Hrvatski huligani još ne ubijaju, ali prva smrt u divljanju pitanje je trenutka

Slučajno ili ne, na dan kada smo saznali da će prva skupina BBB biti puštena iz grčkih zatvora, gdje su čamili zbog istražnih postupaka glede ubojstva AEK-ovog navijača, u Zagrebu smo svjedočili navijačkim neredima nakon prvenstvene utakmice Lokomotive i Hajduka. Pa nam je tako medijska scena u petak bila obilježena fokusom na navijače.

Kao i mnoge zemlje Europe tako ni Hrvatska nije uspjela zaustaviti navijačko nasilje. Čak ni jačanjem zakona i postrožavanjem kazni. Mnogi su se čudili kada je 102 navijača Dinama nakon atenskih nereda i ubojstva bilo strpano iza rešetaka, čekajući mjesecima ispitivanja i proces. Kod nas je tako nešto, ruku na srce, nezamislivo.

Pritom, mora se znati da se Grčka svesrdno trudi suzbiti navijačko nasilje od kojeg je davno oboljela. Pa broji i mnoge ljudske žrtve, možda i najveće na Starom kontinentu. Mi, kakvi već jesmo, nadali smo se da će se našim državljanima u inozemstvu moći pomoći, a to je obaveza svake normalne države, utjecajem vlade, premijera i visoke politike.

Problemi s ‘navijačima’

Nije to baš išlo, sudstvo u svim zemljama Europske unije pokušava biti neovisno i isključeno od političkih utjecaja. Roditelji zatočenih navijača bili su i razočarani, no u konkretnom slučaju na Grčku, koja se očito zainatila, nije se moglo lako utjecati. Bez obzira na sve izjave našeg premijera Andreja Plenkovića.

Čak 102 naša državljana bila su uhićena, a dvadesetak ih je sada oslobođeno, uz simboličnu kauciju. Istraga i dalje traje, iako je u medijskim javljanjima dosta nejasnoća. Grčki istražni organi još uvijek ne znaju tko je ubio Michalisa Katsourisa. Postoji sumnja da je to učinio i njegov znanac, Grk. No, ništa nije potvrđeno, pa se može očekivati da će preostalih osamdesetak Bad blue boysa još uvijek biti podložno istraživanjima i ispitivanjima.

No, ako se zapitamo kao članovi društva u kojem živimo što smo sami napravili da ublažimo ili posve zaustavimo navijačko nasilje – moramo pognuti glavu. Isuviše je incidenata, nereda i nasilja od naših navijača i u Hrvatskoj i u inozemstvu da bi zaključili da smo ovoj opasnoj pojavi stali na kraj. Nismo ni na rep, kamoli na glavu.

Huliganizam ne staje

Navijački huliganizam, kojega smo kod nas svjedoci u posljednjih tridesetak i kusur godina, čak i više, u prošlih je nekoliko godina doživio kulminaciju i gotovo je nevjerojatno kako još nema žrtava. Sukobi na ulicama, tribinama, autocestama, broje se u desetinama.

U golemom srazu Hajdukovih navijača i policija na odmorištu autoputa od Zagreba prema Splitu, u Desincu, bilo je ranjenih na obje strane. Pucalo se čak i iz vatrenog oružja. U Desinec samo slučajno nisu dolazili pogrebnici. Očito, prva smrt u divljanju navijača kod nas je samo pitanje trenutka, koliko god okrutno zvučala ta konstatacija.

Tek kada se u Hrvatskoj dogodi neki teži incident u javnosti se trubi da je zadnji trenutak za antihuliganske mjere, nalik zakonu što ga je svojedobna britanska premijerka Margaret Thatcher uvela osamdesetih godina u Velikoj Britaniji. Niti je donesen istinski i oštar zakon protiv huligana niti se bilo tko u cijeloj priči promijenio. Sada vidimo da su zakonske promjene koji se tiče navijačkog huliganizma bile tek kozmetička mjera.

Postoji Dalićeva strana za koju je malo tko znao, a mogli biste ga gledati potpuno drugim očima

Jer, zapanjujuće da se nasilje nije stišalo, naprotiv još se i pojačalo.

Da, dobili smo Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima sa smiješnim kaznama. I što imamo? Navikli smo se na sve već, pa i na huliganizam i oni koji se zgražaju nad našim navijačima neka malo prelistaju stare novine, vidjet će svakih par dana naslove – sukobili se ovi protiv onih i tako dalje i dalje…

Želimo povratak svim BBB u domovinu bez sudske osude. I nama bi bilo lakše kada bi se dokazala njihova neumiješanost u ubojstvo grčkog navijača. No, sam čin njihovog dolaska u Atenu na utakmicu za koju je bila istaknuta zabrana dolaska gostujućim navijačima pokazao se i griješnim i opasnim. Situacija se u uličnoj tučnjavi zakuhala svirepim ubojstvom i teško je uopće nazrijeti kraj procesa koji se događaju u Grčkoj.

Svaki Dinamov navijač koji se vrati iz grčkih kazamata imati će poučnu opomenu za cijeli život. Neki od nas će ih dočekati kao junake, drugi će tvrditi da su prošli kako su i zaslužili.

Ono što ćemo svi zaboraviti jest činjenica da problem navijačkog huliganizma nismo riješili.