Mudražija za Dnevno: ‘Plakao sam kada sam odlazio iz Dinama, a volim zabijati na Poljudu’

Kažu da je najteže postati prorok u svom selu/gradu, a u ovom slučaju riječ je o kvartu. I to je uistinu tako jer nije slučajno da mnogi veliki šampioni baš na domaćem terenu nikada nisu postali prvaci ili upisali pobjedu pred svojom publikom. Ne vjerujete? Pa evo nekoliko primjera.

Brazil je dva najteža poraza u svojoj nogometnoj povijesti doživio kada su bili domaćini SP. Bilo je to 1950. od Urugvaja te naravno 7:1. od Njemačke 2014. Ivica i Janica nikada nisu osvojili Sljeme, stadion u Umagu zove se Goran Ivanišević, ali popularni Zec nikada nije osvojio jedini domaći ATP turnir.

Heroj naše priče postao je prorok u svom kvartu. Kvatrić je svog novog idola dobio na Poljudu, ali nije to prvi put. Jer Robert Mudražija itekako zna kako zabijati na Poljudu, činio je to još kao “klinac” u dresu Zagreba. Razgovarali smo s njim na njegovom Kvatriću i vrlo brzo shvatili kolika je zvijezda. Ljudi su mu dolazili, čestitali mu pa je čak jedan navijač Hajduka koji se zatekao u lokalu inzistirao da okrene rundu.  Njegova karijera može biti primjer mlađim igračima i ne bi bilo fer da ga se predstavi samo na temelju rušenja Hajduka na Poljudu.  Postao je HNL zvijezda, ali “ne para nosom oblake.” Opušten, pristojan i prijateljski nastrojen pričao je o svojoj karijeri i nogometnom putu na kojem je svašta prošao.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Robert Mudražija (@robertmudrazija)

“Nije to bila provokacija”

Evo za početak kako se nosiš s teretom slave (baš u trenutku kada postavljamo to pitanje jedan gospodin dolazi do Mudražije i čestita mu) i s Hajdukovim navijačima?: “Znaš kaj ću ti reći, sve je to divno krasno, zezaju me frendovi da iskačem kao iz paštete, ali nas nogometaše se ocjenjuje po zadnjoj tekmi. Što se tiče Hajdukovih navijača već sam rekao da njihov lobiji na društvenim mrežama je ogroman.

Što se tiče proslave je li bilo spontano ili? “Pa imao sam ozljedu, cijeli tjedan nisam trenirao, ali igraš na Poljudu i boriš se za Europu i želiš igrati takvu utakmicu iako si upitan. Što se tiče slavlja to je neka interna fora u stilu Xhake jer nisam trenirao cijeli tjedan, puknuo loptu pa eto to je to. Što se tiče one druge proslave nije to bila provokacija, jednostavno emocija. Bilo je prirodno jer cijeli stadion se dere “Gazi, gazi purgera” i jednostavno prirodno izađe iz tebe, nikakva provokacija.”

Je li ovo jedna od najdražih utakmica: “Jedna od dražih sigurno. Ne smijem zaboraviti kada sam bio u Osijeku pa smo izbacili PSV i kada sam asistencijom donio pobjedu Kopenhagenu u najvećem danskom derbiju protiv Brondby. Svakako je ova jedna od najdražih. I naravno u dresu Kopenhagena protiv Uniteda.”  Moramo pitati za Livaju: “Prvo mi nije bilo jasno što se dogodilo. Kao ne smijem slaviti gol, ne razumijem. Slavio sam gol zbog sebe niti sam išao provocirati Torcidu, ni Livaju nego proslava radi svoje ekipe i sebe. S jedne strane ga razumijem, boriš za naslov i pritisak je.”

