljetku, umro je relativno mlad, u 58. godini. U jednom trenutku i utjecajno moćan čak je bio i dopredsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.

Antun Novalić bio je istovremeno predsjednik NK Osijek, prvi čovjek Gradske banke i vlastitog holdinga. Nazivali su ga i tajkunom, imao je restorane, imanja, bavio se i građevinom, ali je volio i mešetariti, kupovati i prodavati igrače. Sve mu se to spominjalo na sudskim procesima gdje je bio i nepravomoćno osuđen.

Brojni procesi iza njega

Doista, hrvatska javnost pamti i dva njegova sudska procesa, oba s nepravomoćnim presudama, gdje je osuđen u postupku za Gradsku banku i optužbe zlouporabe položaja, odnosno oslobođen u procesu gdje ga se teretilo da je prisvojio novce iz transfera nogometaša Osijeka.

Ipak, u svojoj sportskoj karijeri Novalić je bio jedan od najuspješnijih čelnika NK Osijek, a kao predsjednik čija je momčad osvojila prvi trofej kluba u povijesti, Kup iz 1999. godine. U zagrebačkom finalu protiv Cibalije.

Novalićev poslovni uspon počeo je osnivanjem holdinga Novalić, a nastavljen oformljenjem Gradske banke. Njegova moć počela je kopniti propadanjem banke, za što je uvijek okrivljavao visoku politiku. U slučaju s klubom, Osijekom suđeno mu je da je klub oštetio za 57 milijuna kuna, za iznose transfera čak petorice igrača, Jurice Vranješa, Marka Babića, Petra Krpana, Igora Pamića i Tončija Žilića.

Osijek na vrhu, pa pad

U tom sudskom procesu nije osuđen, ali u onom drugom, zbog malverzacija u vlastitoj banci – jest. Tu se suočio s optužbom za protupravno stjecanje imovinske koristi u iznosu od 51 milijun kuna. Oslobađajuća presuda u slučaju NK Osijek, kao i osuda za Gradsku banku na 2,5 godine su bile nepravomoćne.

Novalić je u pritvoru proveo više od dvije godine, a nakon izlaska na slobodu ponovno se uključio u sportski život grada. Posljednjih godina svog djelovanja ostao je uz sport, baveći se radom u ženskom odbojkaškom klubu Pivovara Osijek.

Kako je bio oslobođen optužbi glede transfera nogometaša iz Osijeka prema inozemstvu? Bio je, konkretno, optužen da je od 1996. do 2001. godine protuzakonito prisvojio 57 milijuna hrvatskih kuna od transfera nogometaša Petra Krpana, Marka Babića, Jurice Vranješa, Igora Pamića i Tončija Žilića.

‘Uložio vlastiti novac’

Postupkom je utvrđeno da je Novalić osobnim novcem plaćao spomenute nogometaše, ali i druge igrače Osijeka, iako je to trebala biti obveza kluba te da su između Novalića, Osijeka i tih igrača sklopljeni sponzorski ugovori kojima se prava iz transfera igrača prenose na Novalića.

U obrazloženju presude sudac Zvonko Vekić (kojeg je Zdravko Mamić nedavno optužio za primanje mita za blažu kaznu, op. p.) je naveo kako je Novalić predsjednikom Osijeka postao 1995. godine, kada je klub bio u financijskoj krizi, s blokiranim računom, te da je u idućih nekoliko godina sredstva za funkcioniranje kluba uglavnom osiguravao Novalić, i to kreditima i pozajmicama preko tvrtaka u kojima su on ili članovi njegove uže obitelji bili jedini osnivači, tvrtaka iz “Holdinga Novalić” te pozajmicama preko osječke “Gradske banke”, u kojoj je Novalić, osobno i preko svojih poduzeća, bio većinski vlasnik.

Pamte se njegove rečenice kada je izašao iz zatvora: “Ja sam u nogomet sigurno uložio daleko najviše vlastitog novca. S tim navodnim kriminalnim radnjama koje mi se stavljaju na teret, uspio sam vratiti samo dio uloženog novca. Mogu samo reći da sam zbog bavljenja nogometom izgubio jako puno, ne samo u financijskom smislu. Na koncu sam zbog toga završio u pritvoru. No, ponosan sam što sam uspio realizirati te transfere jer su Vranješ i Babić postali hrvatski reprezentativci, iako ne igraju redovito u klubovima u koje su prodani. Kad sam ih prodavao, bili su posve neafirmirani mladi igrači koje sam sjajno prodao uz puno sreće i sposobnosti”.

Poznatog sportaša žena je napustila, a on se odao boci: ‘Umro od tuge koja se zove Jugoslavija’

Još je rekao: “Zbog svega što sam im učinio tim nogometašima trebali bi mi biti zahvalni. No, oni su mi na suđenju bili neskloni. Čak je Vranješ rekao da je primio 1,4 umjesto 1,7 milijuna maraka. Ne znam zašto je lagao jer se to praćenjem bankovnih transakcija lako može rekonstruirati. Babić je dobio također više nego što je prema ugovoru trebao dobiti, ali također je govorio protiv mene. Znam samo da sam ih učinio milijunašima. Možda je problem u tome što su se ranije usuglasili s iznosima koje su trebali dobiti, ali su im apetiti porasli jer sam ih uspio prodati po cijeni puno većoj nego što su očekivali”.

Antun Novalić je umro 26. rujna 2009. godine u Osijeku, izgubivši bitku s karcinomom u 58 godini života.