Mamić ga je doveo iz zatvora, a ‘luđak’ je misteriozno pobjegao i postao neočekivanu poruku

Kažu da je golman normalan ne bi ga ograničili sa 16 metara. Izreka stara koliko je nogometa nerijetko se pokazala točnom. Vidjele su vratnice brojene luđake (i u pozitivnom i u negativnom smislu). Od Higuite pa sve do Khana i mnogih drugih. U hrvatskom nogometu taj prefiks nekako najviše vezao uz današnju Dinamovu “jedinicu”  Danijela Zagorca, a prije 11 godina Hrvatska je upoznala “El Loca.”

Riječ je o Pablu Miglioreu. Argentinski vratar stigao je u Dinamo u ljeto 2013. i nije trebalo puno da ga navijači zavole, ali idemo redom.  Dok je branio za San Lorenzo, 2013. godine priveden je nakon utakmice protiv Newellsa pod optužbom da je prikrivao zločin Maximiliana Mazzara, drugog čovjeka ultrasa Boce Juniorsa, koji je bio optužen za ubojstvo. U zatvoru je proveo 40, a uskoro je s Dinamom igrao kvalifikacije za Ligu prvaka.

Njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom u San Lorenzu gdje je stigao iz Boce s kojom je osvojio Copu, ali kao rezervni vratar. U San Lorenzu je postao ikona i nije mu bilo lako otići iz zemlje i kluba. Za njegovu slobodu je plaćeno pola milijuna pesosa jamčevine. Ono što je bizarno u cijeloj priči je to da je ugovor s Dinamom dogovorio u zatvoru.

Svađa s Jurčićem

“Ovo mora biti u Guinnessovoj knjizi. Izašao sam iz zatvora Ezeiza, a četiri tjedna kasnije već sam igrao Ligu prvaka. Sportski direktor Dinama nazvao me dok sam bio u zatvoru Ezeiza.” Nakon zatvora odlučio se za novi život u Zagrebu koji nije dugo trajao. Brzo je njegov mentalitet proradio.

Zagreb mu je zapravo bio bijeg iz domovine nakon svega, ali tu je proveo samo mjesec dana. Navodna svađa s Jurčićem jer mu nije dopustio da sin dođe na trening te bolest njegovog oca bili su razlozi da Zagrebu kaže zbogom. Šteta, rekli su tada mnogi jer takvi mangupi trebaju nogometu.

Pamtit će se vječno njegova utakmica u superkupu protiv Hajduka. Dinamo je tada nakon lutrije penala savladao Hajduk. Za Dinamo je zabio njihov nedavni “krvnik” Duje Čop. Igrali su još: Halilović, Antolić, Ademi, Brozović. Za Hajduk je zabio Caktaš, a igrali su Koussai, Vršajević, Pašalić. Sve je otišlo na penale, a tamo je Migliore svojim izletima do bijele točke provocirao igrače Hajduka. Na kraju promašili su Jozinović i Tomičić. Dinamo je uzeo superkup, a “El loco” je ušao u legendu i ubrzo otišao.

Još dok je bio u Dinamu za argentinske medije je rekao: “Navijači San Lorenza su uvijek bili uz mene i to je neprocjenjivo. Čak i sada, kada igram Ligu prvaka, spreman sam se vratiti i besplatno u San Lorenzo, ako me klub treba.” Bio je to samo prvi korak ka onom što je slijedilo.

Ubrzo je tražio raskid ugovora: “Otac mi je rekao da zbog svoje budućnosti ostanem ovdje i da mislim na djecu. No, ovdje u glavi nisam 100 posto miran. Želim biti blizu obitelji i svog oca. Moje srce kaže jedno, a glava drugo. Ne mogu tako nastaviti.” Navodno se trudio svim silama ne misliti na dom, ali nije uspio.

Cijelu njegovu zbrku u glavi opisao je menadžer: “Pablo nije želio u Hrvatsku. Postalo je jako teško nakon što su stigli njegova supruga i djeca, a nedostajao mu je otac koji je slabog zdravlja. Mislili smo da je najbolje da ode iz Argentine, ali ne osjeća se dobro i želi se vratiti.” Na kraju je potpisao za Argentina Juniorse, a samo je još jednu sezonu bio van domovine, u Urugvaju, u slavnom Penarolu.

Nakon cijele te situacije o Dinamu je imao riječi hvale te je sebe krivio za sve: “Moj boravak u Hrvatskoj je bio jako kratak, teško sam se prilagođavao na vremenske uvijete. S druge strane ljudi iz Dinama bili su srdačni i topli prema meni, pa čak i u onim trenucima kad sam raskidao ugovor. O Dinamu i ljudima iz Hrvatske mogu reći samo sve najbolje.”

Zapravo i je bio luđak kakav su u Dinamu tražili, ali prekratko je bio kako bi se moglo reći da se isplatio. Nakon njega na gol je došao Zelenika, a Argentinac je karijeru zaključio 2017. Možda nitko nije uspio toliki trag ostaviti u HNL-u i našem nogometu s toliko malo utakmica. Došao je spektakularno i glasno, a jednako je i otišao.