“Plakao sam kada sam otišao iz Dinama”

Bio si kapetan vjerojatno najtalentiranije generacije možda i Dinamove povijesti, a to je 1997. Tko je bio najveći talent te ekipe i tko vas je trenirao: “Da, bio sam kapetan osam godina u akademiji, a traku mi je dao Mustedanagić. Jedna strašna generacija kad još dodaš Majera i Brekala koji su ’98, a Dinamo ih je kao velike talente “spuštao” kod nas bili smo odlična ekipa. Izdvojio bi Benkovića on se pogurao i do reprezentacije i stvarno je već tada bio sjajan igrač i Brodić fantastičan napadač on je nešto kasnije došao. Od trenera dodao bi još da sam puno naučio i napredovao kod Senzena i kasnije duo Komljenović- Cvitanović  su odlično vodili momčad.

Odlaziš u Zagreb, jesti to htio i smatraš li taj potez dobrim? “U Dinamo je došao Siniša Oreščanin i ja kao kapetan i najbolji igrač generacije najednom sam na klupi. Igram sve manje i manje. Kao klinac imaš najčišću emociju, volim taj klub, odrastao sam dvije stanice od Maksimira. Ne znam što je bilo, ali postalo je jasno da iz nekog razloga neću igrati. Nakon jedne utakmice u prvenstvu nisam uopće igrao. Došao sam doma i briznuo u plač jer doživljavaš nepravdu, a ne možeš ništa. Tada sam u dogovoru s obitelji odlučio se za NK Zagreb gdje bi je i brat bio. Zagreb je tada imao izrazito jaku školu nogometa, ali voliš Dinamo. Plakao sam kada sam otišao iz Dinama, ali bio je to dobar potez. Sa 17 sam debitirao za prvu momčad Zagreba i to protiv Dinama koji je tada imao Ademija i Brozovića. Bio je apsolutno pravi potez.”

Bio si dio prve ekipe i to važan dio kada je Zagreb u sezoni 14/15 završio kao peti u prvenstvu: “U zadnjoj minuti smo mi dobili Istru doma i slavimo ulazak u Europu. Slavimo i netko javlja sa Stanova da je Lokomotiva zabila penal Zadru u zadnjoj minuti i pobijedila i oni su na kraju četvrti, a mi peti. Eto bili smo na pet minuta u Europi. I eto sljedeće godine smo ispali iz lige. Bio je tu Livaković koji je već tada bio nenormalan, pričamo o Livakoviću nema tu što više reći. Zagreb je tada s 2:0 na Poljudu dobro Hajduk zabio je Krovinović i ja. Tako da volim i znam zabiti na Poljudu haha.”

Osijek i Kopenhagen

Odlaziš nakon Zagreba u Liefering. Ponovno pitanje je li to pravi potez? “To je druga momčad Red Bulla i tada samo imao 18 i nije imalo smisla igrati drugu ligu. Igrao sam za Liefering i živio tamo i stvarno bi svaki mladi igrač tamo trebao otići. Što tamo naučiš je nevjerojatno. Nisam puno igrao, ali treninzi i znanje koje dobiješ je nestvarno. Tamo sam i fizičku spremu odveo na razinu više. Bili su to svi mladi igrači iz cijelog svijeta.”

Nakon toga dolaziš u Osijek: “Došao sam na nagovor trenera Zekića. Bio je dogovor da igram za drugu momčad u početku, ali pripreme ću odraditi s prvom. Međutim, odradio sam odlične pripreme i izborio se za prvu ekipu te me Zekić zavolio. Bio je to sjajan period sa jakom ekipom i igrali smo odlično. Atmosfera je bila prekrasna. Cijeli grad, svi su disali za Osijek, nisi mogao na kavu izaći to je nešto što Hajduk možda sad proživljava.  Bila je bajka jedna prekrasna priča.

Zekić kao trener: “On je jedan poseban trener kojeg prije svega krasi odnos s igračima. On iz ničega može stvoriti momčad i zato mu je sada u početku teško u Osijeku. Protiv PSV-a su nas svi otpisali i govorili da će nas pregaziti.  “Maznemo” ih u dvije utakmice i ispišemo povijest. Probudio se tada u nama taj mentalitet, svi su protiv tebe, nazivaju te podrumom europskog nogometa. Zgražaju se s nama, ali eto pokazali smo im.”

Velike promjene

S Gradskog vrata odlaziš u Kopenhagen: “Godinu i pol dana sam bio u Osijeku, a Danci su me tražili već dugo i kada znaš da te netko toliko želiš onda znaš da je to dobra opcije. Platili su za mene skoro 3 milijuna eura i još sam bio ozlijeđen, ali htjeli su me. Posebno se tu izdvaja trener Stale Solbakken baš me obožavao haha.  Život je bio odličan. Klub, kamp, stadion sve je na najvišem nivou. Svaka utakmica je ispunjena, boriš se za naslov ma prelijepo dvije godine sam uživao i na kraju uzeo naslov prvaka. Taj derbi s Brondbyjem je nešto nestvarno, navijači se nameću tko će imati bolju koreografiju.”

Igrao si s jednim posebnim nogometašem, a njegovo ime je Nicklas Bendtner kakav je privatno: “Jako je specifičan, odličan lik i opušten. Volio je mene i Bartoleca, uvijek je neka zezancija bila. Došao je na šest mjeseci, ali nisu se mogli dalje dogovoriti za ugovor. Jako zanimljiv lik.”

Nakon godinu i pol dana odlazite na posudbu u Rijeku: “Imao sam problema s ozljedama i kada sam se vratio cijelo vodstvo kluba koje me dovelo (uključujući i već spomenutog trenera) je otišlo. Nakon ozljede nisam mogao dobiti dovoljno minuta da se vratim u formu i Rijeka se tada činila kao odlična opcija. Bila je to jaka ekipa, boriš se za naslov, kup. Ja sam došao kod Rožmana i sve je krenulo odlično. 10 utakmica po 90 minuta i vraćao sam se u formu. Onda je došao Tomić i sve sam manje igrao, a više bio na klupi i tražio sam raskid ugovora te opciju za dalje.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Robert Mudražija (@robertmudrazija)

Povratak u Hrvatsku

Nakon toga odlaziš u Olimpiju: “U Danskoj je situacija bila ista i morao sam naći klub za posudbu, a to je jako teško kad sam imao veliki ugovor u matičnom klub. Jako je teško igračima na posudbi, a meni je tada uletio Skender koji je vodio Olimpiju. Bio je lijep život u Ljubljani i odličan klub, ali bilo je jako klimavo tada između uprave i navijača. Odlična ekipa, no mislim da smo krivi bili vođeni. Izgubili smo prvenstvo i kada igrač na posudbi ne poklopiti se sve ne možeš ostati.”

Nakon Olimpije raskidaš ugovor s Kopenhagenom i dolaziš u Slaven Belupo: “Vidio sam da u Danskoj nije to i na kraju raskidam ugovor i na poziv Zekića dolazim u Koprivnicu. Tada više nisu bili bitni ni novci. Bilo je financijski boljih opcija, no htio sam igrati, trebao mi je trener koji mi daje podršku i evo sve je dobro ispalo. Prekrasna sezona, zavolio sam grad, Kušek- Apaš, zbog tih godinu dana tamo sada sam tu u ovakvoj formi. Sjajna kemija u ekipi i zajedništvo kao i sada u Lokomotivi. Na kraju zadnjih mjesec dana se sve raspalo kada se znalo da uprava smjenjuje Zekića. Baš šteta.

I evo vas u Lokomotivi: “Nisam dvojio ni sekunde. Znao sam da je pravi potez povratak doma u Zagreb. Zbog nekih privatnih razloga, ali i nogometnih. Sezona iz snova što se tiče mene i statistika i igrački. Mlada ekipa s tri velika imena: Čop, Bartolec i Leovac. Mladi igrači su stvarno veliki talenti, a kakva je ekipa naši rezultati sve govore. Dobili smo Dinamo, Hajduk jedino još Rijeku moramo. Veliko je zajedništvo i sjajni Čabraja kao trener koji radi vrhunski posao. Od mladih igrača najviše mi se sviđa Canjuga i Žilinski.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Robert Mudražija (@robertmudrazija)

Sjajni Čabraja i talent Halilovića

Što to Čabraja ima?: “On je jako veliki autoritet koje on još iz davnih dana iz mladih selekcija poznaje. Ima sjajnu dinamiku između mladih i starijih igrača. Način treniranja je odličan, baš smo fizički spremni kao i taktički znamo gdje stojimo. Priča se o njemu kao u21 izborniku. Mislim da to ovisi o njemu jer nije isto voditi klub i repku, ali ako je tri godine u klubu možda ipak želi graditi klupsku karijeru. Sigurno bi bila velika čast voditi mladu reprezentaciju, on zna najbolje s mladima i sigurno bi bio pun pogodak.”

Tvoja iskustva s u21 za koju imaš dva nastupa: “Jako, jako ekipa. Halilović, Ćaleta-Car, Brekalo, Uremović, Grbić, Sosa, Šunjić, Moro, Vlašić, Jakoliš ma strašna generacija… Velika je privilegija je bila nastupiti. Bio sam u Osijeku i tek sam pred kraj bio pozvan, dojam mi je bio da sam mogao više puta biti pozvan. Trebao sam ići na EURO, htio sam otići, ali bio sam ozlijeđen i Kopenhagen koji me upravo kupio rekao je da ne idem na prvenstvo nego na operaciju. Ne možeš preko toga.”

Kakav je Alen Halilović: “Nemoguć talent. Dan danas se ponekad čujemo, odličan igrač, svatko ima svoje odluke, ali kad pogledaš za koga je igrao čudesno nešto. On je bio ’96 ja ’97 i u Dinamu smo često zajedno igrali i trenirali, ponavljam strašan talent. Evo sada u Nizozemskoj igra odlično, maknuo se pritiska iz Hrvatske i igra odlično.”

Brat ti igra u Indiji, bio je u Singapuru, možeš li sebe zamisliti sebe tako daleko: “On je imao kompletno drugačiji put. Ovo napišite, ali sve što sam naučio, naučio sam od njega haha. Dvije godine stariji brat i kao neki uzor. Imao je svoj put, ali evo odlučio se za taj azijski, kada voliš nogomet onda on ne poznaje granice. Igra dobro, a liga je ono neočekivano koliko su mediji posvećeni tome.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Robert Mudražija (@robertmudrazija)

Bio si u jednom trenutku najpoznatiji HNL mladoženja jer tvoja momačka je počela na Kranjčevićevoj kada je tvoja ekipa došla gledati utakmicu s Istrom: “Za mene je počela u Kranjčevićevoj, a za ekipu je počela rano ujutro haha. Ma nevjerojatna sreća. Kum je sve tempirao da se buraz vrati iz Singapura. I onda dođe utakmica ja cijeli tjedan bolestan i Čabraja na pritisak njih me ubaci na poluvremenu i ja u zadnjoj minuti zabijem gol za pobjedu. Kao da sam sve režirao haha. Svi su govorili da su ovo propustili bilo bi im žao jedan od ljepših dana u životu. Forma je krenula prema gore nakon svadbe haha.”

Je li neostvareni san Dinamo: “Pa gle kao dijete koje odrasta pet minuta od stadiona i igraš za mlade kategorije i naravno da ti je san kao i svakom djetetu u Zagrebu san igrati za Dinamo i Hrvatsku.

Robertu, hvala na izdvojenom vremenu i sjajnom razgovoru te mu u nastavku sezone i karijere želimo puno uspjeha i zdravlja.